
Kada veoma stara baka sedne pored vas, na prvoj stanici, i počne monolog recenicom "kad sam se ja rodila...".
Када ти дан започне тако што будеш пробуђен од стране неког идиота који се дере у мегафон и рекламира Шешељеву књигу, док у позадини пиче радикалске пјесме а народ по Тргу виче "ПОЈАЧАЈ!", чему онда да се надаш од грознице суботње вечери?
Po difoltu, iskustvo koje ce vas terati da lose nastavite dan, makar vi i bili sposobni da budete totalno kul.
Ustajes i udaris nogom u sto. Okej, idemo dalje. Nema kafe. Sestra se dernja jer je probusila loptu na ruzu. Mani me... Odem do kupatila, a nema tople vode za tusiranje! Mene neko zajeb... Take it easy. Palim komp, idem na sajt da proverim kad da dodjem da upisem ocenu (9!)... "...student ima konacnu ocenu 7. Upis ce ce biti..." WTF!? Jesam ja budan uopste!
http://www.youtube.com/watch?v=uhtW3jZjS9g
Smirio zivce...malo...
Ono što u 90 odsto slučajeva za posledicu ima loš ostatak dana. Kad te neće neće te, ali ti loši dani kao za pakost nisu od onih koje možeš prespavati jer: moraš na posao, kod lekara, na žurku, nebitno gde, ali negde moraš otići, uglavnom među ljude čime rizikuješ nove probleme. Protiv ovakve pojave nema leka, osim moliti Boga ili koga već da bar preživi
Budiš se u ujutru u 6, sav srećan što imaš još sat vremena do polaska na posao, ali ne lez' vraže, ukapiraš da nema kafe, pakla cigara ti je prazna i ta varijanta otpada. Rešiš da se okupaš, ali ne, tople vode nema (a napolju minus pingvin). Ajde dobro, šta je tu je, besan si, ali iskuliraš i odlaziš da upališ stojadin koji naravno pali negde oko 15 pokušaja i probudi pola komšiluka divnim zvucima motora. Putem do posla, obavezno naiđeš na pandure koji ti brknu kaznu nipošto manju od 5 hiljada, jer im se eto može i nisu raspoloženi za dogovor. Dolaziš na posao već izvan sebe, zelen od besa u nadi da ćeš bar popiti kafu na miru. Naravno, tvoj šef je baš danas hiperaktivan i pun velikih planova i rasporedi te da radiš sa matorom, klimakteričnom koleginicom koja ti popije krv u narednih 10 sati (naravno, ostao si prekovremeno). Nakon čitave muke, šef te obaveštava o smanjenju plate, ionako bedne. Izlaziš napolje izgovarajući rečenicu okidač za nova sranja: šta sad još može poći krivo, e do kurca? Da ne pomisliš slučajno da neće ništa, vidiš pauk kako upravo odnosi tvoj stojadin s parkinga, a pored nova bembara parkirana sred puta (al je bembara). Jebem ti i sreću i pravdu i sve, krećeš kući peške, po mogućnosti dobiješ batine putem, očekuješ da ćeš bar od ortaka ili devojke naići na razumevanje, ali oćeš ga majci, od ortaka momentalno dobijaš odgovor: Imam i ja svojih problema, dok ti u tom trenutku od devojke stiže poruka da raskidate. A u kurac koje sranje, dolaziš kući rešen da se obesiš, ali da nesreća bude potpuna, pri vešanju ti pukne kanap!
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.