1. Da ne grešim dušu

    mnfrd 2009-09-08 10:08:45 +0000

    Od starih nam je ostao ovaj izraz kojim se ogradjujemo od nekih preuranjenih izjava, ocena i procena nekoga. Dakle, taj neko je vidjeno loš i svašta se može očekivati od njega, al' da ne grešim dušu, možda nekim slučajem i nisam u pravu...

    - Da ne grešim dušu, al' ako ona nije postavljena na V.D. mesto po političkoj ili krevetskoj liniji, seci me gde sam najtanji!

    2
    82 : 5
  2. Da ne grešim dušu

    srebrnjak 2010-02-03 21:08:39 +0000

    Dakle, ovako se čovek u potpunosti ogradjuje od izvesnog odlaska u pakao, pošto je upravo slagao ili je krajnje nesiguran u svoje reči.

    "...al ako mi Jova nije ukr'o kokošku, ko je drugi mog'o??
    Ta nije zar sama odletela?"

    1
    44 : 3
  3. Da ne grešim dušu

    Poison-Ivy. 2013-09-02 08:42:51 +0000

    Ono što je za decu "puj-pike-ne važi", "Neću da grešim dušu " je za nas odrasle.
    Popljuješ nekoga, preuveličao si priču nepostojećim detaljima, i onda
    vidiš da sagovornik to provaljuje. BLAM! E u tom slučaju nastupa čuveno "Neću da grešim dušu ". Deus ex mašina svih Radio Mileva.

    Treba shvatiti jedno, hejtovanje nekoga, ili nečega, bez ikakvog razloga, samo zato što ti je antipatičan je SAVRŠENO LEGITIMNO. To može čak da bude neko iz tvoje okoline, pozovi ortake u kafanu i napljuj ga za sve pare.

    Reci da je jednom jeb’o pedera za pare. Osetićeš se živim. Samo bez lažnog moralisanja. Grešiš dušu… I boli te kurac.

    0
    24 : 5

Rekli o sajtu

Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.

Politika · 31. Januar 2011.