Je onaj metod koji te, iako si totalno sjeban, ipak ostavi u stroju kad četa kreće na obavezni marš.
- Jel vidiš Miletu, nekako čudno gazi?
- Vidim, sve baca u stranu. Zajebo se sinoć...
- Što? Šta je radio?
- Platio kuvaru kutiju napolitanki i ovaj mu dao kilo krompira. Sirovog.
- I, šta s tim?
- Mileta ga pohas'o sinoć za pola sata. Živog.
- U, jebote, kakav podvig. A što je to uradio?
- Pa da dobije temperaturu, moronu!
- Pa jel dobio?
- Nije. Ali se prosr'o ko grlica. Samo što sad ima problem: sa sraćkom te ne oslobađaju marša. Samo sa temperaturom...
- Agh, usmrdeće nam celu kolonu... pazi ga, trči u grmlje... loše je procenio, trebalo je da se go umota u mokro ćebe i da legne na beton na promaju...
- Kasno je sad za te savete...
Opšta praksa srpskih fudbalskih klubova da promene bar tri trenera po sezoni pre nego što ubodu ,,pravog''.
UO FK Čikarički, 13. Januar
-Opet 0-0, majku mu jebem, jesmo ti doveli prava pojačanja iz beton lige, i ovog malog glavonju, igra kao popizdeo kad je trezan, ti ni kurca ne radiš, ne mogu da verujem, pa opet to nesretno sedmo mesto, dokle više da vas menjam, sve smo ti pružili u životu, stan od 50 kvadrata, drva za peć, baba Stana ti kuva svaki dan, i šta, šta sam ja dobio za uzvrat??!?!
-Ali...
-Nema ali, Mirko će te izvesti, ostavi 300 evra za troškove otkaza i to je to, drago mi je da smo sarađivali, doviđenja.
Srbin na radu u tuđini.
Bez obzira na nivo stručne spreme,prosečna Srbenda uvek može da radi na nekoj baušteli(građevini),kada mu zaškripi oko para u inostranstvu.
Za razliku od prosečnog građanina EU,Srbenda je u svom veku bar dve kuće sazidao svojim rukama,učestvovao na XY moba,ili bar radio sa zidarima.
To su mu dovoljne kvalifikacije pri zapošljavanju,koji će mu kurac diploma.
Negde u Bavarskoj,Hans šef gradilišta pravi intervju sa Danom,Srbendom proteranim iz Krajine.
H:-Her Dane,šta imate od kvalifikacija i koje poslove možete da obavljate?
D:-Od škole imam građevinski fakultet(u prevodu osnovna škola,u srednjoj propao,do rata radio na građevini),mogu raditi šta bilo,šta mi se gođ da,ja umijem napravit'.
H:-Niste priložili nikakvu diplomu u vašoj radnoj biografiji?
D:-Izgorilo u ratu (slago nije trepno)!
H:-Dobro,to ćemo još videti,a za šta ste usko specijalizovani?
D:-Slušaj ti mene her Hanse,mogu raditi šta bilo,sve sam radio u životu samo rađo nisam,a i to bi da mogu!Oš da zidam,zidaću,oš krov da pravim,napraviću,beton,malter,ciglja,šta mi daš.Pa,ja sam ti rođeni baušteler!
Mnogo pričati - malo raditi.
- E momci, nemojte na tu stranu. Okreni na kant! Ček, ne tako, o bre nemate pojma. Ja bih to sam izneo, a vid vas trojicu nesposobnjakovića... Garant ni devojke ne znate zadovoljiti. Džabe vam teretana, to sve naduveno hemijom. Niste vi žilavi, nema života u vama... Žali bože mladosti! Bolje da sam ga u Dunav izbacao...
- Alo ćale, prekini da soliš pamet, sav si se ispod jezika oznojao.
Mindža, pička, vagina.
Na jugu - ekstremno dobra ženska, ali ekstremno dobra u svakom pogledu.
- Sinoć me moj kolega Toza upoznao sa svojom sestrom. Brateee, kakva ženska, 'ajd što ima zgodnu facu u trista pizde materine, nego da vidiš frizuru, osmeh, ucaklila sa oči, pušikarska usta, a tek što je građena, grudi i struk ko saliveni, dupence čvrsto a noge... kad hoda kao da lebdi. I još pristojno obučena, ništa dopičnjk i te fore jer je i bez toga jebozovna do 101 i nazad, a nije ni mutava. Pričali smo više od dva sata, kulturna, načitana...
- Znači rondža?
- Rondžulja brate, prva liga, vr' vr'ova. Mislio sam da je iz mesta startujem ali mi Toza posle drugarski reče da ima samo jednu malu manu.
- ?
- Malo je udata, jbg!
Userski. Kad te baš ukenja, onako domaćinski. Šanse za tvoju pobedu su veličine glistine pičke ali i pored toga okrećeš stvari u svoju korist. Jednostavno, imaš sreće koliko i crevna flora kad je nakljukaš Probiotic Forteom.
Izraz potiče od prezimena ministra energetike koji se, kako bi sportski komentatori rekli, na volšeban način izvukao da mu ledenica ne rascopa čontaru kao nabujala reka drveni most na usamljenom potočiću.
*- Marina, brate, da l' još uvek neko nosi vuneni grudnjak, jbt?!
- To nije razlog da mi dahćeš za vratom k'o bolesni vepar. Otkopčavaj to!
- Uplela se dva konca, jebem im pređu i ovcu vunenu!
- Puši kurac, Marko!*
Nakon nekog vremena. Kafana "Burence". Pije se vino ladno ki beton. Neobavezni čavrlj momenat.
- I, brate. Posle tog fijaska sa pređom, ipak si jebao?!
- Jesam.
- Da sam ja tako nonšalantno pojeo govno, oficir bi mi istog treba bio pukovnik u penziji. Od blama bi zapalio na sazvežđe "Kentaur" i jeo mlečni put za doručak, kašikom za cipele.
- Jebiga, usralo me.
- Onako antićevski, da znaš.
Duga crna kosa k'o iz kotla punog ključale masti izvađena, crna prljava majica sa slikom nekog sačuvajmebože džibera, poderane pantalone i neke čizme jebemliga, zovu ih po ženskom hrvatskom imenu Martina, ma nek idu tri pičke materine.
Crtaju neko veliko A u krugu, okreću krstove naopako, drogiraju se, muški se šminkaju ispod očiju, ženskinje se šišaju na ćelavo, a sve to nešto žgoljavo smotano, mračno, ružno, strašno. Viču da su drugačiji i pametniji od drugih, nazivaju ostale seljacima, a muški dugokosci ekser u brašno ne znaju da zabodu, dok ženski pripadnici misle da se oklagijom razvijaju fotografski filmovi.
I dok otac i majka čitaju u kući očenaše prislužujući zadnji dinar za spas deteta, ono se sve više odaje đavoljoj raboti, te u krivudavim putevima kokainskih noći gleda da neđe zaradi sidu ili neki drugi hepatitis. Spas mu dolazi prekasno, obično onda kad panduracija odbije bubrege zbog napada na trafiku izazvanog halucinacijama zbog opojnih droga kad im se učini zmaj od trafike ili robokap.
Kupaju se redovno - jednom godišnje. Smrde na kilometar. A sve to rade zbog jebene muzike. Slušaju neke pume, kuguare, pantere jebem liga. Neće da čuju krštenu muziku, pa da ko sav normalan svet, odvrnu Sinana ili Jašara uz mezetluk i piće, a ne da uključe neko krkljanje - nije ni čudo da pomišljaju na samoubistvo i seku vene. Kasi čuo da je neko odvrn'o Šabana i seko vene?
I dok im tako mladost prolazi u crnini i tmini, dok izvrću naopako krstove na grobu pokojnog solunca, dok na novoj fasadi u ranim jutarnjim časovima sa telom punim opijata i kojekakvih drugih nekrštenih supstanci iscrtavaju A u krugu, mozak im se izokreće u totalnu glupoću, i od nekada finog deteta koje je u vrtiću dobilo prvu nagradu za najbolju recitaciju majci za osmi mart, postaje garavi filadendron nesposoban da se suoči sa stvarnošću života bežeći u beskrajna prostranstva drogom i drogeraškom muzikom izazvanog ništavila obavijenog crnom masnom kosom, poderanim pantalonama i naslagam prljavštine usled višednevnog nekupanja.
VRATITE DOMAĆINSTVO U ŠKOLE I REDOVNO SLUŽENJE VOJNOG ROKA!
Ja sad kao jedan bedni duplikat, iako sasvim pristojno složen, ne mogu baš reći kada se to desilo ali mislim da je bilo one treće noći po Novoj godini ili tri noći pre, ne znam, al znam da ga je votka očistila do kraja, mada nije ona kriva, bila je samo pista, pomagač, i vodič i tada je transcedencija mogla lagano da se obavi negde u progradskim njivama, na ničijoj zemlji, koje ni u katastru, volšebno, nema. Tu se to obavilo, čim se šuma sikamora razišla, nad gradom blizanačkog imena, među smrznutim granjem i tvrdom zemljom pod Velikim i Malim kolima koja su se okretala i jurila jedno drugo - ah veseli medvedi, pa su odjednom zastali, stresli se i ogolili u dva pauka grdna: pauk veliki ženka i pauk manji mužjak koji se koprca u njenom smrtnom zagrljaju i trese zvezde sa sebe, malobrojne, zglobove, u ropcu, dok ne ostane da visi u njenim čeljustima ispražnjeno sazvežđe i medveđa koža.
I sve je posle nestalo samo ostade da titra isprekidana granica malooznačenosti u nekom nebljom primitivnom fotošopu - undo opcija onemogućena - nego samo bledi nestalošću ta ljuštura, prazna košuljica ostala iza te kratke i grozne igre.
E tada se nešto desilo i ovde dole, ali ja kao jedan, ajmo reći, beležnik, pogled osvešćen, programčić ostavljen da završi neke birokratske poslove koji se tiču buđenja, uspavljivanja i ulupavanja preostalih 18000 do 19000 okretaja oko svoje ose to ne mogu opisati, samo znam da je bilo grozno i ogromno i ne do bog nikom a daje ga svakom, zlobnik.
Nekao sam sišao u grad, pomalo iscepan, prljav, iscprljen i teturav, sreo sam davnog druga kojeg posle toga uopšte nisam viđao: on je bio kivan na nekog i stalno je ponavljao a jebem ti, ne sme čovek ni da se napije, jebem ti život, jebem ti sve, šta je ostalo čoveku, jebem ti život, kapirao sam da teši možda mene pošto ko zna kako sam jadno izgledao, mada je meni već tad bilo svejedno, čak mi je bilo i smešno i drago da gledam to njegovo psovanje i prenemaganje.
Posle se votka vratila po poslednji trzaj pa sam hteo nešto da bacim u potok, neki trokraki predmet, kao amajliju neku, znam da smo se malo rvali i ubeđivali i nekako me je sprečio i tutnuo to nazad u grudi, tu poslednju kartu.
- Ah gde je nestao onaj veseli zbunjeni seoski đak svjetlokosi i očiju plavih?
- Ne znam, pogrešnog čoveka, da ne kažem projekciju pitaš, mada razumem otprilike o čemu govoriš, mogu donekle da shvatim ali tek ovlaš i dodirom... Uostalom nije loše ni ovde da ti kažem, u ovom limbu – ja to tako kapiram, nisi gladan, nisi žedan, sve je *manje-više* ok, samo što shvataš da je to *manje-više* ustvari užas jedan neopisiv... Probaj sa nekim Brankovim mostom, ja sam drugoj feli dodeljen, ovim mirnim gasiocima, taj tvoj je roknuo u beton čini mi se, pre neki tries godina...
Imaš sreće, ti primerci se više cene...
Takmičenje
Pravdanje muškaraca kad prevare svoju ljepšu polovinu ili učine nešto sasvim drugo što nikako ne odgovara njihovim ženkama.
- AAAA stoko jedna pokvarena!!! Kako si mogao to da mi učiniš!?!!? Šta ona ima što ja nemam?!!?!? Stoko šovinistička!!!
- A jedi govna i ti više!!!! Da bude te uvijek bolela glava, uvijek nešto izmišljaš!!! Ja imam potrebe!!!
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Ljub...hik!...baa....hik!...aaaviii stiiiii....hik!..gaoooo hik!! saaaam!!!
- Mrš u sobu svinjo jedna pogana, opet si pio!!!! Pa dokle više majku mu?!!?!?
- Alli duu...hik!..ššo j...hik!!..aa imm...hik!...amm p...hik!..ootr...hik!!...ebee!!
------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Daj čovječe što mi prebaci seriju?! De vrati!
- Ma kakva crna serija, počinje Liga šampiona, idi bolje ti je napravi mi sendvič i donesi mi vopi...
- MOLIM?!!?!?
- Šta molim, ako nisi znala, ja imam potrebe...
Neizostavan dio svakog izlaska. Ako izlazak prođe bez toga, e, nije to bilo u fulu. Što ono reče radijacija, osvijetli se film (ne znam linkovati definicije, mrzite me, ali ja ću i dalje da volim Šešelja) , ali se uvijek sjećate onih događaja koji su toj večeri, noći i jutru (ko voli da zalomi) davali posebnu notu. Ko god da je akter, biće zajebavan sledećih dana, al' jebiga, nije pijanstvo, ako te nije sramota bar pet dana poslije. Akter se sjeća vrlo malo stvari, eventualno ničega, i imaće facu Voje Koštunice kad mu saopštite šta se desilo.
-Ohoho, kako je podaprati se u lavabou? Jel' fino? Mogli smo donijeti i šampon da se i okupaš.
-Šta? Koji klinac, šta sam ja izvodio?
-Aj' što si odradio komplet Gangnam Stajl, aj' što si na 'Crnog gavrana' zgrnuo pola stola piva, ali stari, podapirati se u lavabou, pa to nije radio ni Miki Truba, a on ima dogodovština.
-Zajebao me Rubinštajn. Jebiga...
-Zajebao je tebe beton (pivo i rakija miks, prim. aut.) poslije. Popio si tri, na gladan stomak, sa sve onim Rubinštajnom.
-Ko me dovezao do stana?
-Ja, ko će drugi. Jedini sam bio prikol'ko.
-Aj', šta piješ?