eurosong

Festival koji je 50-ih godina zamišljen kao način da se povežu evropski narodi i TV stanice i da se promoviše stvaranje kvalitetne zabavne muzike. Ipak, vremenom se pretvorio u paradu kiča i lakih nota, a umjesto povezivanja evropskih naroda doveo je do stvaranja blokova i političkog glasanja. Kroz istoroju eurosonga iz mora kiča su se izdvojile i neke besmrtne i vrlo kvalitetne pjesme kao što su:
ABBA - Waterloo (1974)
Domenico Modugno - Nel blu dipinto di blu (Volare) (1958)
Secret Garden - Nocturne (1995),
pa i neke pjesme sa naših prostora kao na primjer:
"Lane Moje", "Molitva", a od hrvatskih predstavnika "Nostalgija" iz 1995, "Marija Magdalena" iz 1999. i "Kad zaspu anđeli" iz 2000.

Danas eurosong prate svi ljudi koji se u datom trenutku zadese u kući, pod uslovom da nisu kompleksaši. Kompleksašima je ispod njihovog nivoa da to gledaju. Neki od njih nisu sasvim sigurni u sopstveno seksualno opredjeljenje, pa se boje da će ispasti pederi ako budu gledali eurosong.
Dakle ne gledaju ga oni koje se tada nađu van kuće i kompleksaši.

Postoji još jedna, doduše malobrojna, kategorija ljudi koji ne gledaju eurosong, a to su oni koje to apsolutno ne zanima. Takvih je malo, zato što čak i najveći kritičari eurosonga uglavnom vole da ga pogledaju, ako ništa drugo da bi mogli ismijavati pojedine izvođače, ili zbog navijanja za sopstvenu zemlju.