Kaže se za meštane nekog sela ili varoši za koje se osvedočeno zna da su loši, teški ljudi.
Naime, uprkos mišljenju da se crkve grade namerno na nekim brdima, da bi se videle, crkve se grade u centru naselja, da bi bile svima blizu.
Ali dešava se da crkva preko noći poleti i pobegne od ljudske zlobe na neko brdo, da bi bila što dalje od meštana a opet blizu da je vide, da bi ih odozgo opominjala.
- ko te to našminkao?
- bio sinoć u Sekurič, pa me neki indijanci pitali za prebivalište.
- kako ti je palo na pamet da u Sekurič ideš, pa od njih je i crkva na brdo pobegla.
- a jebga, gledao Selo gori....
Kod velike većine muškaraca majka je glavni stilista za odevne predmete kao što su gaće, potkošulje, majice na bratele, zatim čarape i još mnogo drugih stvari. Majka funkciju stiliste vrši sve dok se muškarac ne oženi.
Tvrdnja tačnija od one da je jutro pametnije od večeri.Nema te zene il tog pornića koji moze izazvati erekciju jaču od jutarnje.Osećaj da njime mozete da tresete tepihe moze samo jutro.
1. KATA
2. TATA
3. MATA
4. MAJKA
5. TAK
6. KAJA
7. JATA
8. JAKA
9. JAK
10. TAMA
11. KM
12. TAJA
13. JAMA
14. MAMA
15. MAKA
16. KAM
17. KAKA
18. KAMJAT
19.TAMJAN
Rečenica kojom započinje razgovor izmedju psihoterapeuta i klovna koji je pao u depresiju
(eng. My little pony: Friendship is magic)
Ovo remek-djelo animacije XXI vijeka posjeduje izrazito kvalitene likove. Kako glavne, tako i sporedne.
Elem, da vam ne dužim sad o pozadinskoj priči (to bih ostavio za neki drugi put ako vam se dopadne ovaj serijal), prećiću odmah na opis 6 glavnih likova poznatih u fandomu još i kao Mane6 (eng. mane - griva; igra riječi od main 6)
Twilight sparkle
Štreberka gotičarka. Neki bi rekli i da je glavni lik u seriji mada ima epizoda u kojima se čak uopšte i ne pojavljuje.
Nju princeza Celestia, golema kobila i tiranin Ekvestrije, carstva u kojem se radnja crtaća odvija, šalje u Ponyville kako bi napisala esej o prijateljstvu.
Ona tamo upoznaje dosta šaroliku grupu ponija sa kojima se sprijateljuje a sa 5 najprisnijih koje će biti opisane u ostatku teksta čini gore pomenuti mane6.
Generalno ima problema da se uklopi u društvo mada je u suštini gotivan lik kad se naviknete na njeno smaranje značajnim činjenicama i 24/7 PMS-ovanje.
Da je autor na Vukajliji bila bi Car.
Rainbow dash
Lezba. Majke mi. Ima čak i LGBT frizuru.
Adrenalinski džanki mane6-a. Voli izazove i trudi se da se uvijek prikaže u najboljem svijetlu. Ponekad i pretjera.
Ima par kultnih rečenica od kojih je vjerovatno najpoznatija: "Ova haljina bi trebala biti jedno 20% kulja."
Samoproklamovani sinonim za mudovišnost.
Da je autor na vukajliji bila bi Bohor.
Fluttershy
Najprecijenjeniji lik u crtaću. Eeej sine, pa ako je stidljiva i smotana ne moramo svi da joj drkamo na gujscu!
Kobila je kreten majke mi. Ne razumijem ko može da je gotivi.
Dobro, ima par "oh, to je tako slatko" momenata al' inače je poželjno društvo za čo'eka kol'ko Meka i Medina za badnjak.
Čekajte malo, upravo mi je kroz glavu prošla slika gdje mazi malog zeku. Uh, povlačim sve što sam rekao. Dobrica je ona. Pregotivna je. Fluttershy volim te!
Da je autor na Vukajliji, poslije svakog posta bi ostavljala ":)" i stoga bi bila Brus.
Applejack
Rednekuša al' opet gotivna. Meni jedan od omiljenih likova a ne znam zašto.
Da je posebno interesantna - nije. Da ima naročito zanimljive epizode - nema. Da ima veliko dupe - nema.
Šta znam, valjda je najprirodnija. Pritom je generalno doživljavaju kao najboljeg ortaka i osobu koja će ti uvijek izaći u susret.
Da je autor na vukajliji bila bi nesss... doduše nesss je zanimljiv a kakvo dupe ime to me ne zanima.
Rarity
"Makse, seljanko! Makse!" To su riječi kojom bih dočekao ovu kobilu.
Mislim stvarno brate, razumijem ja da ti gledaš MTV i da dok klabinguješ piješ samo koktele ali jebemu oca mora se čo'ek nekad proveselit' malo. Pa je l' da' Bog?
Mislim da bi se na našoj estradi dobro probila obzirom da ima dobru gujscu.
Da je autor na Vukajliji bila bi Radijacija
Pinkie Pie
"Svi poniji su roze boje." Nije istina! Samo Pinki je roze poni od svih ponija koje imamo prilike gledati više od 5 puta po sezoni.
Ona je majstor za dobar štimung. Uvijek tu da podigne atmosferu na viši nivo i oraspoloži Twilight kada skapira da niko ne drka na nju.
Da živi u nekoj turbulentnijoj sredini šibala bi LSD i u pauzama varila vutru.
Da je autor na Vukajliji bila bi Ombre.
Rainbow Dash: Spavaš li?
Pinkie Pie: Ne. Ti?
Rainbow Dash: Kako bih te pitala da li spavaš da spavam?
Lizalica oblika drske od kisobrana.
Kad god pocnem da se detinjasto ponasam moj je tata odma pomene:
Ja:Jao tata vidi deca se ljuljaju,od kad se ja nisam ljuljala na ljuljasci..
Tata:A da ti kupi tata i lushu sine?
Odgovor ćaleta zajebanta na pitanje da li je taj mali njegov.
Da nisam ja, napravila bi te neka druga budala.
Prva pjesma koju je Bora Čorba napravio nakon što je čuo pjesmu Jure Stublića "E, moj druže beogradski". Pjesma na neki način oslikava seoski(vašarski) mentalitet oba pjevača, ali treba uzeti u obzir da je to Bora puno bolje uradio.. Postala jedna od antologijskih pjesama.
...moja braćo zagrebačka ja seljačina iz Čačka,
nemojte da stavim tačku na svu braću zagrebačku...
Vidio sam ga u izlogu kad me je otac poveo u grad da prodamo stoku. Crn k'o novembarska noć, sa sivom trakom okolo i uskim obodom, odmah mi je zapao za oko. Stari, zadovoljan zbog uspješne trgovine, zavuče ruku u džep, izbroji novce i - eto njega na mojoj glavi!
Ja, mlad momčić od osamn'es' ljeta, šaljivdžija, šeretski ga nakrivim na desnu stranu i krenem po sijelima. Pročuo se taj moj šešir međ' curama. I njoj se dopao. Za traku mi đurđevak zadjenula. Te jeseni, zatražih joj ruku od oca. Pristao je - iz dobre sam kuće. Napravismo veliko veselje, gdje se vajni mladoženja, to jes' ja, toliko naliza da su morali šeširom donositi 'ladnu vodu sa izvora kako bi me dozvali. Nije rakija za mene.
Zarati se. Kren'o jedno veče u šumu da potražim zalutalu stoku kad naletih na neke soldate. Sam đavo zna koga su tu čekali u zasjedi, pa osuše po meni, ni krivom ni dužnom. Bježao sam koliko me noge nose. Na šeširu mi puščano zrno napravilo dvije rupe. Puc'o Švabo d' ubije, usta ga jebem! Šta bi bilo da sam ga do ušiju navuk'o? Dugo sam ga nosio tako šupljeg, cijeli rat i par godina posle. Nije se imalo za novi. Malo mi je kisla glava, al' bio čo'ek mlad, ništa mu nije smetalo. Eh...
Prođe i to. Sastaviše se nekolike rodne godine, iskrči se imanje, posija se žito i kukuruz, a ja od miline svako jutro - u obilazak. Samo mi šešir viri iznad usjeva! Umorim se, legnem pod šljivu, nakvirim obod preko obrva da mi sunce ne smeta i zaspim dok se oko mene sinovi igraju. Ljepota božija!
Prođoše godine, postadoh najbolji domaćin u selu. Iškolovah djecu, poženih, unuke stekoh. Sad imam tri šešira - jedan za slave, drugi za svadbe, treći za okokuće. Ne gledaju me više snaše, ispod šešira se bjelasa snježnobijela kosa, nije više ni red. Ako! U šešir berem prezrele trešnje i nosim unucima. Oni mi se obraduju.
Stiže me i bolest. Staračka. Sve ređe izlazim i sve ređe nosim šešir. Spada mi sa ćele. Umrijeh srećan. Djeca su odavno svoji ljudi, a ni nje više nema. Sahraniše me jednog lijepog majskog jutra, sa šeširom u kovčegu, jer sam tako htio. Možda me ona, tamo, ne prepozna bez šešira.
- Tata, ko je ovaj čiko sa šeširom?
- Miloš, sine Miloše, tvoj pradjed. Nosiš njegovo ime. Najbolji čovjek koga sam u životu upoznao.
- A, što ima šešir?
- Nikud bez njega nije išao. Ovakav je bio i dok je bio živ.
- Tata... A, kad ćeš meni da kupiš šešir?
- Kupićeš ga sam, ali tek kad budeš mogao da obuješ njegove cipele. Hajdemo, svijeće su dogorele...