jedna od tri Beogradske rajske reke, ona u koju utiče kanalizaciona cev najvećeg obima, sa svim svojim govnima, leševima i albino aligatorima. sav taj kompost organskog porekla, svi ti kriminalni pobačaji, kesice heroina i hektolitri deterdženta. tone rastvorene celuloze guzobrisa, pocepane slike i opušci. poslednje poruke, iscepano intimno rublje, radioaktivan otpad, kafeni soc, farbe i razređivači. pokvaren kiseo kupus, amonijak isteklog trajanja, razloženi delovi tela iz pokvarenih zamrzivača, kiselinski ostaci hrane alkoholičarskog izbljuvka, usirenih uložaka i kučećih govana. isečeni nokti, raskuvane kosti i prokisle supe. klupčići dlaka, slojevi kože, bubašvabe i pacovi.
e sve to stane u jednu čašu česmenske vode.
Bg ... hemijska oznaka za Beogradijum
Nova kategorizacija domaćica.
Jebiga, brale, odlučio si se za dobru ribu, devojka iz grada (rekao bi Miroslav Ilić). Tebi je bilo ispod časti da u kuću dovedeš devojku sa Ovčara i Kablara, koja bi te hranila kao čoveka, imao bi za doručak gibanicu, mekike i kajganu sa lukom, za ručak srndaća i krompir ispod sača, a za večeru koh. Ali, ne... ti si hteo da ti devojka ima završenu školu za negu lepote, privatan faks, dobro dupe i sise, pa sad se navikavaj lagano na prvi tim lokalnog grilla - pljeskavica od 200 gr, kupus, malo pavlake i pomfrit.
-Polako majstore, spremila je meni Jaca pun lonac paprikaša, neću da ti otmem, klopaj lagano.
-Ju, brate moj, zaboravio sam i kako se drži kašika. Je l' ovako? Kako je dobar, jao vidi ovo, kuvan krompir, je li ovo piletina, mmmmmm, bogtejebo, pa ti znaš za šta živiš...
-Oćeš i 'leba? Brate, evo stavio sam Hitnu na brzo biranje, za slučaj da mi se srušiš...
-A jebiga, meni Una slabo kad sprema, znaš, previše obaveza ima u salonu, pa mi naruči sa dostavom kod Lokija...
-Aham, a zato si ti za 1. maj pobegao kad smo raspalili roštilj...
Vojničke priče -
Vojničke priče su najneverovatnije priče koje se mogu čuti, neke su interesantne, a neke veoma dosadne.
Postoji grupa ljudi koja ih konstantno priča, u svakoj prilici, za njih ne postoje druge priče. To su oni koji ništa zanimljivije u životu nisu prošli osim vojske, i sve smaraju sa svojim istinitim ili izmišljenim vojničkim pričama.
"Ustanem ja noću da šoram, kad ispred mene istrča pacov veliki kao prase, i ulete u čučavac! Posle toga nisam smeo tu da idem u wc!"
"Od kad sam video da metlom mešaju kupus salatu, više uopšte ne jedem kupus!"
"Na vežbi smo gađali kravu preko brda iz topa... i posle pojeli."
"Jeo sam konzervu koja je starija od mene!"
Odgovor koji napuvani gost dobije kad udje u malko bolju, ma šta bolju, u skoro sve kafane koje drže do menija a na pitanje: "Šta imate od roštilja?".
Ako se slučajno zajebe pa pita: "A šta je to sve?", dobije u lice vešto pripremljenu i mnogo puta ponovljenu recitaciju konobara Mileta za take ko on što je:
pleskavicu, gurmansku, ćevape, vešalicu belu, dimljenu, ćulbastiju, domaću kobasicu, uštipke, seljačko meso, ražnjiće, pileće ražnjiće, kare, pileće belo, džigericu,...
Od salata imamo kiseo kupus, pihtije, urnebes, moravsku, šopsku, ceđeno mleko,...
Dobro, dobro, daj mi pleskavicu od 10 na kajmaku.
Mile ga posle dobro odradi i naplati mu i kafu i orasnice koje ovaj nije ni naručivao da se nikad više ne seti da pita gluposti.
Kada iz provincije mladi ljudi masovno dolaze u prestonicu ili neki drugi veći grad koji ima fakultet koji žele da upišu. Tada sledi jako teško stanje. Roditelji se uvek brinu da li ste gladni. To je najučestalije pitanje. Teške torbe koje vučete sa buske stanice vrede, jer su pune hrane. Jeste da se malo iskilavite, ali vredi. Sarme, ajvar, paprikaš, suljpa, proja, kiseli kupus.. Roditelji koji su fanatici pakuju voće, povrće, čorbu u tegli, a desi se da zagine i kilo hleba, pa kad se otpakujete ne verujete šta vam je keva poslala!
-Zovi ekipu, u nedelju kod mene se okupljamo, keva šalje klopu.
Poprdulje su debele žene, koje prde za vrijeme ručavanja. Najvole kiseli kupus, naročito sarmu, a hagra jedu kao predjelo. Poprdulje ne vole spremati jelo, a najveći ćejf im je da se drugima uvale u kuhinju i zaviruju u lonce. Domaćice ih izbjegavaju, domaćini preziru.
Mali broj poprdulja se uspijeva udati, a kada se to i desi za kratko vrijeme ostanu udove, jer jadni izabranici naprosto okopnu od smrada njihovih gasova.
Dok su curice poprduljama tepaju "poprduljice", u djevojačkim danima zovu ih "poprduške", a u poodmaklim danima svoga života one postaju prave pravcate nesnosne "poprduljčetine"
"Bjež' te djeco, bjež te ljudi, eto poprdulje!"
"Bjež' i ti ćaća, ni ti nisi željan njene bulje!"
Oskrnavljena i osramoćena sarma. Ceo dan jedva čekaš da dođeš kući da smažeš par rumenih komada makar i u ponoć, a onda podigneš poklopac i besno zalaješ na kevu zbog toga što ti je preko telefona rekla da su jeli sarme za ručak. Onda se svađaš sa njom o tome kako to nije sarma već bedan izgovor za next best thing kad nemaš osnovne sastojke (kiseli kupus, meso i slaninu). U mom slučaju, dva finalna argumenta koja keva šteka za kraj svađe su:
1. To je zdravo.
i
2. Nema ništa drugo.
Šta god od toga da mi kaže, u tom trenutku me u potpunosti dotuče i to je trenutak kada ja napuštam kuhinju praznog stomaka.
Radnja koju bi smo kao klinci krisom obavljali ukoliko bi nas za rucak zadesilo neko nepozeljno kuvanje. Ako bi bili uhvaceni na delu, usledila je kazna u vidu teranja da se pojede to isto kuvanje samo sada u vecoj kolicini.
- Je l' to vracas kupus?
- Nee
- Sta ne, sad ima da pojedes jos jedan tanjir makar se udavio.
Prilog za pljeskavicu.
- sta ćeš od priloga?
- stavi kupus i ljuto
Razlog opste gojaznosti: ljudi sve sporove od malena resavaju hranom.
Kupus i pecenje,
slatko pomirenje!