Univerzalno ime za sve sitne tehnološke gluposti koje i ovako nemaju ime.
Dok se izležavaš po suncu i muvopičem mlatiš mušice, ortak pored ti kaže:
'Brate, daj 'vamo tu titralicu, smara me jedna.'
Rešio si da postaneš narko diler i za ceo džeparac si kupio heroin. Da bi ga upakovao, potreban ti je zavarivač za kese. Upadaš u kuhinju i pitaš kevu:
'Kevo, 'de nam je ona titralica š'o hefta kese?'
Slaviš. Gosti samo što nisu. Shvataš da si zaboravio da skuvaš jaja za predjelo, a lepo te podsetila tri puta. Međutim, u poslednjem trenutku se setiš da posedujete magično kuvalo za jaja i da je kuvanje jaja, u stvari za tebe mačji kašalj. Još kad se ne bi koristilo jednom godišnje, možda bi i znao gde stoji..
'Slavice, 'de ti beše stoji ona titralica da ti zbarim ta jaja?'
Status koji krasi osobe intelektualno i fizički nesposobne... Nesposobne u toj meri da diplomu nikad u životu neće dobiti. Pa čak i da je kupe, idalje su imuni na moć i odgovornost koje ta diploma sa sobom nosi.
(Društvo priča, dolazi ortak i vrišteći prekida svaku debatu koja se odvijala)
A: AAAAAAAAAAAAA matori, upisao sam se na medicinski faks! Konačno, ima mesta za mene u poštenoj radničkoj klasi!
B: Brate, sve je to lepo samo... šteta što imaš diplomatski imunitet...
A: Šta? A? Kakav imunitet?
C: Čovek oće da kaže da nam je drago zbog tebe, ali brate, ćale ti je 50 puta dolazio u srednju i pokušavao da plati da završiš...
A: Pa? To što tamo nisu hteli da prime pare ne znači da neće i na faksu...
B: Čoveče, ne slušaš... Imaš diplomatski imunitet, ti tu diplomu i da kupiš ne znači ništa... Kod tebe ljudi ne bi došli nakon 2 dana ni za lek za kašalj da pitaju... Da ti objasnim ovako: ako ti kupiš plavi kombinezon sa natakarenim S na grudima nećeš početi da letiš... Isto tako, ako ti kupiš tu diplomu, nećeš magično postati doktor... da bi radio treba ti znanje...
A: Ma pušite vi meni kurac! Ako se ikada razbolite, nadam se da nećete morati kod mene da dolazite po savet!
B (u sebi): i ja takođe...
Zaštitni znak životnog preobražaja mlade njuške. To je njuška koju su vukli i rastezali svi koji sebe nazivaju starijim (njihove godine ne moraju da imaju veze sa ovim), a ona se, mlada i vlažna, migoljila van krutih rukohvata, koliko joj se dalo. Ispod nje, mladi zubi su se bijelili i, oštri, lajali su, još uvijek ne znajući na šta. Tužna njuška, ko svaka tužna njuška, svaka na svoj način kriva.
Takvu njušku godine nužno povuku u novo razdoblje. Do tada mršav, namršten, cijepao bi kožu samo da to nešto iznutra izbaci na površinu. A sad, 'to nešto iznutra', kao da je završilo van njega. Njuška je sada punačka i zgodna, a ožiljci iz tužnih i golih dana, kada je duša jurila tijelom kao svijetom, njih kao da se stidi. Izgleda kao da se trudi da bude nešto uprkos njima.
Kažu mi da sam dobar, a meni drago. Kad sam zamijenio svoja mjerila njihovim? Na šta sam juče pljuvao, sad dižem na pijedastal. Diploma se na zidu smiješi, tamo iza stakla rama. I ja se njoj smiješim, govinjivim osmjehom. Ona mi je dokaz da znam o čemu pričam, oni su mi rekli. Poštuje me mnjenje, moj kašalj sad pravi tišinu i prostor u etru, sami za moju riječ. To što ta riječ koja izlazi iz mene više uopšte nije moja, brine me, ali ne toliko da prestanem da se smješkam. Jebiga, nešto dobiješ, a nešto gubiš, shvatila je njuška. Postao sam kralj forme, dajem savjete mladima: šta valja učiti, šta valja slušati, čitati, misliti. Znam koliko bodova moj svaki odgovor nosi, znam koju tačku na čijoj sujeti treba da tretiram sa finom pažnjom. Znam koliko oštro mogu da kritikujem, koliko jako da mrzim, koliko mudro da volim. Znam posle koje čaše treba da krenem. Sve uz taj govnjivi osmejak, zbog kog mrzim ogledala.
Ne može dan bez kafe. Ne može bez šećera. Ne može život bez piva, jegnjetine, cigarete... Sve mi to treba, jer sam uznemiren ponekad. Treba mi i društvo, da mi kaže dvije lijepe o meni. Žena mi treba da me želi, baš ovog ovdje mene, jedinog. Sve to treba mojoj novoj njuški. I kad me trulež iza gnjilog osmjeha podsjeti da je nešto crklo iznutra, ja se brzo uvaljam u neki mojih šećera. Napravim još neki plan, zalijem cvijet iluzije da je taj idealni daj koji će svanuti za deset godina mnogo važniji od ovog današnjeg. Namjestim rame pod nečiju ruku, obrnem turu, privedem nešto, trgujem izum sa reklame... Toliko je načina da mi govno zamiriše.
Njuški će vremenom šminka da izblijedi. Tada sve zavisi od kredita laži: da li umirem kao memljiva smješa lišena razuma, samim tim i boli, ili ću potrajati toliko da ostanem još jednom sam sa sobom. Da se prepoznam, da se sjetim, da bar umrem kao ja. Zna njuška i sad te stvari, ali se smješka, lakše joj. Pa i nije da nije.
Stavio sam ti ime u tetovažu, srećo.
Džoker u toku školovanja, iliti caka koja se koristila zarad izbjegavnja blama pred razredom zbog nepoznavanja elementarnih stvari i sigurnih napada od strane roditelja zbog još jednog neprijavljenog keca kad se vrate sa informacija. Sledeći čas se po nepisanom pravilu izbjeva uz pozivanje na falsifikovano opravdanje urologa privatnika. S obzirom na to da je i život u jednu ruku škola, ova fraza dobija na značaju u mnogim sferama ovog života.
-Da, volim da kuham, šta je tu čudno?
-Čudno je to što si jedino muško dijete u kući, treba da nastaviš lozu, a ti treniraš karate i planiraš da upišeš za kuvara. To je čudno.
-Jeste, da, a to što sam prošli mjesec kući spremao sendviče za školu, zbog tvoje ovisnosti o pokeru koja je srazmjerna tvojim gubicima tamo, to ništa?
-:isfolirani kašalj: Idem do WCa, pa ćemo nastaviti. (Čuje se otvaranje ulaznih vrata i paljenje automobila.)
-Tanja!
-Nisam ti ja Tanja, ja sam ti mama.
-Dobro Tanja. Nego, jedna stvar me kopka posljednjih par dana, a zbog godina koje si provela u kuhinji, nadam se da mi možeš pomoći.
-Otvori dušu Olivere.
-Primjetio sam, kotkogagod da odem, da se grah sprema za dva do tri naredna dana, zavisi od staleža, kvaliteta samog jela, kakogod. Zbog čega je to tako?
-Reći ću ti kad malo porasteš. Pusti to, nego ajde pogledaj šta ti je sa ocem, otišao u WC a ne oglašava se, što mi je čudno za njega. :prelazi dlanom preko znojavog čela, sretna što se ovaj put izvukla:
Neiscrpan izvor događaja, anegdota i životnih priča koje su prestale da se beleže posle Drugog svetskog rata!
-E deda, ja odoh da se kupam...
-Eh, mi se nismo redovno kupali...nas je bilo 7 dece, mi smo bili srecni kad ima sta da se jede, a vi samo izvoljevate!
...uhvati te kašalj...
-E moj sinko, ne čuvaš se, nazebćeš! Tako je jedan čovek u mom selu...posle 20 minuta i 15-ak tvojih ispada iz priče...i tako ti je on popio 'ladne vode, a vruć bio, i preseče ga i umre! Eto ti sad... A tad nije bilo lekova kao sada. Mi smo tada pili kobilje mleko...
-Kakva ti je to buka u sobi?
-To se, deda, zove muzika!
-Ahaa, to ti oni antihristi, jel? Ee moje dete čime se ti truješ...u moje vreme mi smo slušali samo blejanje ovaca...to su bila vremena...e, sedi da ti pričam šta je bilo jedared kad je vuk napao jedno jagnje...
-E deda, odoh na trening!
-A što će ti trening?! Sedi da ti pričam kako je Nastadin pokojni trčao pored puta, bio sportista neki, pa zapeo... i eto, pokojni je...
-E odoh na bazen...vidimo se, deda!
-A što će ti bazen?! Znaš za onog čoveka što je skakao u vodu, pa mu se rascepala glava, pa je... -Aman, deda, dosta više!!!
Vrlo retka pojava u Srba. Desava se u proseku jednom godisnje i to baš kad zagusti. Ne daj Bože da neko ode preventivno na neku kontrolu.
Žena: Nemoj molim te večeras, mnogo me boli glava..
Muž: A u pičku materinu više, svako veče glavobolja Idi više kod doktora da vidi da li imaš mozga!
Žena: Ne viči molim te, smeta.. ma ovo je samo privremeno, nije ništa ozbiljno..
Unuk: Ajde bre deda idi kod doktora, krljaš već pet dana, umrećeš u tom krevetu!
Deda: Ma koji kurac ću tamo, da mi kažu da kašljem. Nije to sine ništa za dedu veruj mi. Deda je u ratu sedam dana bez vode i hrane tukao četrs Nemaca, jedan kašalj da mu naškodi...
1: Jbt nešto me probada često s'leve strane, ne mogu d'dišem..
2: Pa što ne odeš kod doktora da vidi šta je?
1: M'odakle mi 500 jevreja za participaciju, doktor renovira bazen..
2: A čuo sam i da mu se sin ženi, pravi veliku svadbu..
1: Ne stižem ni od posla rade do 3, a ja po ceo dan rintam ko crnac a tako me i plaćaju..
2: Pa ako ne stigneš kod doktora, ići ćeš kod popa on radi 24/7
Koristi se za likove koji toliko dugo nisu izlazili napolje da im je zadnjica pustila korov na stolici na kojoj sede za kompjuterom, a pritom se nisu mučili da proluftiraju sobu jer im ''ne smeta'' (mrzi ih da dignu dupe i otvore prozor), ili za likove koji toliko puše da su Turci strastveni nepušači za njih.
Ili još gore, kombinacija oba.
Lik ulazi kod druga u sobu u kojoj prema pronalaženju načina ulaska od nereda, pronalaženje smisla života izgleda k'o mačji kašalj.
Stefan: Au jebo te, pa očisti nekad ovu tarapanu, ovde je procenat nepoznatih gasova zabrinjavajuć... Kolko sediš ovde već?
Uroš: Nemam pojma... Daj da vidim na kalendaru... 4 d... Ne, 5 dana.
Stefan: I nisi se ni udostojio da otvoriš jebeni prozor!
Uroš: Ne smeta mi, ja ne primećujem da nešto smrdi.
Stefan: To je zato što si tol'ko dugo ovde da su ti 4 od 5 čula oguglala na nadražaje! Ajde diži guzicu, ideš napolje da iznenadiš pluća kiseonikom.
*******************
Uroš: Brate, zalabi malo s tim cigarama, nižeš jednu za drugom k'o da su gumene bombone. Pluća ćeš da uništiš.
Stefan: Ma šta hoćeš bre, uopšte ne pušim tol'ko k'o neki likovi. A i bio sam kod doktora na snimanje, pluća su mi čista ko suza.
Uroš: Kad si to bio, na rodjenju? Daj ostavi ta govna na 3 dana bar, da izenadiš malo pluća kiseonikom za promenu, da se ne ulepe od katrana.
Mit o mladiću od 25 - 30 godina koji je čitav svoj život podredio treninzima i makrobiotici, ustajao u cik zore i, nakon meditacije i solarne joge istrčavao deonicu od 10 kilometara gore - dole po planini gde je čitav vek proživeo, (na voću povrću pirinču kozijem mleku i zdravom vazduhu potoci čisti ko suza zavatiš rukom i piješ) i to samo da se zagreje - jer bio je vrhunski sportista i bavio se gimnastikom, plivanjem na 400 metara prsnim stilom i kik boksom, redovno sparingovao sa lokalnim medvedom a jednom se oprobao i u desetoboju, pokazavši zavidne rezultate. Trebao na olimpijadu sad da ide kad ti kažem. Ko od brega odvaljen, nikad popio, nikad cigaru zapalio - razboleo se nešto odjednom i, jebeš mi sve ako lažem, za pet dana umro.
Kec u rukavu svake osobe srasle sa svojim nezdravim navikama; argument, obično poslednji, kojim se naglo i neopozivo okončava svaki dalji nagoveštaj rasprave, i jednom za svagda obesmišljava bilo kakav napor u cilju zdravijeg načina života. Momka, doduše, niko ne poznaje niti ga je bilo kada video, ali pouzdano se zna da je priča tekla otprilike ovako jer nesrećni je mladić bio nećak - sestrić - brat od tetke - komšija, "onog mog kolege - prijatelja - poznanika - Marinkov mali - Laze Berčeka sa Karaburme - iz Paraćina - Švedske ma znaš onog lika bio nam je zimus na slavi.
Dva popodne, ćale otvara treću kutiju monte karla. Pali cigaru, hvata ga kašalj, ustaje, odlazi u kupatilo i tamo iskašljava levo plućno krilo, uspomene na rano detinjstvo i vojsku, truleks krpu što ju je greškom pojeo pre neku noć kad se teškom mukom dogegao iz kafane. Vraća se u dnevnu, suznih očiju i čela na kom je niklo još nekoliko svežih bora. U kožu mu se vratila prirodna pepeljasto - zelena nijansa.
- Mogao bi malo da smanjiš, mislim, ako nameravaš da živiš.
- Šta da smanjim?
- Cigare.
- Ne lupetaj tu, nije to od cigara (sledi priča o nazebu pokupljenom sa pecanju - na poslu - svinjokolji - od jebenog bicikla -zavisi od toga gde je bio i šta je radio).
Mrzi me sad dalje da definišem, uglavnom - neko ga i dalje smara za cigare, poteže priču o ovom čovek - mitu što ga svako selo - grad ima, u krajnjem slučaju šta - prestanem da pušim, danas - sutra izadjem na ulicu i zgaze me kola na pešačkom.
EDIT : Potpuno sam zaboravio da uvrstim i hiljade stogodišnjaka koji su od pete pušili i tukli rakiju od trske, spavali na ladnom betonu, radili u rudnicima i opet dogurali do stodvaesosme, nadživeli unuke, i danas vitalni, hodaju bez štaka, tresu tepihe, penju se na merdevine da nameste crep kad ga pomeri vetar i, po potrebi, pomognu komšiji da unese orman u stan, i to pešaka, stepenicama, iz prizemlja na osmi. Da ne pominjem onu babu iz doba Jure - zaboravio sam doduše kako se zove - što je u 125oj (godini, ne epizodi) iskočila iz kuće kad je bilo baš gusto i, dograbivši sekiru, pomogla nindža kornjačama da pošalju tehnodrom natrag u dimenziju iks.
Ono na dnu ostalo, u donjim niovima, godinama skupljano, vekovima naslagano.
Talog, zapeklo, lepljivo, burjan, bujno, uraslo, žilavo, korov.
Ili pak usitnjeno, nepregledno, dosadno, teško, glavobolno, esencija al preterana jebiga.
Gusta tekstura, sedimentne stene, nagurano, prepleteno, izukrštano, nabijeno, teško svarljivo.
Ali ipak sve je iz gustiša nastalo.
Gustiš je i gadan i živototvoran, nepodnošljiv a bit sama, čorba postanja – čorba ugasnuća.
Ovaj svet je samo gustiš razblažen podnošljiviji da bi bio – lek mukodin na kašičicu i gorak i sladak, propolis, riblje ulje, smola, lepak sintelan, lava, bitumen.
Gustiš klobuće negde dole neprekidno u njemu se valjaju jaja i farbaju pa se izvadi jedno s vremena na vreme i iz njega izleže još jedan goluždravko – neotporan na čist gustiš, štićen opnom varljivog tela.
- Šta ti predstavlja ova slika nerazumljiva umetnička spodobo?
- Šta predstavlja? Pa vidiš ove skorele gromuljke ljubičaste boje – oni su ostali na platnu od božjeg razmazivanja po svetu u one dane kad se gustiš razblaživao pa nastalo ovo isprano nebo... JEL JASNO SAD?!
- Aj daj nešto za čitanje dokon sam sad pa ono da iskoristim...
- Drž ovo, ko stvoreno za tebe!
- Šta je ovo... U potrazi za izgubljenim vremenom, da vidimo... u bre brate kaki ti je ovo gustiš, nema slika, nema dijaloga, nema ni pasusa jebenog, daj nešto normalno!
- Hmmm dobro evo ti Prva brazda, i da mi izdvojiš temu i ideju dela!
- Tebe bre čovek da ne pušta u wc, kakav si mi ono gustiš izasrao?
- U bre ženo ja jes da sam starovremski, al kakav ti je to gustiš? Ne, ne ne pišmanim se nego samo kažem, onako čisto fenomenolški, zanimljiva pojava...
- E mali, nemo te pljunem da oslepiš, konačno mi sazreo kašalj, izbacujem neki zeleno smeđi gustiš ko mutogen nindža kornjača...
- Kuda s tim sokom?
- Pa da bacim, prazno...
- Od breskve pa prazno, e sine moj, ima tu još gustiša, mož se razblaži!
- A kako ti se sviđa moje selo? jel da je bolje ovo nego ono drljavo i prljavo more?
- Ma super, samo dokle ćemo da se probijamo kroz ovaj gustiš, gde ti je kuća? aaaaaa...
(Izgladneli džbun koji jede zmajeve al jebiga sad, dajštadaš - žvak žvak hšhšhš podrig)
- Ma tu je trebalo da bude... Dušo, dušo eeeej, de nestade?
gustiš definicije - dosadne, bez novog reda, bez tačke, ogromne:
- evo ti plus, verujem da si ti to dobro napiso, al ja kroz ovaj gustiš ne mogu da se probijam, poništiće mi ovaj kafetin što popih.
- I kaže carica meni, Pero devet puta zaredom alal ti kurac, ja njoj nije devet nego deset, ona devet, ja deset, devet, deset dža bu i opalim ja nju i jedanesti put, ulepila se u onaj moj gustiš za presto, ni deset opričnika nisu mogli da je odlepe!
♪♫♪
Do-đi-ii mala da ti tutkališem
no-ga-ru sa mojim gustišem
op mala bosnoga kako živiš bez onoga
...
♫♪♫
Kada su plavi pasoši odlazili u istoriju i svi su morali da ih promene za nove, crvene, redovi su bili ogromni, a ustanova u kojima je to moglo da se obavi je bilo vrlo malo. Od tolikog broja ljudi, uvek se prepozna nekoliko određenih tipova osoba koje daju neku čar svoj toj jutarnjoj nervozi, lošoj organizaciji i samom tom događaju.
Vampir
Lik u ranim tridesetim koji je stigao ispred SUP-a još u 2 ujutru. Sa sobom nosi tri pakle cigara i termos sa litrom kafe. Stigao je prvi i ne pomera se od ulaznih vrata.
Babe
Došle su da seru. Prizivaju druga Tita da siđe sa neba i sredi ovo rasulo od države. Proklinju i vlast i opoziciju i sve što ima veze sa majkom Srbijom. Žalbe, kuknjava i kašalj su im glavne karakteristike.
Biznismen
Osoba koja je, iako je previše zauzeta, uspela da dođe u 8 sati. Mora do pola 9 da završi jer ima važan sastanak u firmi. Na sebi nosi skupo odelo, a sa sobom aktovku, novine i paklu Dunhill-a.
Majka sa detetom
Ako je dete mladje od dve godine, biće prva u redu, a ako je starije, vampir se neće sažaliti na njih. On i dalje vodi. Svi misle da je dete mnogo slatko, na šta ono odgovara celovremenim plačom i cmizdrenjem. Majku je gistro sramota što joj dete plače i pravi galamu, a preko istog je dobila kartu preko reda.
Tinejdžeri
Došla dvojica u 5 ujutru. Pravo sa žurke. Imaju sve potrebne papire, držali su ih u torbici. Ne vide na oči od alkohola i trave ali moraju to da obave, za 20 dana se ide na ekskurziju. Pale cigare jednu za drugom i raspravljaju se ko će da ode do pumpe/trafike da kupi još jednu paklu Marlboro-a i Koka-Kolu.
Glas razuma
Uglavnom žena u pedesetim godinama koja, par minuta pre otvaranja ulaznih vrata, moli ljude da oforme red "jedan po jedan" na šta mnogi negoduju jer su mislili da će moći u gužvi da se promuvaju par mesta ispred. Pošto je mnogi gledaju kao vođu u tim trenucima, malo ko primeti da je ona, u svom tom kreiranju reda i organizacije, preskočila barem 15-tak mesta i bliža je cilju.
Ispala
Lik koji je došao u 10 sati, kad su svi brojevi već podeljeni i vremena određena za taj dan. Srećan, videvši da nema nigde nikog, maltene trči ka cilju i ulazi u čekaonicu gde zatiče barem 25 ljudi koji čekaju svojih "5 minuta". Tu saznaje da je džabe dolazio i sutradan se pretvara u vampira.