Verovatno poslednja prava košarkaška legenda naše zemlje.

Predstavnik danas odumrle škole košarke u našoj zemlji, koja je podrazumevala kao preduslov za dobrog igrača stabilnu ličnost, poštenje, srčanost i inteligenciju.

Iz današnjeg ugla gledanja na srpsku košarku, nešto poput epskog junaka...

Posljednji izdanak jugoslovenske, srpsko-crnogorske i srpske škole košarke zasnovan na inteligenciji i dobrom baratanju sa loptom. Čovjek koji je igrao šah na košarkaškim terenima širom Evrope. Najsporiji igrač sa najbržim driblingom. Čovjek zbog kojeg je nastala izreka :“Kad ne znaš šta ćeš sa loptom daj je Bodirogi.“

Čovjek koji je u stanju da ti pogodi svoju prvu trojku u finalu turnira za pobjedu ili eventualno za neki produžetak. Slobodno bacanje je mogao promašiti jedino na Bogojavljenje, i to ako se nebesa otvore pa se njegov protivnik tad pomoli Bogu. U trećoj četvrtini od 20 peona 15 je njegovih. Srce, inteligencija i vještina, ma kako to danas izgledalo nemoguće, sve u jednom. Razdjeljak sa desne strane, tromost, besprekorno umiljata faca odavala je utisak štrebera zalutalog u mušku igru pod obručevima. Sve dok se ne izađe na teren. Onda vidiš da nije štreber, jer teško da štreber može postati doktor nauke kakva je košarka. Sve što je radio izgledalo je izuzetno jednostavno, potezi koji se vide na svakom terenu za basket izvedeni u pravom trenutku, protiv najvećih zvijezda evrposke i svjetske košarke. Pošalje NBA zvijezdu po ćevape, podigne palac i kaže :“ Mali, dobra ti je stara.“ Čak i glavni arhivator Čvarkov Đorđe je od njega preuzeo čuvenu rečenicu kojom je on ispraćao svoje protivnike :“Pozdravite mamu vašu.“ Gospodar igre jedan na jedan.

Danas je idol generacije Novak Đoković, svaka curica, curetak i cura vlaži za njim. Ali pitajte vaše mame... Svaka domaćica bi dala ćerku Bodirogi prije nego njemu, džaba milioni, teniski turnir, obilaženje svijeta... Veći šmeker je veći šmeker. U očima naših mama Bodiroga je jedini izbor za zeta,lijep, pametan ( ima razdjeljak sa strane, uredno podšišan), visok dakle zgodan, umjeren, ne puši ne pije, ima srce ko Rusiju veliko. Najbolji ortak mu Vanja Grbić (i dalje u očima mama), a od njih dvojice nema dalje.

Oni koji danas igraju košarku trebalo bi da uče na njegovom primjeru. Ne treba ti odraz od 123 centa, snaga, mišići, brzina i ostalo za pobjedu, košarka je i dalje misaona igra a lopta će uvijek biti makar malo brža od igrača, pa je suština i dalje u pravljenju viška.

Umjesto u teretani naši klinci neka vrijeme provode na terenu sa loptom u rukama, da ne bacaju šajte na koš, i da misle o igri košarke umjesto o tome kao da izbace 200 kila iz benča. Mislite o igri zbog trenera da im se u opis posla ne dodaje pridjev „sizifov“. Mislite zbog onih koji sjede ispred televizora i koji će vas dočekati ispred Skupštine.

Mislite o čovjeku koji je nosio broj četiri a igrao za čistu peticu.

Poslednji gospodin u igri pod koševima.Dok je igrao po Italiji bio je "WHITE MAGIC", u Atini poznat kao "MR. MVP", za Katalonce "EL KAMPO".Za nas u Srbiji bio je BOG.