Prva NVO u istoriji sveta. Načinila je od Troje otvoreno društvo i time dala ideju Džordžu Sorošu kako da nazove svoju organizaciju sličnog principa delovanja. Tako je nastao Fond za otvoreno društvo koji baštini tradiciju lukavog Odisejevog plana pokoravanja neprijatelja iznutra.
„ko konj“
Tačno ta reč...ko konj2 definicije →Sir kad se pokvari ( prokisne ) šušti, nešto kao šumeća tableta samo mnogo tiše. Izraz se primenjuje kad neka mašina radi ko DOXA, kad radi a jedva se čuje.
Čistio sam kuler na grafičkoj. Komp šušti ko prokiso sir.
ili
A: Štelovao mi majstor ventile.
B: Kako sad radi?
A: Šušti ko prokiso sir.
Povratna doskočica, za sumnjičavog poznanika, koji ispituje teren šaljivim "ko te ne zna skupo bi te platio".
On:Drugarice moja mila, ajmo do mene, skinuo sam onaj film " he is not that into you" možemo da pogledamo večeras?
Ona:Hehe, da gledamo film?? Ko te te ne zna skupo bi te platio:)
On:Ko me zna ne bi me za avion menjao, ideš ili ne?
Kad sačekaš da zaspi pa joj ga uvališ na kvarnjaka.
Neko ko je bezosećajan.
S: " Pomogao bi on tebi, nego sigurno nema vremena. Nije on loš, ima dobru dušu".
M: "Znam, ima dušu ko pauk muda".
Paripče tužne sudbine, koje se dovodi ždrebici, da joj rasplamsa maštu. Pa kada se mučenik dovoljno napali da bi mogao da vrši radnju, a oni za ular pa natrag u štalu. Jadni Veselin tako ostane suvog vršnjaka, a njegovo mesto zauzme pastuv sa pedigreom, koji onda pamprči bez po muke. Ako se jadni Veselin drzne, pa iskoristi trenutak nepažnje i naskoči na kobilu, onda se škropi. Tako da kako god okrene, najebao je.
Pored ovoga, za pivo i ostala "'ladna pica" i predmete, jos moze da se kaze i da su 'ladni ko' tastino srce ili ko' vesticija sisa.
Oličenje velike snage, temeljne građe, ali i velike pozadine.
Rasa konja poznata po izuzetnoj snazi, uglavnom služi za vuču teških kola po brdskim predelima. Ima široki zadnji trap, što je poslužilo kao mera za veličinu pozadine i kod ljudskog roda.
A: - Juče sam visio na vratima busa, ne mogu da prođem od nekog tipa. Širi nego duži, ima dupe k'o štajerski konj.
A evo i (pozajmljenog) opisa Beograda, iz ne tako daleke prošlosti:
… Tandrče stari tramvaj-sandučara "dvojka" niz Nemanjinu ulicu, ponekad zvoni (pravo zvono), a debeli štajerski konji vuku pretovarena kola uzbrdo prema "Slaviji", kopite im zvone i bacaju varnice... Oštrači svega i svačega zajedno sa krpađijama svega metalnog (nije bilo jeftine plastike) - pozivaju domaćice i služavke, pevajući po dvorištima svoje poruke...Vredni "šiptari" testerišu ručno drva i ubacuju ugalj u podrum, za čaj, hranu i neki sitniš (nije bilo uvredljivo) ... U našem dvorištu preko sto dece, svih uzrasta, galami i igra se u grupama (jbg, nije bilo elektronike, a matorci nisu držali pse, pravili su decu)... Pa, onda ćevapi i malina kod "Malog Pariza" i šetnja po parku "kod Manježa"... Ponekad, gledanje pravih parobroda-točkaša na Savi i Dunavu kako mučno vuku šlepove (nizbrdo im je malko lakše bilo)...
Mladi pastuv koji se koristi da razdrazi kobilu pre parenja. Nakon konja Vesa na scenu stupa stari pastuv kome je sudjeno da ostavi potomstvo.
Član određene društvene zajednice koji se po nečemu, bilo čemu, izdvaja i ističe iz mase i koji je sve samo ne prosečan i statistički irelevantan.
-Jesi li ti čuo da matori Vasko Pemzija planira da se kandiduje za predsednika države? Eno ga dole kod bunara, sakuplja potpise od jutros. Okupilo se i staro i mlado da počuju šta zbori!
Aha! Čujete li vi u prestonici, i mi konja za trku imamo!