Drvo na koje se penjete da biste gledali komšinicu.
Celje, 1976. godina.
Snijeg je napadao do koljena. Na visokom tornju, jedan žig cigare razbija sivilo noći. Preuzimanje straže već je postala rutina. Nakon što kolegu ispratiš, zapališ cigaru za koju si šparao cijelu sedmicu. Vrijeme do kontrole je nekih dva sata. Taman da odradiš jedno onanisanje, simbol usamljenog stražarenja.
Na stolu stoji posljednje izdanje porno časopisa, koje se redovno obnavlja svaje sedmice. Ruka je već promrzla od velikih minusa, te stavljaš rukavice na ruke. Jednom rukom okrećeš listove, a drugu čuvaš za mehanizam za opaljivanje. Nakon izvjesnog vremena, ruka je dovoljno topla za repetiranje. Uski prostor na osmatračnici limitira tvoje kretanje, te si primoran da stojiš uz drveni zid, sa puškom na ramenu i šljemom na glavi. U jednom trenutku javlja se tromeđa zvukova. Dok šljem lagano kucka o zid, sa starog tranzistora tiho se čuje "Sada s grana pada šljiva sama", a ispod na limenom krovu odjekuju prve kapi tečnosti...
To nije potreba, to je umjetnost!
- Juh, komšija, kako vas nije sramota na drvetu to da radite?!
- Navika iz vojske, kono, navika...
