
Dvadeseti vek je bilo jedno od najlepsih doba koje se secamo sa osmehom,uprkos raznim politickim sranjima,vremena su tada bila znatno jednostavnija.
Пет динара,истрошена љубичаста новчаница(да новчаница,а не k'о сад u металу)са сликом николе тесле(који се сада налази на новчаници од што динара) вредела је много више него сада.У то доба кризе,ствари су биле доста јефтиније,и самим тим имали сте већи избор
Пре(2001.)
-"добар дан"
-"даћете ми један хлеб"
-"то ће бити пет динара"
-"Хвала,довиђења(јес!!остало ми је пара за желе зеку)"
Сада(2010)
-"добар дан,даћете ми један хлеб"
-"тридесет динара"
-"Доминджења"(Јебем ти кризу,кад пре поскупе)
Na prvu loptu, skroz nebitna para, ne znaci nam toliko, il' jednostavno ne volimo da nam zvecka po dzepovima te o njima ne vodimo racuna. Velika ironija ove kovanice jeste, upravo ta vrijednost. Udjete u prodavnicu, ostavite pet dinara baksisa, malo koji gazda ce izgovori rijec "Hvala, prijatno". Medjutim, ako ih date ciganu/ki, on se ce ponizno zahvaliti. A, citiram Dzonije rijeci "Mi smo ljudi cigani, sudbinom prokleti", ne, mi smo nesto gore ponekad.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.