Nestanak struje

U 21. vjeku, vrlo zajebana stvar.

Generacijski gledano, što si mlađi to više pogađa. (primjer objašnjava)

- Ja: nema neta… nema Vuke… A taman sam dobio fenomenalnu ideju za defku! Trazim svijeću, papir i olovku… kurac, u ovom mraku, nema šanse… - panika
- Sestra: “pa gdje baš kad mi počinje Marićui, neeee!” - narida, riče, paniči, resetuje se, i tako u krug…
- Stara: sjedi i pije čaj… “večeras ništa od kuvarskog dvoboja… ma ok, gledaću sutra” - preživljava nekako.
- Stari: leži na kauču… pušta “goluba”, bez pardona… - jasno je, njega situacija ne pogađa posebno…
- Deda: potpuni mrak ga podsjeća na četres’ i neku, počinje da priča o nekim ratovima, iako je tad imao svega par godina…

Jebem ti struju, nekad je sve bilo jednostavno…