Znaš da si pijan.
Shvataš da ideš u cik-cak ko da ti je Đovak sa leve, Conga sa desne strane, a ti si loptica.
Znaš i to da ne vidiš sve onako kako treba.
Onda počne nivelisanje. Taj praiskonski običaj, možda stariji čak i od alkohola, jer ima dokaza da su se pećinski ljudi gudrali ko nenormalni pa su i oni imali nekakvo "nivelisanje".
Leva noga, desna noga, polako, pogled ispred sebe, sve je u glavi, sve je to u glavi, možeš ti to.
- Jel zauzeto? Moram da se olakšam, a dalek je put ka napolju, horde su između vrata i mene.
- Nikola, pa ti si trezan! Zaklela bih se da si malo pre, skoro pa pao dole, kada sam prošla po piće. I muški ti je sledeći, ja Jovani čuvam stražu.
- (gledaš u devojku, gledaš u znak na vratima, jeste ženski majku mu jebem) Pa pitam te, stajavši tu videla si sigurno da jeste neko u muškom sad.
- Nije niko.
- Blagodarim.
(ulaziš, zatvaraš zaključavaš. Sve je opet kao pre nivelacije, vrti se, preskače i tutnji) na vratim a se luje lupanje, ali je tako daleko
- KOJI JE SAD TO KENjATOR UNUTRA DA MU JEBEM MATER!
- (VRISAK) KRETENU! MRŠ NAPOLjE!
- JOVANA ISPALA TI PIČKA HEHE
- IZLAZI NAPOLjE!!!!
Plakeneš se u lavabou, umiješ se, ispišaš ko car u istom lavabou, boli te kurac. Opet proces nivelacije
minut kasnije
- Izvini ako si čekao mnogo, imao sam problem sa šlicom.
- Ma nema problema, video sam pičku.
- Ako.
(Izlaziš bogatiji za iskustvo, uzimaš piće i ponovo odlaziš u zemlju iza ogledala, Iscrpio si svu manu za nivelisanje, tako da ćeš kući bauljati kao zombi iz Rezident Ivla..)
Otrovi u raznim ambalažama. Atlantik vodka, Vekija, Baltik vodka, likeri, i naravno, kralj svih trovača - Vinjak. Opstaju na ovim prostorima zbog slabe kupovne moći, usled koje se zanemaruju čak i najelementarniji nagoni, poput onog za preživljavanjem.
Počinješ sa vodkom. Atlantik ili Baltik, za bolje se nema na osamnaestim rođendanima. Na četvrtom osamnaestom rođendanu overiš ko glumac i celu noć peglaš u klozetu dok te svi ostali gledaju ko budalu. Zarekneš se javno da nikad nećeš da lizneš ništa jače od piva. Aha...
Jednom kad si sa društvom u parku, neko donese Vekiju u plastičnoj ambalaži. Pomisliš: plastična ambalaža! Takva egzotika, kakva se u svetu ne viđa jer ih dave onim propisima, standardima, i ostalim glupostima, mora da se proba! Velika greška. Budiš se sa glavom koja je teška najmanje dvadeset kilograma i sa mozgom koji je nepovratno izgubio tri procenta svojih dotadašnjih kapaciteta. Nikad više, ali ovaj put stvarno. Dobrooo...
Ma može ovaj likerčić, pa to piju žene. Onako, sladunjav je, nije loš, može. Jedno veče preteraš, kao i u svemu do tada. Stižeš do kuće, izbaciš utrobu napolje i bled si kao zombi naredna tri dana. E, sad stvarno...
Ček, a šta je to? Domaća? Na pijaci? Za trista kinti? Pa to je bre džaba, oni nisu normalni, kako li im se to isplati? Pa jes, kriza, treba i seljacima para. De sipaj. Uf, što je dobra, kako klizi, sladunjava, lepa. Daj još jednu. Ajde, ajde, ne štedi to, ko da si je dukatima plaćao... Dok se sledećeg jutra igraš Mister Hajda i pokušavaš da sastaviš prethodno veče, i kad shvatiš šta si sve radio, svečano se, pred ikonom, zakuneš da od danas samo pivo piješ, a i to ćeš gledati da izbegavaš...
Ma možda samo jedan Vinjak ovaj, ipak sam iskusan već. Jesi, iskusan si ti sinko, ali je Vinjak triput iskusniji od tebe, mrge od sto i kusur kila lomi, a neće takvog balavca. Piješ Vinjak, on pije tebe. Posle izvesnog vremena prelaziš na duple. Kad si jednom konobaru naručio trodupli Vinjak, on te je samo bledo pogledao i rekao da mu to niko nikada nije naručio. Posle izvesnog vremena shvataš da odavno nisi imao devojku, svako veče u kom imaš para za piće provodiš u kafani, sam ili sa nekim, nije više ni bitno, a fakultet je zabataljen ko livada pod sporom. Ajde, trgnuću se. Pusti i Vinjak i sve! Sad je stvarno dosta...
Otkad je otac otišao u penziju, počeo da pravi domaću. Ne sipa šećer, ne dodaje bilo šta veštački, to ga ič ne zanima. Izbegavaš jer si siguran da ne može da valja, čim je tvoj otac pravi, nit ima fabriku, nit ima ime. Jednom ipak probaš, da mu učiniš, da ga ne uvrediš. Klizi niz grlo. U stomaku počinje da kuva i da talase toplote šalje kroz celo telo. Šta je bre ovo? Malo preteraš jer ti se baš dopalo. Ujutro se budiš umoran, ali bistre glave i bez posledica koje ćeš da nosiš u narednom periodu. Uf, što je ovo dobro! Kokainka prava!
Prošle su godine od tad i sad već znaš. I sam praviš. Jeste put dotle bio trnovit, neko bi rekao i popločan trovanjima i ostalim trajnim posledicama po tvoje zdravlje, ali, ako ništa drugo, shvatio si. Više nema trovanja, piješ samo provereni kvalitet.
Posle par godina tvoj sin ide na svoj prvi osamnaesti rođendan...
Pizda mu materina matora i nenormalna! I svi mi se čude koliki sam kreten A GLEDAJ KO MI JE OTAC! I sedi po bolnici, i čekaj, i struži, cepaj, i pakuj dvajes metra cerovine doktoru Mitiću (u ime mu se odgovarajuće poserem!), nosi kafu sestrama još sad traže onaj JAKOBS i tri u jedan, munem im ovaj moj jedan u sve tri rupe... A šta sam morao da istrpim kod predpenzione državne apotekarice za šaku lekova, PU!
I GOSPODIN NEĆE DA PIJE! Boli ga kurac!
Poštuj Oca svoga i Mater svoju da ti lepo vek na zemlji prođe, i nemoj im psovati roditelje kada te Majka u pola četiri ujutru zove i plače jer se Otac prevrnuo i pritisak mu je 300 sa 200, a ti u kecu imaš plina da odeš do posla ako bude kiša, a kiša je, a ti radiš od sedam...
I nije bitno, Otac je to, ALI TO JE SEDMI PUT!!! I sve zato što matora mazga neće da pije lekove! Pa razumeo bi da je neki zatucani, nepismeni i sujeverni pajvan, ali bre školovan čovek, završio fakultet i opet-NEĆE. Kaže nek umrem, boli me kurac.
U jedno si siguran. TI tvojoj deci nećeš praviti te probleme.
-Ty tu ru tu tu- zvoni i Viber i Vajber
-Ohooo gde si matori, geben zi mir ajne kugelšrajber! Kakva je situacija u Fuldi jel te natrtio neki sirijac ahaha... Evo ja sedim u radnji, niko da uđe da mi majku opsuje makar. Jeli, jel mi stigle kod tebe na adresu jedne patike Asiks plave polovne i komplet radapcigera što sam kupio na ibeju?
----moj---kartic----ubiću---ibej---jeka---odjek---mrmlj--trava------čaj---ima---------
-Kakvi bre čajevi? Onaj travar debeli? Znam, tu je odma iza ćoška. Saću pitam.
-ALO DEBELI! Imaš neki čaj za pritisak? Za mršavljenje znam da nemaš haha... Ne gađaj se bre koji ti je, stvarno mi treba čaj! O čoveka...
-Ima šta oćeš, ti pošaljem autobusom u petak? A ti meni patike i radapcigere, hehe, izvini za karticu, mislim daću ti ja pare, i to sve... Šta kažeš? Da uzmem pet kesa čaja, dolaziš večeras kolima? U al si lud, EEE ponesi mi makar radapc...
To veče...
-Aj živeli!
-Ma jedi kurac, jebote, patike mi nisu bile hitne, a ti poneo njih a...
-A ti si baš hteo večeras da nadražuješ nekoj snajki bradavice sa radapcigerom! ZABORAVIO SAM, žurio sam i zaboravio. A i za pare...
-E jes bre, ma jebeš to, nego šta ti bi da dođeš za jebeni Čaj!?!
-Burazeru, skočio mi pritisak opasno.
-Jes jebeno, meni je ćale bolovao od toga... A lekovi, a nemačka medicina?
-Ma kakvi, dali mi neke blokatore, kad to popijem sedim samo kao zombi ne umem da progovorim. A pravo da ti kažem (šapuće) taman sam našo jednu malu, a potencija-nula. Piton samo zinuo, ko crknuta riba, mož ga raniš kašičicom...
-Ahahahahha, znači ZATO si ti potego odmah ovamo, zato nećeš da piješ leko...
-Šta ti bi? Što se krstiš i prosipaš pivo, jel si lud?
-Ništa... Imao sam malo otkrovenje. Bog da Dušu prosti mome Ocu...