- Dobio sam kola od ćaleta, kupio dureks i večeras ću jebati Maju 100%. - Tebra, to za kola i dureks se slažem, al' za Maju ostaje da se vidi. Idem s njom u bioskop večeras. - Kurva jebote! Možda će da padne neka trojka? - Jedino to!
Rečenica-sigurica kada priučeni novinar-beskičmenjak ne zna kako da završi tekst. Umesto da iznese svoj stav, zaključak ili ne daj bože stručnu opservaciju i predviđanje, on nam lakonski poručuje - videćemo - jer time se ne stavlja ni na čiju stranu, a to je, složićete se, najsigurnije za sopstveno dupe. U stvari, to nije ništa čudno u zemlji u kojoj je istraživačko novinarstvo davno izumrlo i u kojoj se ne ceni umetnost pisane reči već umešnost dodvoravanja. Inače, rečenicu iz naslova patentirali su pioniri našeg tabloidnog novinarstva, naročito u tekstovima u kojima su glavne akterke bile Ceca i Karleuša. Nažalost, "ostaje da se vidi" se u međuvremenu toliko proširilo da danas ta fraza deluje kao često citirani epitaf na spomeniku srpskom novinarstvu.
"...a kako će orošavanje vagine uticati na buduće Suzanine seksualne odnose - ostaje da se vidi." "A za koga će Sergej potpisati u ovom prelaznom roku - ostaje da se vidi." "...a da li ćemo hranu izvoziti, uvoziti ili ćemo gladovati - ostaje da se vidi."