Varijanta nepisanog pravila - para na paru ide. Ako frajer ima dosta ribica pored sebe, imaće ih još više.
Ideja je u iskonskoj težnji za alfa-mužjakom, nedodirljivim bajom koji jede sve ostale mužjake, a jebe sve ženke u vidokrugu. Pošto je najjači, rasterao je sve konkurente i dao sebi pravo na sve ženke. A kao najsnažniji, obećava i najzdravije potomstvo, to je ta psihologija još od praistorije.
A danas? Tu je taj instinkt, ali i neobuzdana ženska znatiželja: "Hmm...pitam se šta li sve one vide u njemu?" - Pa ništa...'legle' su jer su se isto to pitale. Najluđe u svemu tome je što baja čak i ne mora da ima nikakav kvalitet, dovoljno je da mu se posreći u početku i eto radoznalih ribica kol'ko hoćeš...
It's good to be a man:)
Vruć delikatesni specijalitet koji se servira u krevetu (može i u kuhinji). Uspešno povećava raspoloženje i pojačava međunožnu kompresiju.
Najbolja riba na svetu jer:
1. Ne zna da kaže ''ne'', jer ''ne'' obično ne ide uz glagol;
2. Uvek obavlja neku radnju.
Vanredno visoka i nezgrapna osoba ženskog pola koja može da te nosi u zubima. Ničiji buzdovan joj nije dovoljno velik.
Ono sto uvek pomisli devojka sa celulitom obucena u dopicnjak kad primeti da je neko gleda.
-Pre nego sto me neko ispravi, da kazem da ove koje bolje izgledaju ne misle da su ribe, one zamisljaju da su boginje na zemlji...
Pička i po, mašina za proizvodnju spermatozoida, prvi vlažni san unuka i poslednji vlažni san dede, ono što je Da Vinči uspeo da nacrta, a nije znao da napravi, greška u genetskom kodu, bag prirode i evolucije jer nešto toliko dobro samo slučajno može da nastane. Svaka čast Nijagari i vodopadu, pomračenju sunca, halajevoj kometi, djavoljim varošima, ali srebrna medalja ćale, za nju su ni pičkin dim. Najglasniji umetnički vrisak majke prirode neprocenjive vrednosti. Dobro, kurac neprocenjive, mnoge od njih su kupljene i to ne jednom nego više puta, preprodavane kao spektakl. Kao najveća lubenica na poljoprivrednom sajmu, oldtajmer iz '36-e ili korišten kurton Mik Džegera. Primerak vrste za koji misliš da ćeš početi plakati od sreće ako ti da "miline". Plačeš dok jebeš, to bi bio trenutak za pamćenje i pričanje u kafani. Elem, kad je vidiš na ulici učini ti se kao da je bolja od tebe, kao da je rasna a ti mešanac, kao da će da te ošamari ako joj nešto kažeš. Zato joj i ne kažeš ništa, nikad! Možda bi trebalo, možda je obična cura kao komšinica što prodaje burek i bufle sa eurokremom kod šiptara u kraju. Možda ona nešto slično misli o tebi. Ma jok, bolje ćuti, vas dvoje ne gazite zemlju na isti način.
Uđe njih dvanaest na veče.
Čitanje sa nekog vima dok kenjaš.
Ne mogu a da ne primetim koliko je pre 30 godina bio drugačiji ukus ženskadije nego danas.
Kao prvo, morala je da bude lepa u faci. Ako nije lepa u faci džabe joj sve ostalo. Danas ako ima dobro dupe i velike sise faca skoro da i nije bitna.
Kao drugo, morala je da bude mnogo mršava. Veoma mršava bez oblina i sa malim sisama (ovo već varira). Iz današnjeg ugla, te ribe osamdesetih su daskare. Ovde se naravno vide velike razlike sa ribama danas.
Kao treće, morale su biti blede. Opet se vidi jasna razlika jer danas se devojke farbaju puderom gde dobijaju bronzanu boju ili boju neke ciganke.
I kao četvrto, moraju da imaju ili kovrdžavu kosu ili dugu crnu ravnu ili talasastu. Danas i nije toliko neophodna frizura mada je popularna ravna kosa sa šiškicama do očiju.
Ima još stvari ali su ove zajedničke za sve. Mogu se viđati u filmovima kao što su Tesna koža, Davitelj protiv davitelja, Žikina dinastija i slične.
-Brate, vidi one dve ribe...nisu loše, a?
-Koje? One dve daskare?
-Pa šta fali, dobre su...
-Vidi se da si retro, one bi možda bile ribe ali osamdesetih.
Daje ko da nije njena