Upadneš u rupe na putevima u Crnoj Gori, kartaš u Monte Karlu, piješ čaj s' Englezima, haluciniraš po Amsterdamu, pobijediš kraljicu Danske i na kraju se probudiš ispod drveta u Srbiji čuvajući ovce.
Titraš jajca, i bole te tukidid za sve. Kud 'š ljepše?
Cajanka je kad pijemo viski i useremo se od pica a i dalje narucujemo ture i case nam se napune skoro do vrha pa izgleda kao da pijemo caj.
Mamipara.
Izmislili dokoni Britanci.Za vrijeme pauze za čaj.
Kad već ne mogu da nas kolonizuju brodovima,aj' bar da nas zajebavaju.
Koliko god on bio mirišljav,ipak se šupak briše njime...
... za kafu/čaj, kako kome volja.
Gotovo... Film počinje da se kida. Pizdiš. Hvataš sagovornika za gušu i izgovaraš poslednju opomenu pred isključenje sa ovog sveta.
Blejacka zimska užina / večera .Uz ovo ide dobro čaj/ kakao. Jedini način da vas roditelj odvrati od izlaska napolje po ovoj hladnoci u lokalnu kafanu na pivo.
Ili možda jednostavno nema leba.
Kevo odo malo napolje da se prošetam.
Gde ćeš po ovoj hladnoći, sedi bre kući sad ču da ti skuvam sutlijaš, upali prvu ima dobar film.
Pitanje koje postavlja jedna posebna vrsta matoraca koji su pregazili godine da bi mogli da trče ili dižu nešto teško, pa jedva čekaju zimu i da padne sneg, da bi izašli u siledžijki i pokazali vam kako su oni čelični i izdržljiviji od vas mlađih koji se, normalno, na -5, uvijete u šalove, stavite rukavice, kape i kapuljače i obučete perjane jakne.
Obično bleje sa kantom za đubre 5-10 minuta ispred zgrade i čekaju žrtvu kojoj bi to rekli a ako nema nekog, odu do kuće na sat vremena, drže noge u lavoru sa vrelom vodom, pokriju telo ćebetom i piju čaj, da bi skupili snagu opet da izađu.
- Dobar dan komšija, kako ste?
- Evo komšija zaledio sam se, jedva čekam da se kući uvalim pod ćebe i odmrznem se malo.
- Pih, kakvi ste vi danas, svileni. Ovo hladno. Pa ja kad sam bio tvojih godina mi smo se kupali u Dunavu kad je ovako toplo. E deco, deco, gde vam je mladost?
5 minuta kasnije
-Ženo daj lavor, ćebe, termofor, približi mi grejalicu, skuvaj čaj i zatvori ovaj prozor, zaledio sam se.
- E crni Slavoljube, što se kurčiš po ovoj 'ladnoći u toj majičici kad si tol'ko mator da ne mo'š ni da jebeš više.
Lekić za smirenje omogućio miran san. Tu je i čaj nakon buđenja protiv želudačnih tegoba. Ukoliko travice nedovoljno ublaže bol, tu je Rani.
Super, sve super.
Dolaženje sebi, posle žestoke pijanke, u vlastitom krevetu koje traje bezmalo ceo dan (obično je to nedelja) i unošenje u sebe što više tečnosti.
Čaj, slatka limunada, rasol, kisela čorba i voda...voda...voda...voda...voda...voda...voda...
- Matori, 'ajmo do reke, božiji je dan...
- Nema teorije, biću ceo dan na remontu u garažnom prostoru.
To su neki meni totalno nepoznati likovi koji za razliku od poštene studentarije tokom jela koriste pribor, i imaju posebnu šolju za kafu, posebnu šolju za čaj, vodu, pivo, jogurt, mleko, bambus itd...
A: Ajde sad prijatno, izvini samo što nemam pribor, sve mi neprano a i mrzi me da perem, a jogurt ćemo da pijemo iz ovih šolja gde smo pili pivo, može?
B: Ma nema veze, nismo mi buržoazija sad neka, pa da jedemo iz dvajes tanjira, daj mi samo onu kesu od čipsa da stavim meso...
Endemska vrsta pasa lutalica, specifična za ruralne krajeve.
Za razliku od Vikendičara koji je stalno vezan, Grebača kapija koji je pušten ali u dvorištu, ili Goniča traktora prisutnih uglavnom u prigrackim naseljima, Čičkaš je non-stop u pokretu za hranom. U tom smucanju po jarugama i šipražju dlaka mu se toliko napuni čičkovima, da ga ni vlasnik koji ga je izbacio na ulicu ne bi prepoznao.
-Crni sine na šta to ličiš? Pa pun si čičkova od pertli do vr' glave.
-Pusti me kevo. U onom Pičkovcu sam pobedio u trci s preponama.
(*ulazi ćale*)
-Hahahaha! Vidi ga ko Čičkaš! Jesi bar jebo išta?
-Nisam, al nisam ni najebo.