E jebajga, naš narod vazda imao neka pravila neke običaje. Moralo se ići na rogove, morala se jabuka bušiti na svadbama i tako... E sad pored tih tradicija poštoju se i danas vjerovanja da će vrijeme tokom čitave godine biti baš onakvo kakvo bude, na :Nikoljdanu, Svetoj Petki, Blagovijestima, Božiću, Velikom Petku i još trides svetaca do Mitrova dana, i narod se obavezno uzbudi iščekujući na primjer Malu Gospojinu, jer ako pane snijeg znaju da će u Avgustu ići na krpljama... E sad, najbolniji dokaz ovih tvrdnji vele da je neka baba, koja je u proljeće krenula da vodi jarčeve na planinu a nije pratila prognozu, uhvatio ih golem snijeg pa se smrzla i baba i jarčevi isto kao i mladenci onomad.

Prerana pojava lijepog vremena, nakon koje obično uslijedi snijeg ili veliko nevrijeme. Babe, i ostali ljudi 70+, koriste ovaj izraz sredinom marta. U epskom događaju, odigranom u davnoj čobanskoj praistoriji, jedna bakica je izvela svoje stado na ispašu uprkos upozorenjima. Tužno je to što su drugi uvijek u pravu, i što su jarčevi umrli a baba ostala živa.

Može značiti isto što i poslovica "Jedna lasta ne čini proljeće".