Uređivačka politika svake medijske kuće.
melkijades
Situacija gde je odlučivanje o sopstvenom položaju svedeno na faktički minimum.
- Ne znam kako će ići ovo sa žvaljom, neće imbecil u zatvor.
- Neće ni koza na vašar, pa je vežu i odvedu.
Izabrati da ostaneš da živiš sa ocem kada te čika brižnog pogleda upita - mali, hoćeš da živiš sa tatom ili sa mamom?
Crna trenerka, duks, patike i naravno kačket, nosiocu uniforme povećavaju zajebanost, snagu i otpornost na udarce i lomove za 0.0%
Miraz.
Vidi druže znači kate molim, lajk i saskrajb, ajde brate šta te košta, dva dana mi niko nije zapratio kanal, gori mi, kupi ovo enerdži govno, ne bih ga ni ja pio iskren da ti budem al čim naguram na stopedes iljada nudiću ti red bul, keve mi. Aaajde druže jedan lajk, imaš dole u levom uglu, ovde, evo vidi ovde...Ee pička ti bre materina pa ni lajk da udariš, pu đubre jedno pogano, svi oćete kontent za džabe a neće niko da pomogne, ko da nešto košta...Aaaajde seko lajkić i saskrajb, da ti ćerka rodi sina...
Kad osećaš revolt i čak bes dok stojiš i posmatraš razmaženo i samoživo dete koje pravi sranja, tu pred roditeljima, i ne dobija batine zbog toga. Uslovni refleks utisnut u tebe kevinom i ćaletovom tvrdom rukom (kaišem, varjačom, oklagijom, gajtanom od pegle...), utisnut toliko duboko da je neizbrisivo postao deo tvoje prirode, još u vreme rane adolescencije kada su nastojali da od tebe naprave čoveka.
E sad to što će derište proći bez zasluženog i preko potrebnog degenjanja jer su mu roditelji njuejdž fikusi, tebe se zapravo i ne tiče - tuđe dete, tuđa briga. No svejedno, šanse nema da ne iskipiš iznutra i poželiš da malom, a vala i ćaletu, tu na licu mesta raspališ po dve dange, i za njihovo i za sveopšte dobro, jer klinac je očigledno na dobrom putu da izraste u kretena koji će terorisati okolinu, a okolina i bez njega ionako već trpi previše sranja. Čak je negde i tvoja ljudska dužnost da ga vratiš na fabrička, jer "vaspitajte dete na vreme da ga ne bi drugi posle vaspitavali", a taj mlitavi pimpek od oca što stoji pored njega i bukvalno ga moli da se unormali očigledno nema ni kičme ni kapaciteta za taj posao.
No ma kako goruća bila potreba da intervenišeš, ipak odlaziš odatle ne čineći ništa, mrmljajući sebi u bradu i zgražavajući se nad idiotima, jer naučen si na vreme da budeš pristojan čovek i gledaš svoja posla, i temeljno i u korenu sasecaš nagone, kao što je to nekada davno činila ćaletova tvrda ruka. Jedino što ti preostaje je neka vrsta utehe da će ga život već vaspitati na jedan od svojih težih načina.
Neće.
Pion koji je matirao kralja.
Opis čoveka koji je izrastao u apsolutnog kretena, jer mu kombinacija gena i sudbine nije dozvolila drugačije. Dete zbog kog je otac optuživao majku da ju je degenjao "onaj" komšija Steva, a ova koristila svaku priliku da ga podseti kako mu ujak i stric nisu služili vojsku, ne bez razloga...
- Sedi tu dok ne ode ova stoka od familije i da se nisi mako, iskaišaću te budem li te čuo. I nemoj da si jeo farbu...U stvari radi šta oćeš, samo tiho.
Ide, kako ide, dok jednom više ne ide. I to je to. Onda onaj neki drugi život.
Čovekoliko biće životinjskih crta, koje deluje kao da ga je majka začela sa konjem, volom, veprom...
Gomila kojekakvih svinjoglavaca iz javnog života koje ne treba ni imenovati, jer i sama pomisao na njih izaziva gađenje.
Stvar prestiža na Himalajima i širom Azije, pikantni, egzotični začin naročitih svojstava koji svaka kuhinja koja drži do sebe mora da ima.