Po običaju,mlad i prav cer (ili hrast) koje na Badnji dan,rano ujutru,domaćin svake poštene i čestite familije u Srba odsiječe i donese pred kuću.Naveče se taj badnjak spali na ognjištu što predstavlja vatru koja je Hrista grijala na dan njegovog rođenja.
Badnjak se,po pravilu,naloži i za Božić,i momče koje prvo dođe u kuću (u mom kraju-položajnik) žaračem lupa po žaru od badnjaka i želi mnogo ovaca,kokošaka,svinja,nojeva i slično.
Badnjak se smatra živim i s njim se postupa kao sa živim čoekom-običaj je da mu se iznese vina ili rakije(kod nas se preferira radža) kada stigne pred kuću.
U današnje doba popularno je kupovati badnjak na pijaci,ostavljati ga pred vratima i frknuti ga u kontejner dan poslije Božića.
Još popularnije je okačiti granu badnjaka na prednju masku svoje askone,da pokažete time da ste veći Srbin od drugih.
+
joj, vala stvarno, kad ga zalijepe za masku...
A odakle si kralju? Ako se smije znati...