Miris je čulo koje daje teksturu životu, jezik koji definiše grube obrise stvari koje nas okružuju...Miris može da nas upozori ili da dozu povjerenja.Može da odluči u koga ćemo se zaljubiti.Miris može da pomuti um i da bude ozbiljan okidač za emocije.Može da nas ošamuti i odvede u raj.
Dok muzika otvara portale za nove svjetove i maštarenja, miris vraća u one u kojima smo već obitavali.
Nesvjesni dnevnik koji mozak vodi o našem životu.
Većina mojih sjećanja zapisana su u mirisima...
Miris bakinne proje dok se puši na kuhinjskom stolu...Miris svježe pokošenog sijena negdje u avgustu...Miris drvenog namještaja u ujakovoj sobi, koji je baka prekrila čaršavom da sačeka njegov povratak...Miris majkinog cvijetnog vrta u kasno proljeće...Miris Luninog krzna poslije igre na kiši...Miris jeftinog vina u plastičnoj ambalaži sa proslave koji tjera na povraćanje...Miris njene kože, njenog vrata, tamo ispod uha...gdje ušna resica stvara hlad...
Poeta, nema šta.