- Brate, vidi kako su dobre. - Znam brate, al vidi pravnike oko njih... Eee, na šta smo spali, da nam pravnici jebu pravnice. - Jebeš pravnice, pričam o LED diodama. Kako su dooobreeee... - Ti s' prs'o načisto, jeb'o te ETF da te jeb'o.
Kad se majka priroda poigra sa nečijom inteligencjom i sposobnošću, taj onda uglavnom nije kadar sam da uradi ništa, čak ni naj banalnije stvari.
-e znaš onaj mp3 što si mi dao...e pa kako da pustim muziku da slušam?? -!?!? a objasni mi Djomla zašto si tako glup? pa ti ni loptu ne bi znao nizbrdo da skotrljaš...donesi mi to sutra, i pozdravi kevu i najavi ševu.
Pojava koja počinje već pomalo da nervira iako je u početku bila simpatična. Naime, sve je počelo od kukanja Ane Ivanović stranim medijima kako je morala za vreme bombardovanja da trenira u praznom bazenu, a onda se proširilo na skoro sve sportiste i sportove, pa su mesta treninga bivala sve zanimljivija i sve čudnija, a sve samo da bi uveličali svoj uspeh ili opravdali neuspeh, a neki čak i da bi dobili koji dinar više ili gajbu od države, neki prostor u centru grada za male pare ili bilo kakav vid koristi.
U kakvim uslovima počinju brazilski fudbaleri, kenijski atletičari, rumunski gimnastičari i mnogi drugi, pa zasene sportiste iz mnogih drugih zemalja na igrama, zato što imaju znanje, volju i ljubav prema sportu kojim se bave i zemlji koju predstavljaju.
Sestre Moldovan: Jednostavno nismo mogle. Država je kriva zato što mi moramo da treniramo u kanalu Tise, jer ne žele da nam obezbede uslove za bolji rad. Da imamo uslove kao u Engleskoj mi bi pobedile na svakoj Olimpijadi. Država d'uradi nešto po tom pitanju. Mi se satrasmo da predstavljamo Srbiju, a Srbija nam ništa nije dala. Ni stan, ni penziju, ništa. Novinar Kurajbera: Da, da, ali što ne odete na Adu da trenirate. To vam je samo par kilometara od kuće. Šta radite u kanalu nekom? Sestre Moldovan: Ovaj razgovor je završen. Od sada samo kukamo na B92.
Izraz kojim želimo da ukažemo na to kako je neko došao do para ili neke druge koristi, a da nije pustio ni kapljicu znoja... U glasu onoga koji izgovara ovu frazu često možemo prepoznati zavist & ljubomoru, iako to je to trebalo da zvuči naivno, kao konstatacija...
- "Na osnovu čega je ovaj zaslužio da bude moderator...?" - "Zaista, ni meni nije jasno... Čovek postade moderator na Vukajliji, ni or'o ni kop'o...
- Baš mi se sviđa ovaj Pera. - Da li si ti luda? Šta si videla u njemu. Drugi svi beže od njega, a ti... - Brate, to je vaš problem. Meni se on sviđa. To je stvar ukusa. - Ne, to nije stvar ukusa, to je stvar bezukusa. I govna imaju ukus, pa niko neće da ih jede. 'Oćeš i govna da probaš, pošto ti je životni moto da sve probaš u životu?
( N.B. Unapred se izvinjavamo svim pripadnicama lepšeg pola. Ovde se, ipak, radi o ozbiljnom zadatku pravljenja rečnika. )
Broj unosa : #121 Lokacija : Beograd, park Čuburski Datum : 17. septembar 2011, poslepodne Subjekti : Dva tipusa mlađih godina Vukajlijaš : #58690 Opis : Jedan od onih slengovskih izraza novije proizvodnje koje mi, vrli, požrtvovani i lepi etimolozi sa Vukajlije, vredno sakupljamo, verno beležimo a neretko i pivom zalivamo. Šta ćemo - takav nam pos'o. Kao u mnogim drugim slučajevima do sada (unosi #111,#46,#75...), i u ovom opet govorimo o unutrašnjem pitanju koje sebi postavlja svaki iole samosvestan muškarac, o tzv. Večitoj Muškoj Dilemi ( VMD ) : RUŽNE ŽENE I DA LI IH TREBA TRSITI? Nemojte da vas zavara romantično-larpurlaristička poetika iz naslova - u pitanju je više nego redak primerak ženske populacije koji u svojoj genetskoj strukturi ima nekoliko proteinskih lanaca hobotnice, himalajskog jaka i andaluzijske bube-balegara. Ne. Ona nije ružna. Ona nije nakazna. Ona se čak ne može nazvati ni grobom, kerom, lopatom ili neslanom šalom ( greškom ) prirode. Ruška Jakić i Isidora Bjelica su za nju jebeni top-modeli. Kod nje ne pomaže ni drevna tehnika ''Kesu na glavu, kesu na kurac pa ud'ri!''. Jednostavno, i kako mudro kaže gorepomenuta rima, ONA NIJE NI ZA KURAC. Ovakve ženske osobe su, međutim, najčešće izrazito inteligentne i emotivne a veliki je broj i onih koje su i studenti generacija. Mi muškarci smo, ipak, nepopravljive amebe...
A: I brate, šta bi sa onom ribom od preksinoć...? B: Ma, ništa, bre. Nisam toliko zagoreo - ako me razumeš... A: Što, bre?! Kol'ko sam ja mog'o da primetim, devojka je slatka, fina...Za kres dušu dala! B: Hmm...Pa, vi'š, ti si je vid'o kada je bila žešća mrakača, tako da sad možeš da sereš k'o foka. S druge strane, ja sam je, brate, u 'zadnjoj nameri' odveo na gajbu i kada sam upalio svetlo imao sam šta da vidim, ok...? A: Ne razumem...Je l' crnkinja ili šta, xexe..? B: I da jeste, brate, toliko je žnaru da nije ni za karu...! A: Što odma' nisi rek'o, rokn'o bi je neko...
Kad prilikom svakog renoviranja stana angažuješ majstore i na svakih 5-6 godina se ponavlja isto. Skontaš da nisu majstori, već "majstori": profesor fizike, defektolog, profesor književnosti...
-Ženo, stan nam svaki put renovira trust mozgova!! Parketar, moler i keramičar imaju škole koliko cela Pink TV.