Na prvu loptu, skroz nebitna para, ne znaci nam toliko, il' jednostavno ne volimo da nam zvecka po dzepovima te o njima ne vodimo racuna. Velika ironija ove kovanice jeste, upravo ta vrijednost. Udjete u prodavnicu, ostavite pet dinara baksisa, malo koji gazda ce izgovori rijec "Hvala, prijatno". Medjutim, ako ih date ciganu/ki, on se ce ponizno zahvaliti. A, citiram Dzonije rijeci "Mi smo ljudi cigani, sudbinom prokleti", ne, mi smo nesto gore ponekad.
