Ćale. Nije ti biološki otac, ali ga nazivaš tim imenom. Uvek ima vesti o svakom sportu, zna ko je gde prešao i kog omladinca gledaju strani plaćenici, jeb'o ih ćaćin ćaća! Nosi Mont jaknu, teget, jebiga, to su bile jakne, a ne ovo danas, nije lud Slovenac kad izmisli. Igra tikete na dvades' dinara, obično su to liste želja, ali zna i da ubode prelaz iz dvojke u iksa. Obožava da se grebe za cigare, radnice ga popisuju na kraju smene.
-'De si, Makilice? 'Ajd mi proveri onaj Leverkuzen, jebem mu 'ćerkicu, izgleda me samo on ujeb'o za šestomesečnu platu... -Jeste, sine. Ti ga gađao dva plus prvo, oni slepci igrali nula-nula, nanu im jebem... Ja ih tukao iz dvojke, računao na onog malog što je prošle godine prešao iz omladinske, opak mali, nema šta... al' noge k'o da mu vezali, nije se taj još uhodao, a i fali mu malo snage... -E, do mojega... a, taman sam kren... -Nego, daj mi jedan taj inostrani duvan da plaknem malo pluća... -Sve za tebe, ćale... turi jednu za uvo i ti si meni davao... -Seća se čika Joca... eee, a im'o si petn'es' kad si propušio, jebem li ti onu tetku... treb'o sam ja to odma' za uvo i kod oca... nego, voleo sam vas, pička vam materina balava... -Heheheh... ćale, odo' do ovih drugih slepaca, igrao sam i kod njih, taman da se čupam... ......nekoliko minuta kasnije...... -'De si bre, Milena, kućo? Nema te k'o... čika Joco, pa otkud sad ovde? -Ma, evo došao da gađam ove naše ludake u singlu... -Jebote, još malo, pa ću i u frižideru da te viđam... -Ma, teraj se u kurac... i daj jednu cigaru da te ne kažem kod oca, odraće te k'o mačku što pušiš... -Ćale, ja imam tri'es' godina, 'lebgajeb'o...
Ne. Ne protrlja se igraonica i iz nje izađe nabildovani duh sa masnom kosom i pederskom bradicom koji isunjava želje. Ovaj duh vam neće ispuniti ni jednu želju sem da se zapitate do kojih granica ide traćenje života. On je bled, neuhranjen (ili gojazan), podočnjaci do kolena, kao i kosa. Pokreti nogu su mu beživotni. Leva...desna...leva...sve dok ne dođe do kompjutera ispod Vukovog spomenika. Tamo počinje njegov život -noulajf. Tu postaje šta god on želi. Heroj, marinac, ćelavi lik u smokingu, asasin iz srednjeg veka...tenk ili avion, crnac iz geta ili debeli Toni. Prsti su mu dugački i brzi. Svoju lozinku kuca brže nego što je izgovara. A i ne izgovara je, jer je ona njegov život, njegova karijera. On ne postoji u realnosti, neprimetan je i zatvoren. U vreme kada nije u školi, on je ispod Vuka, ili u Kraljice Natalije. To je njegova lampa. A on je svemoćni duh. Svemoćan samo onlajn. Živ samo dok ima vremena u igraonici. Prisutan samo u gejmu. Njegova figura već odavno je virtuelna...
Najbolji izgovor za uvaljivanje odlaska u kupovinu. Dođeš gajbi s posla oko 18.25 h, mrtav umoran, usput si u autobusu fatamorganisao izuvanje cipela, pranje nogu i zakasneli ručak, da bi te ukućani dočekali nestrpljivo k'o kurirsku službu samo da ti uvale još jedan "mali" zadatak, onako "usput" i "časkom".
Ja: Stig'o sam! Keva: Eee sine, 'ajde dok si obuven da skokneš časkom do prodavnice da mi uzmeš testeninu, ulje, vegetu, brašno, kakao, cimet... Ja: Opa, polako! A šta je s njom? (pokazujem na sestru) Sestra: E, odjebi, mrtva sam umorna, bila sam na faksu ceo dan! Keva: Pusti nju, znaš da uvek zaboravi nešto da uzme. Ja: Pa zato postoji spisak, a ionako po ceo dan kuca po tom mobilnom, može jedan usrani spisak da ukuca za cirka 12 sekundi. Šta je s ćaletom? Što on nije iš'o? Keva: Spava, umoran je, imao je danas neki izlazak na teren. Ja: Ma do jaja. Radi po komunjarskom radnom vremenu i pored toga ne stigne u jebenu prodavnicu da svrati. I još spava poslepodne. Ja ako vidim sunce preko dana ja sam srećan, a vas bole... i što me koji kurac niko nije zvao, ili poslao poruku? Keva: Sine, umesto što se raspravljaš, mogao si dosad triput da odeš i da se vratiš. (argument posle kojeg stane vreme) Ja: Ajde... daj pare. Keva: Ajde ti od svojih para, vratiću ti kad mi legne plata. Ja: Naravno. Baba: Sine, ajde, ne bilo ti zapoveđeno, svrati der do apoteke, uzmi mi jedan ranisan, ubi me želudac. Ja (u bradu): Ako te ne ubije želudac, ima ko će da se potrudi... Keva: Što si bre tako bezobrazan?! Ja: A što ona ne ode malo da protegne štap? Ujutru zna da trčkara po domovima zdravlja sa svojim saborcima. Jebote lebac, s kakvim lenčugama živim... DOBRO BABA UZEĆU TI LEK! A ti kevo, bolje da si spremila nešto dobro za ručak jer sam gladan k'o vuk! Keva: Sve današnje smo pojeli, ost'o je pasulj od prekjuče, saću stavim da se podgreje. Ja: O jebo vas pas, jedete k'o popisna komisija! Aj ćao! Sestra: Uzmi sok!
Pitanje hirurga upućeno medicinskoj sestri nakon operacije kada ona uđe i kaže da ga pacijentova rodbina ispred čeka.
ms: dr jovanovicu, čekaju vas Mitrovićeva porodica, čekaju ispred, hoce da pričaju sa vama dr: jel čekaju sa puskom ili sa prasetom? ms: ne vidim prase dr: ... (zalupiše se vrata na sporednom izlazu)
Pošto je uvideo da je prevelika muka baktati se sa ženama, a verovatno ga je neka i propisno ugazila u životu, shvatio je i odlučio da više ne vredi mučiti se sa njima. Odao se uživanju u hrani i piću i ne odstupa od svog načina života. Može se reći da je flegma za sve osim za dobar krkanluk. On ne može da nema uspeha kod žena jer njega žene zanimaju jedino ako hoće da mu spreme nešto da jede. A jede kao Velja Ilić na seoskoj slavi u Mrčajevcima.
- Jeste videli Cobeta, utovio se lik kao da će za sajam poljoprivrede da ga izlažu.
- Pametan čovek, njega žene više ne zanimaju. Otkako mu Maja slomila srce zakleo se da više neće da ima ništa sa ženama.
Još jedan od naziva za prvoklasnu vukojebinu. Mesto čiji stanovnici još nisu čuli za telefon, a po svemu sudeći neće čuti još stotinak godina. Za komunikaciju se još uvek koriste dimni signali i dranje sa brda na brdo. Glavne privredne delatnosti su sakupljanje biljaka i lov na mamute.
1 - Eeee dođe lik meni i kaže mi da sam seljačina!!! Pa mamu mu jebem pedersku! Taj kreten nejebački je meni našao da priča o vaspitanju jebem ga u dupe rošavo nepristojno, da ga jebem. 2 - A realno brate, pozivni za tvoje selo počinje sa 'hej', tako da ne seri.