Pokusaj jedne interesantne gospodjice da kupi "touch-screen" telefon u jednoj Telenor prodavnici.
-Dobar dan,izvolite? -Dobar dan,interesuje me kupovina postpaid telefona. -U redu,neki odredjeni model. -Aha,pa znate onaj,ono sa prstima kad onako...Kako da objasnim,bez dugmica nego samo vuces i ono,prevlacis pa pomeras. -Mislite "touch-screen"? -Pa morala bih da vidim,nisam sigurna.
Krajnost okrutnosti, bezosjećajnosti, hladan kao špricer, ne mari ni za šta, nema razumjevanja ni za koga..
- Možda bih trebao da mu kažem neku tužnu priču, možda će me isplatiti, ipak ja imam troje djece i na socijali sam .. - Nemoj se truditi, on se radovao kad je Bambiju majka umrla.
-Kad bi stedeli po malo, pa mozda bi i skupili... -Kad bi samo dobio jednu sansu... -Kad bi mogla da me shvati...
Uzmemo neku malu oronulu kucicu na selu i jedan improvizovani razgovor: -Eto kad bi nas Mile zavrsio skole, pa kad bi mu i mi mogli pomoci malo, da se dete osamostali... ali uvek to kad bi
Vrhunac bezosećajnosti. Duša mu je hladna kao led, a srca nema. Pogled mu zrači hladnokrvnošću. Zadnji put je plakao, pa, nikada.
Svi znamo kakva je reakcija bila na poznato saopštenje: "Umro je drug Tito." Plakalo se od Vardara do Triglava. U 15:05 je zavladala grobna tišina, a zatim i hor jecaja. Tužna slika. Osoba koja je i tada ostala ravnodušna, koja ne plače ni kada seče luk, jer, bože moj, muškarci ne plaču.
1 - E nemoj da mi cmizdriš ovde kad počne "A sad adio", videćemo se možda nekad. Nemoj molim te, rasplakaću se. 2 - Sti normalna? Pa ja nisam plakao ni kad je Tito umro, a sad ću zbog vas. More terajte se kolektivno u tri lepe, dosta su bile i ove četiri godine što sam vas gledao, ako me razumeš.
Ono dosadno pitanje koje ti postave uglavnom drugovi iz odeljenja kad primete, na primer da vec dve nedelje dolazis cupav u skolu i kad im kazes datum tvog rodjendana, recice ti: ''Dobro da znam, da ti kupim cesalj za rodjis!'' i tu svi padaju od smeha.
Ortak 1: E, kad tebi bese rodjendan? Ortak 2: Sad u februaru, sto? Ortak 1: Da ti kupim cetkicu i pastu za rodjis, gle kakvi su ti crni zubi, leb te pojo!
Koliko god se trudio da promeniš nešto, ono iskonsko u tebi živi i nema namere da se menja, niti može.
- A, neće više ovako, ne, ne, od sutra se okreće novi list, pa da vidimo šta će biti! E, vala, ima da bude sve kako treba! -Brate, ne seri više! Milion puta si okretao novi list ali džaba kad ti je rukopis isti.
Reči koje se izgovaraju u situaciji kad bi svako živ mogao to uraditi, pa čak i ti. Prosto, da ne može biti prostije.
I penal za Valensiju. Daniel Pareho se sprema da izvede penal. Sudija je dao odobrenje da se izvede penal. Iiiiiiiiiiii promašaj. - AAAAAAAAAAAAAAAAAAAA, kakav idiot jebeni. Pa ovo bi i ja odbranio kad je ovaj kreten šutao kao moja baba. Pu jebem ti mater, sad mi naravno neće ni doći tiket kad ovako usere ga odmah. Mater ti špansku. --- - 98 bodova! A, a? Šta kažeš? - Iz engleskog. Pa to bi i ja mogao uraditi za desetku, iako nemam blage veze iz engleskog, a nisam ga nikad ni učio puno. Ajde ti položi ti matematiku i fiziku, pa onda nešto pričaj.
Kad nemaš para onda misliš da je sve u parama, a u principu i jeste . Pare za: klopu, struju, grejanje, izlaske , garderobu, more, kola , motor, kuću ....
Kad imaš pare onda ti fali ljubavi i pažnje, fale ti drugovi koji te ne jebu jer si puniša i neće da se druže sa tobom jer ih nerviraš. Fali ti obrazobvanje i kultura jer dok si ti zgrtao pare drugi su učili oplemenjivali se a ti ostao bukva. I ko zna koje još sve gluposti
- Joj gde da nađem kintu za farmerke? - Otkud znam ali kad pominješ farmerke pogledaj onog Nikolu iz švabije što ima dobre lone, original - Bolje da idem pocepan nego da sam nosat i glup kao on - I to što kažeš