1. Maleni obuvni predmet od tkanine koji se u ponoć s kraja stare godine pretvara u novogodišnju poklon-kesicu. Odraz Deda Mrazove perverznosti. Pokazatelj koliko taj stari obožava dečija stopala. Tu se, s jutra, može pronaći svašta, obično svilene bombone u obliku išaranih štapova, po koja igračkica, čokoladice... sve što pojačava uživanje.
2. Pica čarobnog ukusa, majstorski napravljena.
3. Sokna - must-have svake nadobudne tinejdžerke.
4. Onaj koji čara uspaljene pice za poneki dinar ako ustreba.
5. Ono što većina nas navuče na stopalo pre nego obuje cipelu.
Popularni, blagi naziv za gnjide koji se šlihtaju u toliko zamamnoj meri, da im samo čarape vire iz masnih, tuđih i govnima ukrašenih dupekanja.
Isprdci u bukvalnom smislu.
U osnovnoj su imali uvek spremnu hemijsku kad učiteljici zakaže. Čak su i CRVENU hemijsku imali.
Govna od ljudi. Zajebali bi brata zbog položaja u određenoj sferi gde se osećaju kao da im je mesto tamo.
Nazivaju se još i ulizice, uvlakače, dupelizci, šlihtare i tako dalje.
Čim ima toliko naziva za tu pojavu, normalno je da je ta pojava opštepoznata na našim prostorima. Kao i eskimskih hiljadu reči za sneg. I grčkih za sidro.
Čarapice.
- Vidi ovu dvojicu, imaju novog boga. Od kad je kafanu otvorio samo tamo bleje. Šta misliš jel mu brišu i dupe?
- Čarapice
- Au, al' si rek'o! Pa majku mu ima toliko reči, a ti se setiš kako je razredna zvala Teodoru.