Bebe

Najneviđeniji bejteri koji postoje. Po cijeli dan samo leže, jedu i seru, plaču non-stop. Boli ih kurac što ti moraš da mijenjaš pelene svaki božji dan (nekad ih toliko napune svakojakim nedođijama da ti dođe da se nisi rodio). Pukim slučajem zaspu naveče oko 10-11 sati, izmrcvaljen odeš da se odmoriš od radnog dana od 10 sati plus trčanja oko gotovana, kontaš da imaš fore do 6 sati odspavati ko čovjek da odeš kako tako odmoran na posao. Mada si i sam svjestan da od toga nema ništa jer si već istreniran da spavaš samo 3-4 sata dnevno, jer tamo oko 3 sata poslije ponoći obavezno (kao navijeni) kao vragom gonjeni počnu da vilene sve do zore. Kada sunce napokon počne da izlazi tad zaspu kao bebice jer su đavoli nebožiji alergični na sunčevu svijetlost, jel'da. Preostalih bogomdanih pola sata što ti je ostalo maksimalno iskoristiš na to malo bijede od sna što ti je ostalo.
S druge strane, prije nego što odeš na posao, poljubiš svoga malog vragolana i vidiš to maleno anđeosko lice kako spava, vidiš nešto najljepše i najnevinije što priroda može da da, i zahvaljuješ Bogu svako jutro što ti je podario tako nešto i sa osmjehom na licu odeš na posao.