
Himna Vukajlijaša
"Mi ne idemo nikud i ne radimo ništa!"
Veći broj zečeva na kojima je Slavko Štimac vežbao scenu: ti spavaš, tvoji kapci su sve teži i teži.
Oni sad žive nošeni mišlju da je mrav znao orla, a orao mrava nije.
Ispred ordinacije psihijatra Zekoslava Mrkve..
Lica: Hipnotisani zečevi koji su umislili da su šljiva, paprika i puž...
Vreme: 14 vek, zadnja dekada
Šljiva: O gde si, papriko, moja stara naviko...
Paprika: Džaba mi se šlihtaš, šljivo, al' ja volim puža, nek ti nije krivo. Jako volim puža, želim ga za muža...
Puž: Sve biste vi htele baš puža za muža. Na kuću ste alave, jebem li vas balave...
Šljiva: Ja balava, puže? Neće biti, druže. Pogledaj se, derane, nisi ni za Berane. Obriši tu sluz, curi ti niz guz...
Paprika: Ne brinem se ja zbog sluzi, za njim moje oko suzi. Nek se pravi važan, bitno da je vlažan.
Puž: Oj papriko, džaba trud, tihuje mi na te ud. Tamo gde se oro vije, bednom mravu mesto nije
Ogromna većina srpskog življa koja živi ispod ivice egzistencije i svesna je sopstvenog propadanja i nikako im nije jasno zašto niko ne izlazi na ulice.
Gomila ljudi koja izlazi na izbore sa verom da će biti bolje.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.