Čekaš lift ko idiot nekih 10 min. i na kraju silazi neki živahni klinac i sa osmijehom ti kaze da lift ne radi, što li se on kezi mamu mu malenu. Pođeš lagano, već na prvom vidiš peMzionera sa smrdljivom pudlicom koja te onako usput sva izbalavi čisto da obilježi teritoriju, cudno i fosil koji ju vodi se smješka, i dalje se pitaš što...probijaš se nekoliko spratova ide to nekako , jedva al ide...dolaziš do petog i tu te spopada smrad kiselog kupusa i ko zna cega još šta vrijedna domaćica pravi, al ne posustaješ još samo par spatova i tu si...do 7 već nemaš snage a i daha je sve manje, al prezivjelo bi se i to da te ne pokosi smrad koji dopire iz crne vreće "slučajno" zaboravljene ispred vrata. Tek tad shvataš zašto su se oni smjeskali ko da su znali da ti nema spasa, i dok sjediš na stepenicama i čekaš čudo kroz glavu ti prođe da ti je keva poslala poruku da je ključ ostavila kod neke vještice u frizerskom pored ulaza u zgradu...

1: "Ajde idi kupi hleb"
2: "Ne mogu ne radi lift"