
Ona se predstavlja: Levo uho mi je malko klempavo, desno je znatno veće od njega al je zato slepljeno uz glavu, zubi mi liče na raspored časova za treći osnovne, kad mi pogledaš nos iz profila zakleo bi se da sam nastala od semena N. Đuričkog, oči su mi buljave, a obrve su ko u trogodišnje šimpanze, šišana sam kratko al mi je mnogo čvrsta kosa, ni gel joj ne pomaže naročito. Usne su mi tanke.
Narator: Devojka ružnog izgleda.
Protivnik generalizacije: Sesto, nisam video vitkije noge u zivotu, moje usne bi provele večnost na oblini tvoga dupeta, a sise su ti tako velike i čvrste. Uostalom noć je tako mračna i pošto svane nikada se više nećemo videti...
Narator: I tako su pojedinačni detalji odneli prevagu pred opštim utiskom vidljivim čak i na diskretnijem svetlu. Ružnoća je zanemarena. Samoosvešćivanje je ključ. Plastična operacija je melem za prevenciju psihopatoloških poremećaja u nosioca "lepote".
Generalizacija je nezaobilazna kada uočava "male" nedostatke koji ruže celinu, naročito kada su mali nedostaci ogromni. U Srbiji živi ogroman broj budala, naravno postoji jedan manjinski broj umnih ljudi. Ako se meni, pored svih kvaliteta manjine čini da je Srbija budalasta zemlja, da li sam podlegao generalizaciji? Da, ja sam generalizator. Ovom neosvešćenom društvu je neophodna "mentalna estetska korekcija"... Ko to ne primećuje, on nasilno maskira realnost.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.