Odgovor na kuknjavu i nesnosno laprdanje, kritiku sistema, primjedbe puka na neuspjele privatizacije, probleme tranzicije, spoljnu, unutrašnju i fiskalnu politiku, nepravdu pri zapošljavanju i korupciju u zdravstvu. Zaboraviću nešto pri ovome nabrajanju, bojim se...
- Pa šta rade ovi, jesu li normalni, upropastiše državu! - Šta upropastiše? - Državu! Sve! Pratiš li ti novine i elektronske medije? - Nemam kad, da ti pravo kažem. - E zbog takvih kao ti se sve ovo i dešava! - Važi. Radi i ti nešto, druže, neka ti zajebancija.
Pa pička vam materina! Pardon. Pa pička vam materina! Jel može gori kliše jel ima nešto gore u istoriji kinematografije? To je to: američki sto, krofna, nameštaj, toster, luster, porodica, no mladiću čime se ti baviš, otac porodice bankar, stavova čvrstih, ćerka plava navijačica hihi sestra joj sedi smorena pored kašikom gnjavi po tanjiru. Koliko puta, zašto sve isto i onda kada je situacija zategnuta: hej, Džone dođi nešto da mi pomogneš u kuhinji! Kao ima da se pomaže, pa nisi ti majstor Vuksan pa ti treba neko da ti pomeri šporet od zida, šta ima da ti pomaže koj kurac! Pa pička vam materina, kaži: Džone, govedo, dođi ovamo, pusti mlade da se jebu, ili Džone, majmune, teraj mi to iz kuće, ili Džone srce moje dođi u kuhinju da mi pomogneš da uguram varjaču u pičku ovi mladi smaraju brate realno.
Riska vam svima jebe keve usputno: ARANĐELE, OVAJ ZAMRZIVAČ NE RADI! To je rečenica, to je kuhinja, to je život, to je artistički maksimumostvaren minimalnim sredstvima pirueta ala ristana na malom prostoru pokvarenog zamrzivača sažeta cela istorija ljudskog roda u tim rečima!
- Večeras je večera kod mojih da li ćeš doći večeras da upoznaš moje roditelje? - Pa hoću.
2087. nova sezona Igre prestola:
- Ej Dragiša dođi u kuhinju u istočnom krilu zamka nešto da mi pomogneš ostavi Milana Štrljića da prorčka malo Vikijinu pičku pre ručka!
Zivadin: Zivka vidi gde treba da skrenem sad Zivka: Skreni desno uhvati ih pandur sto su usli u jednosmernu ulicu u suprotnom smeru Zivadin: Pa dobro bre Zivka jel sam te lepo pitao gde da skrenem Zivka: Ma budalo, mislila sam na ono drugo desno
Izgovoreno-ostane obešeno, visi u vazduhu i kvari atmosferu.
Sagovornici zaćute za tren, bezuspešno grčevito prebiraju po mislima i nikako da vrate razgovor na prethodni kolosek. Još jednom se moždano napnu, slegnu ramenima i pređu na drugu temu.
Nova tema ide ko po loju, kad ono : bup!!! Jednom sagovorniku se prethodna tema vratila u sećanje....naravno, zato što se opustio i prepustio. Moždani grč ne traje dugo.
Apsolutno nezaobilazna tema svih slava, posela, prela, mitinga, penzionera u čekaonicama, redova u pošti, marketu. Glavni naratori su penzioneri, bivši pioniri i pionirke, bivša vojna lica i propali sindikat propalog preduzeća u tranziciji. Ako ste se zadesili na mestu držanja govora o ONOM vremenu, teško da ćete se iskobeljati iz tog začaranog kruga priča i pričica o nekadašnjem boljem životu, kreditima, sedmorici mladih i Lepoj Breni kao simbolu ujedinjenja svih naroda i narodnosti na teritoriji stare SFRJ.
"E, sine, u ONO vreme si mogao..." "Deda, aj leba ti, batali me više s tim pričama."
Tipicna recenica za koju se svaki unuk sledi kada cuje od babe. Gotovo je nemoguce pogoditi na sta se ova enigma odnosi, ali je sasvim izvesno da ce slediti vikanje i pogrdne reci ako se ne shvati o cemu se radi.
Slicni efekat proizvode i recenice: "Hajd' ne bilo ti zapovedjeno donesi (upisati predmet)." ili "Mozes li mi sine doneti (upisati predmet), mladji si koju godinu od mene.", samo sto su to blaze opcije posto se zna o cemu se radi, jedino se mora ustati sa stolice sto je cesto strasno tesko.
-E, mala, ajd' mi dodaj ono na onome. -Sta to bako? -Ma.... Ma znas, bre, kako ne znas, pa ono, znas da uvek stoji na onome pored onoga. -Pored cega, bako? -Ma, bre, pored onoga, u onoj sobi, si ti glupava?
U devedeset odsto slucajeva se radi o naocarima ili delu novina sa TV programom.
Je Neko, ko je bio bio ništa, a sada postao i Nešto. Uglavnom to bude Neko ko je išao s vama u osnovnu, živeo u istom kraju znali ste ga lično, ili iz viđenja i koga pamtite kao što pamtite i babe koji su sedele na klupi ispred zgrade. Neko ko kao mali delovao sasvim obično, a onda ga vidite posle 10 godina u novinama kako se pravi pametan.
Haha i znaš onog Smrdića i petog četiri, što su mu sipali jogurt u kapuljaču na ekskurziji? -Ha ha, znam znam šta s njim. Eno ga sad generalni marketing menadžer u Telekomu. -AAAuu ko bi rekao da će da postane Neko i Nešto.
Odgovor na pitanje ''Je l' si učio/la?'' koje postavlja profesor ili neko pred kime ne želite da delujete potpuno nezainteresovano i zapravo označava da predhodnih dana knjigu niste ni videli a kamoli nešto pročitali iz iste. Ova rečenica često je praćena konstatacijom:''Stade mi mozak sad...''
P:I šta se tu oksiduje sa čim? X:........ P:Koleginice, jeste li vi učili šta? X:Pa čitala sam nešto... P:Pa kako onda toga ne možete da se setite? X:Nije to, nego mi stade mozak sad...