Svi znamo ko je baba(baka). To je poslije majke, najdraža osoba u našim životima. Ovo pišem zbog mojih baka koje više nisu samnom, i sve pluseve poklanjam sjećanju na njih. O njima se malo pisalo i govorilo. Samozatajne, odane predane, požrtvovane... Znaju i kada ste bolesni i koji lijek je najbolji, i kada ste gladni, i da ispeku palačinke ili uštipke i da strepe za vas i kada majke nemaju vremena ili strpljenja.
Mislim da bih mogao još puno pisati o našim bakama, ali, samo ću dodati na kraju: djeca koju su bake, između ostalih odnjegovale, ne mogu biti loša djeca. Bake su ih naučile kako se poklanja, a ne traži ništa za uzvrat.

Baba:ajde sine jedi
Ja:nisam gladan
Baba:kako nisi kad si jeo,davno
Ja:jeo sam pre 10 minuta
Baba:eto vidis