Sveti gral bluz i rokenrol muzicara. (Njegov arhineprijatelj je Fender Stratocaster)
Gitara o kojoj sanjaju i tata i sin a ako se ima prenosi se cesto sa kolena na koleno.
Vazila za redmet koji nije za sminkere i te takve folirante, nego za prave rokere...
Punog hrskavog i kremastog zvuka, strasnog trajanja tona, klasicnog oblika i cvrste konstrukcije, muski teska, vidjena u rukama umetnika kao sto su Piter Grin, Pol Kosof, Dzimi Pejdz, Sles, Geri Mur, Al Di Meola i td.
Klincima koji pocinju da sviraju stari macori valjaju pricu : ,, E, kad sam ja przio imao sam ,,DZIPSON'' iz sedamdesetih, boli glava i onda nestale pare i morao sam da ga prodam. I posle vise nije bilo to to i batalim ti ja svirku... ''
Ima daleko skupljih, kvalitetnijih i funkcionalnijih gitara ali mislim da nijedna gitara nema taj status boginje niti ju je vise merak drzati u rukama.

Parce drveta sa 6 zica (5 ako je solirant pretjerano divljao) i sacicom elektronike (i jos par stvarcica, al aj sad da ne detaljisem).
Elem u konstrukciji datog, najcesce se koristi koktel mahagonije i javora, ponekad ebanovine i javora (model custom) ili sta god ti guzici padne na pamet, a ima se paaara, custom shop opcije. Svojom tezinom krivi kicmu i stvara modrice po kukovima, desnom ako si desnjak, a lijevom ako, jel, nisi. Istu sudbinu iscekuju i bar 3-4 rebra ako si se, da prostis, zabacio na kakvo udobno parce koze. Dalje. Pri nalivima numere solo, pristup visim pragovima je jednostavan koliko i proces ulaska u Engleski SAS. Ako hoces pristup, pristupi si PRS-a (a sto da ne, i tata bi sine). 
Ali mane nisu bitne kad ima toplinu kao majcin zagrljaj, sustejn kao rika lava u Velikom kanjonu (da se igrom slucaja takva maca nadje u istom) i momentalan "vidi se da je lik profesionalac, sto posto reze, ima Les Paul-a" kredibilitet. I ono najvaznije - ima moju dusu od onog dana kada sam, slinav i umazan dzemom i to vocnim, prvi put cuo Still got the blues.

I od tog dana zavoljeh parce drveta.