Drkanje devedesetih

Kao u svim sferama života i ljudskog bivstvovanja, devedesete godine prošlog vijeka su bile tvrde i za mlađahne onaniste ovih prostora. Al' borilo se!

Šesti razred si završio u godini kad ga je Deki turo Kajzerslauternu, i znao si da je došlo doba kad moraš početi da ga gnjaviš. Brkati Spasoje iz odjeljenja se već uveliko hvalio kako ga firca luđački i to svako jutro dok čeka školski bus na stanici u Donjem Klakaru. Doduše, on je životinja...

Na koji kurac ti da ga bacaš kad si golu ženu vidio samo jednom na momenat u ujakovoj Pan Erotici kad su prije tri godine krečili babinu kuću na selu. Ono jes', tvoja koncentracija je dosta jača od Mijatovićeve, al tri godine, ej! Neta normalno nema (ustvari i kompjuter viđaš samo kod Boška Despotovića i Popare u kancelarijama), videorekorder ukraden u ratu ( i da nije, kao da bi imao muda da digneš pornjavu u videoteci), mater te pošalje na spavanje uvijek prije akcije na Belom Manastiru, a one ujakove novine još onda baba spalila i nije s njim pričala naredna tri mjeseca jer "neće da se žani nego samo gleda u onu sramotu".

Tebi je preostalo samo da čvrsto zažmiriš i pustiš mašti na volju, al u nedostatku materijala, često ti je padao na pamet jebeni Spasoje kako drka pa si se još i prepao da nisi peder. Onda si jedan dan naletio na neku vatačinu u Staklenom carstvu, pa ti je Konsuelo bila inspiracija narednih par mjeseci. Stvari su krenule na bolje kad si vidio onu kučku Pejton u Savani, a kad je stigla i Spasilačka služba, već si bio profi.

Danas kad pored svih Tjubova, Habova i Pornova vidiš trinaestogodišnjaka na Vukajliji, zapita se čovjek...Il' oni već jebu il' drkanje više nije moderno.