Vještina koju mora posjedovati svaki stomatolog da bi ispunio zube tačno onoliko koliko treba.

Iako zvuči kao neka taksa ili čak porez, a svi znamo da porezima nema mjesta u književnosti, tom plemenitom obliku umjetnosti, koji nam omogućava da se povežemo sa drugim ljudima i njihovim iskustvima, razvijajući tako empatiju i socijalne vještine i produbljujući našu spoznaju svijeta, hipotaksa je zapravo hijerarhijski način izgradnje složenih rečenica u kome postoje odnosi zavisnosti između glavne rečenice, i njoj zavisnih rečenica, koje i same mogu imati veći broj svojih zavisnih rečenica, što nam jasno ukazuje, da čak i ako smo uspjeli pobjeći od poreza u književnosti, od hijerarhije ne možemo, jer se i tu, izgleda, mora znati ko pije, a ko plaća i ko kosi, a ko vodu nosi.

Latinski je sa slobodnim u rečenici redom riječi jezik bio. Deklinacije su njegove i konjugacije jasnu svakoj u rečenici funkciju davale riječi. Pošto nisu zlatne, poput nas, memoriju ribice imali, nit ni u dugim nisu rečenicama gubili. A možda i stari namjerno stil su Latini takav razvijali, jer time da paze čitaoce na tekst su tjerali.

Odbiti nekoga, otkačiti, dati nogu / korpu, raskinuti s nekim.

Frizura.

Ekstremno gojazan tip, do te mjere da oko sebe formira mjerljivo gravitaciono polje.

Po narodnoj etimologiji, "kralj" filmova, odnosno najozbiljniji žanr, je u sebi sadrži tri ključna elementa:

1) kriminal
2) dramu
3) ljubav

(nisam siguran, ali mislim da je ovo najčešća kombianacija tri elementa)

Samim tim, film koji sve to uspiješno objedini, po shvatanjima masa koje ne znaju engleski, spada u najozbiljnije filmove i nije za svakoga, pa se zato mnogi rado hvale kako je upravo triler, njihov omiljeni žanr.

A u stvarnosti triler, tj. na engleskom thriller, potiče od engleske rijeli thrill, što znači uzbuđenje. Dakle trileri su prosto filmovi koji obiluju uzbuđenjem. Nikakve veze to nema sa brojem tri, kombinovanjem različitih elemenata, niti je to ikakav kralj žanrova.

Izvjestan vremenski paradoks kog možete doživjeti tek kad uđete u neke godine. Prosto vam se neki događaj iz prošlosti čini u isto vrijeme i vrlo davan i vrlo nedavan.

(Napomena za one koji kasnije čitaju: definicija je pisana 2025)

Primjer - putovanje u Italiju 2012. i izlazak pjesme "Gangnam Style".
2012. se odlično sjećate, čak vam je ona dugo vremena bila daleka budućnost koje su se neki i pribojavali zbog Majanskog kalendara. Ali kad je konačno prešla u prošlost... pa nema šanse da je to tako davna prošlost. Brate... znam i sam...

Bio sam ista budala kao i sad. Sve isto u pet deka. Svježa sjećanja. I tad bili smartfoni i društvene mreže. Gangnam Style na YouTube-u prešišao milijardu pregleda. Lady Gaga izbacivala futurističke spotove, tipa Poker Face i Bad Romance, zbog koji smo se osjećali kao da smo u budućnosti. Adele izbacila "Someone Like You", a ja otvorio temu o "povratku kvaliteta u mainstream" (https://vukajlija.com/forum/teme/41136-vraca-li-se-kvalitet-u-mainstream). I tad sam visio na Vukajliji.
Putovanja se i dalje sjećam, i da opet organizujem sa sličnom ekipom, opet bi se isto ponašao. Ništa posebno "omudrao" nisam. Ustvari jesam malo, ali samo u nekim segmentima. Generalno sam vrlo sličan tip ko što sam bio.
Sve to, kao da je juče bilo.

A onda skontam... prošlo je 13 godina! Ej! Trinaest godina! Tad još Benedikt bio papa, a Irinej patrijarh. Vučić tek došao na vlast - a jbt... i tad je čovjek bio na vlasti. Za nevjerovat.

13 godina, a kao da je bilo juče. A to bilo ihahaj vremena prije korone.

Kada sebi mutite šato (za neupućene: desert od žumanka koji se umuti sa šećerom) u šolji za čaj kafenom kašikom i pokušavate oboriti lični rekord u dužini mućenja bez prestanka, dok ruka kojom se muti ne otkaže poslušnost zbog sve većeg umora, ali i bola.

Šato inače sam po sebi daje podsticaj za šatomazohizam jer što se duže muti, to bude na kraju bolji - glađi, ukusniji, bolje umućen.

E sad, mikseri su tu sjebali koncepciju jer su omogućili nagradu, bez da se ista s mukom zaradi.

Mnogima čak nije to to kad se jede šato umućem s mikserom.
(Uporediti sa: Ikea efekat)

A onda, u nekom trenutku, s mikserom ili bez, šato je izgubio svoju čar. Nije to do šatoa, već do rodnog lista.

Žanr koji je harao devedesetih. (naročito 1992 - 1996, pritom su 1993. i 1994. bile udarne)
Jedina muzika stara preko 30 godina koja još zvuči futuristički.
Kod nas nažalost izrodila neke ne tako slavne primjere muzike.

Pas, auto, kompjuter, ChatGPT, i svako drugo biće ili predmet u situacijama kada se ponaša ko čovjek.

Mužjak jabuke, vlasnik sirćeta. Najbolji drugar mu je Maslin, mužjak masline, koji se bavi proizvodnjom ulja.

Četiri najčešće riječi u unutrašnjem monologu šahista za vrijeme igre.

Medicinska sestra budućnosti. Kad roboti preuzmu striktno medicinske poslove, medicinske sestre će imati zadatak:

"Prosto da te obilazi, pita kako si, šta osjećaš i tako... da par savjeta i potapše po ramenima." *

Dobar naziv za krševe stare 20 i više godina, koji su, istini za volju, ipak proizvedeni u 21. vijeku.

Starinski izraz za vrijeme (meteorološko).

Bilo bi kul kad bi se vratio u upotrebu, jer bismo onda mogli, kao i Englezi da pravimo razliku između time - vrijeme, i weather - pogoda.

Danas se još samo koristi negacija tog izraza - nepogoda, za koji svi dobro znamo šta znači.

Estetska hirurgija.

Paradoksalna situacija u jeziku kada se pridjevi označeni komparativom (2. stepenom poređenja) odnose na niži stepen nekog svojstva od pridjeva označenih pozitivom (1. stepenom poređenja).

Svaki sportista koji ode preko grane da se tamo bavi sportom.

Dobar izraz za demitologizaciju sportista.

Ultimativno odbijanje da učini neku uslugu od strane (uglavnom starije) ženske osobe, najčešće člana porodice.