Morfijus

Morfijus:Napokon. Dobro došao Denise
Denis:Čast mi je.
Morfijus:Ne čast je moja. Molim te sjedi. Pretpostavljam da se nakon onog esida osjećaš kao Alisa u zemlji čuda.
Denis:Vjerovatno je tako.
Morfijus:100 %, vidim ti u očima. Imam osječaj da želiš nešto drugo. Vjeruješ li u sudbinu Denise?
Denis:Ne.
Morfijus:Zašto?
Denis:Jer ne volim ideju da ne upravljam svojim životom.
Morfijus:Ja znam tačno šta ti misliš. Da ti kažem zašto si ovdje. Ovdje si jer želiš nešto novo. Nešto što ne možeš objasniti. Osjećaš potrebu cijelog života za njim. Ta te je požuda dovela meni. Znaš li o ćemu pričam?
Denis:Prvoklasni koks.
Morfijus:Da li znaš kakav je? Na koksu možeš biti svugdje, u ovoj sobi, kada gledaš kroz prozor ili televiziju. Možeš ga snifat kad ideš na posao, u crkvu, kad plačaš račune. To je droga koja će ti dati drugu istinu.
Denis:Koju istinu.
Morfijus:Da si rob strejta. Kao i svi ostali da si rođen u zatvoru, koji ne možeš namirisati osjetit ili dodirniti. Zatvor za tvoj um. Nažalost niko ne može šmrkati za tebe, moraš to sam. Ovo je tvoja zadnja šansa. Poslije ovoga nema povratka. Povučeš lijevu lajnu, priča se završava, budiš se u svom krevetu i vjeruješ u šta želiš da vjeruješ. Povučeš desnu lajnu, ostaješ u zemlji čuda, a ja ću ti pokazati koliko možeš ići duboko. Zapamti ja ti nudim samo prvoklasnu robu.