Jadi mladog Vertera

Opus magnum najnemačkijeg od svih nemačkih pisaca, Johana Volfganga Getea, i delo koje ga je svojevremeno etabliralo u creme de la creme germanske ali i svetske književne branše. Glavni junak, Verter, je klasičan romantičeskni pederko koji usled svoje preosetljive prirode beži od ljudi ali ne uspeva da pobegne i od okova koje mu nameće društvo njegovog doba. Tu je i neka nesrećna ljubavna priča (ne uspeva dumoči u izvesnu Loti) i on se, ultimativno turoban i razočaran u život uopšte, na kraju letalno samoranjava pucnjem u čontru, nakon čega umire 12 sati kasnije. Taj njegov poslednji čin, zapravo, treba posebno naglasati u čitavoj ovoj istoriji (a što je glavni motiv i iza ovog teksta) jer je od svih drugih delova romana iz naslova, naime, imao ponajviše efekta na svojevremene čitaoce istog. One muške, razume se, prepoznateljne. Roman je neko vreme čak bio i zabranjivan za štampanje a usled efekta koji je izazivao međ' sentimentalnom nemačkoj mladeži, a par Geteovih savremenika je pokušalo i da "preradi" njegov epilog u nekakav ziljavi hepi-end, ali uspeha bez.

Bilo kako bilo, "Jadi mladog Vertera" do dan-danas ostaju jedina knjiga koja je u čitavoj istoriji ljudske civilizacije inspirisala svoje poklonike da (po njenom čitanju) izvrše samoubistvo. Pored Kurana, tojest...

Lajpzig, 1775...

- Hans, majn kamarad, ajd' hojte sa mnom na pivo i kobasice u lokalnu prčvarnicu pa da posle pijani i crvenih noseva prerano ejakuliramo u sisate konobarice što završiše svoju šihtu!
- Ah, Franc, majn frendu, ja bih, bih ja rado...al' ne mogu sad, čitam gerade jedan divno turoban roman od nekog Getea i sav sam se uneo...Ali vidimo se posle, kad završim. Gut?
- Gut.

Bagdad, 2014...

- Abdulahmede, jarane moj, 'ajde danas sa mnom u lokalni nargila-bar pa da purnjamo kvlt duvan od jabuke i gledamo žene kako prolaze čaršijom, možda nekoj ispadne uvojak od kose, aferim, ejvala joj glasu!
- Uh, Hazime, bi ja, bi rado...al' čitam trenutno ovaj naš Kuran, treba posle dodem do američke ambasade, nešto da se raznesem...Al' vidimo se posle, gore u dženetu. Žemo?
- I to što kažeš...
ТПТхе Проф · 16. dec 2014.
Komentari · 26
ТП

A zamisli za par godina, klinci kucaju "Jadi mladog Vertera" u guglu zbog jebene lektire i iskoči im ovaj mali odlomak...koja bi to neoklasika bila, Sunce ti...:)

ТП

Da, pa pazi...uvek sam ja gotivio te dajdžest verzije kobasica-romana, a kad toga nije bilo - pravac "Žabac" i uživanje uz Liv Tajler i Puškinovog "Onjegina"!

MP

Nije isto, nije. I kada kaže glavni glumac kakakoliseonozvaše onim svojim glasom oplodime da bi bio živ ja moram znati - jopet nije isto. Ipak treba da čitaju. Odlično napisano, dala bih i zvezdu al ne mogu zbog kurana.

JA

A budala nije znala ni ljucki da se ubije na mrtvo, nego se i tu cimao i patio...mene samo lovac u zitu tera da pravim sranja, mislim veca sranja nego inace

KO

lovac u žitu je golo govno, nikako ne kapiram što toliko naduvaše, kao li harvi osvald čitao... ja prvo mislila loš prevod, pa nabavila u originalu. i opet golo govno.

ТП

@Kosmo

Ne praviš baš neku naročito dobru reklamu da ga pročitam, hehe:)

O čemu se radi u "Lovcu", zapravo? Nikako da se nakanim da ga pročitam...Inače, toplo preporučujem "Zimu našeg nezadovoljstva" od Steinbecka, smara u početku ali je vrhunska analiza karaktera ljudskog.

@Pani

Jesi, brt.

MP

Evo ja ću ti napraviti reklamu. Preporučila bi tu knjigu svakom roditelju tinedžera kao obaveznu i svakom tinedžeru. Odlično opisuje nesklad između želja tinedžera da bude prihvaćen i radii svari koje rade odrasli, a ipak kroz celu knjigu ne može. Na početku jeste konfunzna kao i sam ulazak u poubert - nešto se događa, al ni sam junak ne zna šta, ne zna gde pripada. Tokom cele knjige primećuje nesavršenost društva u kome se nalazi, pokušava da ga menja, da ga popravlja - a to je tako karakteristično za ovaj period. Susreće se sa samoćom koja će ga pratiti ceo život. Na kraju postoji predivan deo u kome opisuje svoje idelano zanimanje, koje je nepostojeće, nerealno, potpuno bez pragmatizma, na jedan dečiji naivan način.

CI

Loše ovo, skroz. Jedino primeri su pomalo ha-ha, ali ni to ne poboljšava celokupnu defku.

LP

Meni ovo dobro.
Meni "Lovac u žitu" nije dobro (čitao u srednjoj).
Meni "Kad su cvetale tikve" (čitao skoro uporedo sa lovcem) puno više dobro od lovca (bolje za pet klasa-barem meni)

FS

Kad smo već kod jada u književnim delima. Prvi razred gimnazije, radimo analizu "Ranih jada". Mi, klinci, k'o klinci koga zanima neki tamo Ješa, šapućemo, stalno jedni drugima dobacujemo, a i profesorka se trudila da deluje što dosadnije. I najednom ona prekida jednog mog drugara koji je nešto dobacivao i pita ga: "Da li ti,___, znaš šta su rani jadi? Da li si ti ikad imao rane jade? Kako možeš da budeš tako bezosećajan"

Drugar ustane i kaže: "Profersorka, ne znam za ovoga iz knjige, al' ja kad sam bio mali, moja majka je jednom pravila tortu i nije mi dala da oližem vanglu sa kremom i meni je bilo mnogo krivo. To su moji rani jadi."

Celo odeljenje - vrištanje!
Al' to je, bre, bila analiza!

ТП

Da, jebote, vazda su nas zatrpavali u čkoli sa depresivnim romanima - "Rani Jadi", "Dečaci Pavlove Ulice", "Ne okreći se sine", "Sin puka", "Na Drini", "Prokleta Avlija" itd...I posle se čudimo što imamo mračnu sliku o životu...

NA

Mudro su nas pripremali na realnost. Zamisli da smo čitali neke tralalala lektire, sada ne bi umeli pertle da vežemo.

BR

jes' Bosančesoros tvrdoglavi, dok ja ukapiram već prođe razlog za nervozu :)

Prijavi se da bi komentarisao.