Izraz kojim te baba ili deda upornu ubeđuju da ostaneš kod kuće jer je isuviše kasno, mračno a napolju, kako oni kažu ''vrvi od ološa''.
Ja : Baba, idem ja malo napolje. 'Ajde ćao. Baba : Gde ćeš ti u ovo doba? Ja : Pa idem malo sa društvom, u kafić. Baba : Sad ti je deset sati. Mrkli mrak napolju. Ja : Pa šta?! Baba : Napolju ima svakakvih budala i pijandura. Jel treba neko da te ubije?! Ja : Baba, imam 16 godina. Umem da se staram o sebi. A u ostalom, baš će neko da čeka posebno mene, da me izudara. Baba : Dobro idi onda. Ali ako dobiješ batina, nemoj mene da kriviš, da se nisam brinula o tebi. Ja : Važi. Ćao.
Nagrada koja zaista postoji i dodeljuje se ljudima koji su umalo ili zaista izgubili život na veoma glup način, drugim rečima ljudi koji su se rođenjem provukli kroz pravilo evolucije (svako pravilo ima svoj izuzetak), ali je majka priroda uspela da otkloni tu grešku nešto kasnije. O ovome je snimljen i film.
Moja omiljena: Lik je čistio cisternu od nafte, pošto je unutra ostalo gasova, pre ribanja cisterna se mora napuniti vodom. Ubacio čovek crevo, pustio vodu, čekao neko vreme, onda mu dosadilo. Zavukao je glavu u otvor cisterne da proveri koliko se napunila vodom i koliko će još morati da čeka. Kako je unutra bio, naravno, mrkli mrak, genije se dosetio da upali šibicu (ne znam da li je to video u crtaćima od Šilje) i tako osvetli unutrašnjost cisterne. Krajnji rezultat: našli su ga par stotina metara dalje bez pola glave!!!
Ne bre koj ti je. Ajde nemoj više to da me pitaš, retardirano je. Ja samo tebe volim znaš to. Pa ležimo li u ovom krevetu samo ti i ja ili je još tipa sa nama Lusi Vajld? Nemoj majke ti više o tome, ubija me.
E sad ovako, da rezimiramo. Zamišljaš. Dok ulaziš u ljubav svog ćivota tebi razne grozote padaju na pamet. Tipa kako ga ulivaš u gorepomenutu umetnicu iz branše filmova za odrasle. Ili ne daj Bože kako pretačeš u njenu mamu! Inače milf i po. Pa sram te bilo svinjo muška !!
Ali treba razumeti i nas maljavce nevaljalce. Malo omanemo u razmišljanjima ali smo u principu budale. Jebu one nas, ne mi njih!
E SAD, kao što je dobro poznato u svakom pitanju stoji pola odgovora. Riba te je pitala zamišljaš li. Rekao si naravno i odlučno NE. Ali nisi porazmislio šta je konkretno značilo to njeno dobronamerno pitanje. Da li je nešto otkrila o sebi? O tebi? Jeste. Ali ŠTA ?! TEBRA, ONA ZAMIŠLJA KAKO JE DRUGI JEBE ! Kurva kurvinja. Pitanje u originalu bi glasilo: "Da li ti misliš o nekoj drugoj devojci dok se karamo, kao što ja mislim o Vladi Vuksanoviću?". I majka joj je kurva. Ništa nije slučajno. Alarmantna situacija! Po tebe, normalno...
Ima li leka ovome? Pa u principu i ima i nema. Morao bi da poradiš na svojoj fizičkoj spremi. Morao bi nekako da joj izbiješ iz glave druge momke. Da ti kurac bude veći. Da joj zabraniš pornhub, judžiz i ostale grozne stvari. Da izbaciš televizor izkuće. Da ukineš manekene, bildere, pozere. Da uvedeš medijiski mrak u Srbiju. Ovo mi je nešto poznato.. cenzura, mediji, picousti.. al to je već druga tema.
Elem, nema leka. Najbolja stvar je da iz ovako naizgled bezazlenog i dobronamernog ženskog pitanja, na koje si provalio odgovor, nastaviš da je jebeš. Hladnokrvo i bez griže savesti! Bez emocija! Daj joj da ti liže tarzančiće. Izgasiraj se. Onako za sebe. Jer iza tog nevinog ženskog, dobroćudnog lica stoji šejtan spreman na sve!
Te betonske zidine kojima gospodari, građene pre 50 godina, a u kojima on živi već više od 70, predstavlaju neku neraskidivu vezu između njega i ostatka sveta, neki Jin i Jang, te neke munje.... Pomenuh neraskidivu vezu... K'o u hemiji H2O ili H2SO4 bez 2 vodinika, tako se ni jedna obična zgrada ne može zamisliti bez njega, dugogodišnjeg lidera, Bogoca stambenog života.
Što bi se sporckom terminologijom reklo.... KAPITEN! I više od kapitena..... ŠEF STRUČNOG ŠTABA! Ili možda čak i Predsednik Saveza. Šef, nema mu ravnog. Uvek drži sve konce u svojim rukama i ništa ne prepušta slučaju. Nakon prve pobede, na prvim izborima za predsednika zgrade, tu titulu ne prepušta nikome, suvereno je drži u svom posedu. Jednom je samo bio u grčevitoj borbi da je izgubi, al' je ipak pobedio zadnjim glasom, u zadnjoj stotinki, k'o Felps Čavića onomad u Pekingu.
Simpatični starac, koji celu zgradu poznaje bolje nego svoj stan. Izlepio po zgradi sve one moguće papire o kućnom redu, ponašanju u zgradi, ponašanju u liftu i ostalo. Interfon urađen perfektno, svima pravio tablice sa kaligrafski ispisanim prezimenima i + svetlo da može da se čita kad padne mrak. Zna napamet po 450 brojeva svih mogućih institucija iz Belih i Žutih strana i još poseduje preko hiljadu i po Vizit karti ako dođe do problema nekog u zgradi. Kaže čovek: Zlu ne trebalo!
Odnos sa stanarima - skoro k'o sa zgradom, savršen. Saćete reći: "Pa taj brate orgazmira na zgradu!", al nije, gospodin drži samo do njenog ugleda. (ASAM NAPISO OVO JEBOMEPAS) Naiđe u visokom prizemlju na prizor kako komšija Ratko bambusa komšinicu Suzanu sa 2. sprata, kaže: *Malo nas je, al' smo govna! Razvali je, dobro je to za natalitet!Svima kaže "Dobar dan", a poštaru i po dva put. Izlepio po spratovioma "Zabranjeno pušenje", puši na svakom po jednu-dve dnevno. Kaže:Može mu se!* Jbg, jer je on glavni....
Sve poslove obavlja sam. Pomoć prihvata, al' jako retko. Trči, juri, žuri, jebiga neće se u Gradskom stambenom spisak stanara sam sastaviti. Na zimu čisti sneg, ima 4 lopate u podrumu, ostalim godišnjim dobima prati Grend Slemove i dere se na Đovaka kad zasere stvar. Kod lekara ide redovno i ako je zdrav ko dren, u formi k'o da ima dvajespet, a ne 85 godina.
Sluša Pink jer mora zbog žene, dominira u šahu, kartama i jambu, uživa u životu i bole ga kurci za politiku. On je svoj režim zacrt'o i sproveo u zgradi i to je njemu najbitnije. Ostaće na tom činu još bar jedan predsednički period, 4 godine, to je sigurno, a možda i više, ako ga smrt u tome ne spreči. Mada i kad se to desi, on će i na onome svetu biti to što je i sada, VEČITI PREDSEDNIK SKUPŠTINE STANARA!
Sadrži par stvari bez kojih je nemoguće imati full feeling tokom igranja. Naravno na prvom mestu je opaka mašina koja brekće ispod stola i srce je igračkog sistema. U computer shopovima najčešće su u izlogu sa specifikacijama kao za spejs šatl i obavezno ima neku moćnu oznaku. Odmah zatim ide monitor/TV koji će da pretoči virtuelno u stvarnost pred očima gamera. Dijagonle 42" zauzima pola sobe ali itekako vredi svakog milimetra. Prednost TV tjunera jer sto se mogu prikopčati PS3 ili Xbox. Miš i tastatura, te dve stvari se najviše koriste i pretrpe najveću štetu (najčešće tokom izliva besa). Ako je mirniji tip uzeće onaj Pro gamerki miš sa tegićima i neku super svetleću tastaturu sa 300 dugmića. Oni malo temperamentniji uzeće jeftiniju varijantu jer ih menjaju svakih mesec dana. Neki predrkani 5.1 sistem da se čuje svaka kap kiše u Silent hillu, svaki korak uzdah i izdah u Doomu. Alternativa tokom noći (celonoćnog tepanja na CS-u) su slušalice. Takođe koriste se za Teamspeak/Ventrilo. Bez nekih 60ak eurića nema zabave. Predsednička fotelja, jer bez nje čekanje na raid ili poneko gledanje LotR triologije tj. sedenje po 10 sati, dovelo bi do ozbiljnih fizickih problema. Ima 7 položaja, masažere, držač za čaše, koža. Pored osnovnog paketa moguće je naći i džojstik, frižderčić za hlađenje limenkica (na usb), neku rejversku lampicu čisto da razbije monotoniju. Sve to je napakovano na radni sto koje je najmanje moguće veličine da sve stane na nega i ispod njega, a da naravno i krevet može da se ugura u sobu sa eventualno jednim ormarom. Skoro da se podrazemeva da 90% vremena u blizini kompa bude hrpa smeća. Tu se mogu pronaći kesice raznih grickalica, čaše, flaše CocaCole, poneki tanjir a ko je pušač nađe se i jedno 4-5 punih pepeljara. Jesam li napomenuo da je u sobi uvek mrak?
Zakačka, kukica, hvataljka (da ne kažem patent) koji služi da se jedan kraj nečega pričvrsti gde treba. Najčešće tako nazivamo plastične krajeve, priključke, telefonskih ili mrežnih kablova koji imaju malecnu kukicu od plastike koja se savija u ležištu i nalegne uz karakteristično "klik", uhvati se tamo i nemoguće ga je odatle iščupati osim ukoliko ponovo ne pritisnete taj deo.
- Paz' ovu nadrkotinu! Nisi li opalio sinoć onu malu? - Izgledam li hepi k'o da sam jeb'o?! Ma, jok! - Pričaj! - Izvedem ja sve po pravilima, čak je i napijem onako, svetski. Odvedem je kod mene i krenem da je svlačim. Ali, nikako da nađem i otkačim onu žabicu na njenom brusu! Na kraju, ja gubim interesovanje, a ona baci peglu po meni! I to je bio kraj! E, tad se malo oporavila i rekla mi da joj se brus otkopčava napred, bem ti modu! - A i ti, kao da brus baš moraš da joj skineš... - Jbg, starinski sam čovek, emotivac i romantik. A i bio mrak...
Psovka koja dolazi sama od sebe, odjednom, neplanirano. Bez namere i želje za vredjanjem bilo koga osim samog dogadjaja. Stvara se samo gomilanjem besa u odredjenom trenutku i izgovaranjem u istom.
Sunčan dan, voziš kola i staješ na crveno na semaforu. Gledaš u semafor koji se nalazi iznad tebe, sunce sija, topi sve pred sobom. Ti ne vidiš ništa od njega, trudiš se, žmirkaš, vozači trube, i psovka izleće: -O, jebem ti sunce, da ti jebem!!! Sledeće što vidiš je kako brkati kamiondžija stoji pored tvog otvorenog prozora, sa željom da ti samelje kosti. --------------------------------------------------------------------- Vraćaš se posle izlaska kući, tolio si pijan da svet vidiš u dve dimenzije. Ulaziš unutra, svuda je mrak. Po tom mraku se nekako vučeš do kupatila, i udaraš svom snagom nogom u zid pored vrata. Psovka izleće dok ulaziš u kupatilo: -Jebem ti mater, da se nosiš u pičku materinu!!! Tvoj ćale sedi na wc šolji.
Kuršum. Zabod. Moždana blokada. Gde sam beše stao?
ja: "Cepamo ćale i ja drva i počne nešto da šuška u žbunju, tresu mi se noge, znaš da sam strašljiv kao zec, zamišljam šta će sad da iskoči, kad ono.... :uleće padobranac u razgovor: "Brate riknuo profan, svi smo oslobodjeni predispitnih obaveza! UUUUU HUUUUU!" :odlazi skakajući: ja: :sad pogubljen i začudjen, okrećem se ka ortaku: "I jebem ja tako..." ortak: "Cepaš drva sa calom, žbun..." ja: "Tačno! Bruder ja se usrao, a ono iz žbuna izleće fazan. I pomislim: "Koja sam ja pičkica.", Jebi ga, bio mrak. Šuma. Nije svejedno." ortak: "Šta da ti kažem... Nisi pičkica, ali šonja jesi." :smeh:
Jutarnju tišinu prekida rif pesme koju ste stavili da vas budi zato što je opuštajuća i voleli ste je. Mislili ste: "Prava jutarnja pesma za novi dan".
Sada mrzite tu pesmu iz dubine duše. To je zato što su milioni godina evolucije u vaš mozak ugradili osećanje koje ti najrazumnije kaže: “Ne! nemoj sad! napolju je mračno, hladno, strašno i ima predatora, a ti si još uvek umoran da bežiš od njih”. Tog primalnog osećanja niste svesni, ali upravo taj Pavlovljev refleks čini da pesma zvuči kao rik tiranosaurusa koji čeprka ispred pećine u kojoj spavate.
Ova definicija nije o tim normalnim ljudima. Verujte, postoje ljudi koji su rešili da pokrenu neku svoju granu evolucije, homo homo-kretenus, i ubedili sebe da vole ovaj osećaj. To su oni ljudi koji ne balave dok kljucaju ujutru u autobusu, već nasmejano gledaju kroz prozor. To su oni ljudi koji su smislili milion izreka o uranjavanju. To su oni ljudi koji su smislili “dvoboj u zoru”, majke im ga američke nabijem:
*-Hahaha! Bili, ovo je tvoj kraj! Jutros sam ustao još u 5, obilno doručkovao, odradio gimnastiku i spreman sam da ti raznesem mozak. -Grmpf… Čekaj bre bar da popijem kafu.*
Naravno, ovaj peder neće to sačekati.
To su oni ljudi koji žive život punim plućima dok ne crknu od srčke u 42. pošto im organizam najzad kaže: “Zajebi. Odustajem. Ne mogu više da trpim ovog debila.”
Razumem ja stare ljude. Razumem osećaj gde je bolje probuditi se rano nego uopšte se ne probuditi. Razumem i malu decu. Imaju čemu da se bude. Ova definicija nije ni o njima. Ova definicija je o ljudima koji su zdravi, pravi i nenormalni, koji su svesno izabrali da budu Jutarnje Osobe.
Jutarnja osoba ima potrebu da vam svoj životni izbor nabija na nos. Ujutru, naravno. Jutarnja osoba ima potrebu da se smeši i raduje se ničemu, majke joj ga nabijem lude. Neke jutarnje osobe odu korak dalje, pa imaju potrebu da istrče ujutru jedno 4-5km ili vežbaju. To su najgore mitske osobe koje nikad nisam video, ali očigledno postoje, kad vidim radno vreme nekih teretana. O njima ne vredi ni pričati, to su totalni imbecili.
I sve je to ok, živi i pusti budale da žive, ali problem nastaje kada jutarnje osobe počnu agresivno da promovišu svoj način života, ili se nedajbože popnu na poslovnoj lestvici (a penju se steram im ga zato što to rade ujutru dok normalni ljudi spavaju). Tada dolazi do situacija:
*-Petroviću, čemu mrak? Ajmo osmeh na lice, gledaj kako predivan dan. Nego, ja jutros ranu zoru uhvatio i na posao poranio, i spremio onih 8 dokumenta, eno ih na stolu kod tebe, ako možeš proveri ih do ručka, ranije ću kući. -Nosi se bre šefe u pičku materinu nenormalnu.*
Je mnogo gore od recimo:
* -Petroviću, ja znam da si ti budala i da voliš da dođeš na posao u 6, ali vala pre 5 popodne odavde izaći nećeš, pošto što se mene tiče, došao si sad. I skloni taj jebeni osmeh sa lica, jutro je.*
I Petrović postade normalan.
* -Ugrabi dan! -Ugrabi moj kurac majke ti ga.
-Najviše volim da gledam kako sunce izlazi. -Jes’ vala, potseti te da je vreme za spavanje. *
Najveci problem svih osoba loseg vida koje se dogadjaju taman kad je nesto od velike vaznosti u pitanju.
Skuhao si pastu i ides iscjediti vodu. Ne uzimas cjediljku (jer si lijeno djubre) nego napravis mali otvor s poklopcem jer se ne smatras amaterom i mozes to napraviti bez problema. U teoriji zvuci dobro, no kada pocnes cijediti para ti ode u lice, stakla na naocalama se zamagle (naravski), ne vidis pod kurcem nista, a ako skines naocale ionako nista ne vidis, onaj mali otvor s poklopcem preobrazi se u veliki, pola vruce vode izlijes si po ruci, kudis i skidas sve svetce s neba.
---
Zima je. Juris doma jer imas pun mjehur i jedva cekas da "pustis vodicu na slobodicu". Sva ulazna vrata su zakljucana, ako si malo vece srece ispadnu ti kljucevi ili guras krivi kljuc u bravu. Napokon ulazis u toplu kucu i shvacas da je to ogromna pogreska, naocale istog trena postanu mutne, a ti sa sebe trebas skinuti ogromnu jaknu i tenisice, koji si za svaki slucaj zavezao duplo, da se ne odvezuju.