
Kada iz provincije mladi ljudi masovno dolaze u prestonicu ili neki drugi veći grad koji ima fakultet koji žele da upišu. Tada sledi jako teško stanje. Roditelji se uvek brinu da li ste gladni. To je najučestalije pitanje. Teške torbe koje vučete sa buske stanice vrede, jer su pune hrane. Jeste da se malo iskilavite, ali vredi. Sarme, ajvar, paprikaš, suljpa, proja, kiseli kupus.. Roditelji koji su fanatici pakuju voće, povrće, čorbu u tegli, a desi se da zagine i kilo hleba, pa kad se otpakujete ne verujete šta vam je keva poslala!
-Zovi ekipu, u nedelju kod mene se okupljamo, keva šalje klopu.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.