Fin način da sagovorniku stavite do znanja da ga niste baš najbolje razumeli, i da bi bilo više nego presudno za nastavak dalje konverzacije, da vam lepo objasni šta je "hteo" da ga kaže, odnosno na šta je mislio kada je to rekao.
Aj brate dođi, ono. Sve kao. Samo bani.Ono. Znaš. Ono kao. -A pisac? Šta pisac? Ono. Kao šta pisac? -Šta je pisac hteo da kaže, to te pitam?
One koje će ti uskoro dati da ih spavaš. Šta god uradio ili rekao, one ne prestaju da se smejulje dok uvrću kosu i šutiraju imaginarni kamen na podu, oborenog, stidljivog pogleda.
- Ej, ćao... Šta ima novo? - Pa niiiišta hihihi... Kod teeebe? - Zapravo ima, večeras pravim žurku pa... pa sam mislio... da... da dođeš. Sviraju moji drugovi Vlaja Štreber i Gile Smrda, od pića ćemo uzeti voćne sokiće, mama će da napravi sendviče a posle obroka možemo da gledamo Naruta i da zajedno radimo domaći iz biologije, kada ova dvojica odu... - Zvuči sjajnoo hihihi...
Ženska šifra za "nešto mi se ne ide tamo, ti i tvoji ortaci ćete da se napijete kao stoka, a ja ni ne volim tu muziku, a i ko će sve da bude uopšte tamo, sad sam prala kosu i zvala me Maja da uzdišemo uz Očajne domaćice, jel se nećeš ljutiti da ideš sam, jao ja sam najgora devojka na svetu, ali nadoknadiću ti sutra obećavam, cmok :* " Stoga džaba da se praviš pametan i kažeš joj "onu crnu haljinu" - odgovor je uvek "a nee znam..." Kad čuješ ovo, batali se ubedjivanja i razmišljaj pozitivno - reci joj šta da (ne) obuče sutra kada se bude iskupljivala.
Ljudska priroda objašnjena u par reči; potreba da se uvek vraćamo starim odlukama — kako našim tako i tuđim — i razmišljamo šta bi bilo da smo odabrali ono drugo, nakon što se prvo loše pokazalo u praksi.
Šta da su mami onog dana kada su me pravili bilo neplodni dani ili da ga je tata izvadio na vreme, bi li sada ovo pisao ja ili neki drugi Težak slučaj pakla? A šta da sam ono leto ostao kući da učim umesto što sam otišao na bazen, šta da sam položio taj jebeni popravni, sad bih bio na faksu a ne opet četvrta godina srednje? A šta da je deda batalio cigare na vreme, je i` bih morao u sredu da idem na četrdeset dana?
— Je i` se sećaš kad sam mogao Micu da opalim? — Micu doparu? — Da, i tad je bila hiv pozitiv! — Haha, zamis` to! — I šta da sam tog dana jebao, sad bih se jebavao po apotekama i ustanovama. Ne daj Bože nikome!
Obično konstatacija sa namerom da preplašimo nekog, da mu dokažemo koliko smo nadmoćni. U prevodu deca će ti biti blesava od ove šamarčine konjino nesrećna.
Čupavi: "E nemojte da me zajebavate, samo mene punite jebem vas u glave te vaše iskompleksirane" Smrda: "Šta je bilo imaš neki problem pičko neuredna čupava" Čupavi: "Sine nisi svestan, ako ti budem drkn'o šamar zubi će ti igrati kocke na ispadanje a ne ti nesrećniče smrdljivi"
Izraz koji ima za cilj da kopiranje drugih dovede do apsurda. Često korišćen kao argument u raznoraznim raspravama i ubeđivanjima.
dete: Ali mama, SVI idu u taj parkić... mama: Pa šta. Ako oni skaču s mosta 'oces i ti da skačeš s mosta? ... mama: Moraš da jedeš spanać, sva deca jedu spanać. dete: A ako sva deca skoče s mosta...
Početak govora umišljenih stručnjaka. Time uglavnom automatski prekidaju vašu konstataciju i kreću sa objašnjavanjem svoje teorije. Uglavnom se radi o starijim mudrolozima koji znaju sve bolje od sagovornika.
Novinar: Gospodine Petkoviću, da li mislite da je poslednje mesto na ovom prvenstvu velika bruka za našu reprezentaciju?
Ilija: Čujte, da ja vama kažem. Znate, i u Africi se igra fudbal, čak i u Aziji se igra fudbal. Svi sada znaju da igraju fudbal, lopta je okrugla i svako svakoga može da pobedi, mi nismo imali sreće.
Novinar: Dobro gospodine Petkoviću, ali kada izgubite 6:0, onda to ne možete nazvati nedostatkom sreće. Možete li mi reći...
Ilija(upada u reč): Čujte...
Novinar: ... šta je razl...
Ilija(oped upada): Čujte, da ja vama kažem odmah. Mi smo pred tu utakmicu baksuzno izgubili od Holandije posle onog prodora Robena. Ja sam mojim igračima pred utakmicu sa Argentinom odmah dao do znanja da ta Argentina ima 6 Robena i da neće biti lako. Šta ćete, to je fudbal i lopta je okrugla.
Osnovno pitanje morala u prosečnog Srbina. Aksiomatsko pravilo uređenja društva našeg. Zvezda vodilja misli i etike Srbalja.
Svih deset božijih zapovesti bi se mogle zameniti ovim pitanjem.
- Tata, oću da sviram klavir - Ne može sine - A oću tata... kupi mi, molim te - Ne može, rekao sam - Kmeeeee, pliiiizzz - Tišina pizda ti materina! Ja sam bio fudbaler i ti ćeš! Nećeš tu da mi sviruckaš. Šta će komšiluk da kaže? Da ne mogu da te vaspitam?