Čarli Šin svoga sela

Pravi, jedini istinski predstavnik muškarca sa ovih prostora, na čijim dlakavim prsima je spavalo više žena nego što su bradate drvosječe s Majevice ispili MB piva koje kupiše kod radnice iz zadruge na koju se pale k'o grčka vatra što je Nero izazva. Muškarac koji prepješači 5 kilometara i na svojim leđima donese friške trave za svoje tri ovce koje to pojedu za dvije minute i tako tri puta dnevno, a ne umori se. Na njegovom televizoru svakodnevno se gledaju stare kasete partizanskih filmova, a kada naleti na nastup Davora Badrova na BN televiziji u svilenoj roze majici sa zmajem na leđima, on iz želuca povuče zelenu materiju i hrakne na pod, jer se zgražava na pojavu feminiziranih muškaraca koje moda iz Milana donese u naša područja. U društvu se ne libi da podrigne nakon što je sljuštio porciju graha sa glavicom bijelog luka, jerbo zna da seljančice, koje se dive njegovim, od košenja trave, otvrdlim mišićima, osjete feromone koji isijavaju iz njega k'o radioaktivno zračenje uranijuma. Ima status vrijednog muškarca koji zna cijeniti glavne ljudske osobine i koji zna i može zadovoljiti potrebe svake amazonke koja mu se nađe na putu.