Prestati postajati, otici Bogu na istinu, Baciti kasiku, Capnuti, Pandrknuti, otegnuti papke!
Zec je bacio kasiku!
Prestati postajati, otici Bogu na istinu, Baciti kasiku, Capnuti, Pandrknuti, otegnuti papke!
Zec je bacio kasiku!
Znaci baciti inicijalnu iskru, varnicu, kojom se pocinje zakuvavanje...
Automatsko kacenje przenice oznacava da je udica lepo bacena...
- Jesi se dogovorio sa malom?
- Cekaj, polako, bacio sam udicu, sad cekamo, al' mislim da se mala upecala...
_______________________________________________
- Sta je sa onim majmunima sto su posisali ban?
- Nista, Dzimi bacio udicu, a oni samo napusavali jedan drugog, covek stao sa strane, sacekao da se ispljuju, a onda delio banove kao cokolade...
Umro. Otiš'o bogu na istinu. Bacio kašiku da se tako duhovito izrazim.
Labud: Crna Leposava ščula da je Želimir umro... smirio koske jadan.
Leposava: Eeee greote. A bio je mlad čovek.
Labud: E šta ti je život, dobio sirotan svoje parče zemlje...
Skinuo se sa heroina.
- 'De je Kosta? Nisam ga video sto godina.
- Ma pusti, bacio kašiku.
- U jeeee... Kad je overio?
- Ma kakvi overio - skinuo se s' dopa, učlanio u SPS, ćale mu sredio posao, eno ga radi u finansijskoj inspekciji.
- U jeeee... Boli ga u'o, kad ćemo mi tako?
- Nikad brate, nikad... Kuvaj.(daje mu kašiku.)
Za razliku od izbacivanja Kineza, što se odnosi na nuždu broj jedan iliti mokrenje , baciti Obamu se odnosi na nuždu broj dva to jest puštanje faksa.
Naravno kao i kod prvopomenute definicije, izraz je totalno politički i rasno nekorektan jer je nastao zbog boje kože trenutno najpoznatijeg afro-amerikanca na svetu, a usput nam dobro dođe jer mi tradicionalno ne volimo baš puno Amerikance, a ponajviše ne volimo čoveka koji je njihov precednik.
- Ajde bre Mišo hoćeš li više, završiće se termin dok ti kreneš.
- Evo me bre idem.
- Pa šta si radio do sada, pola sata te čekamo?
- Bac'o sam Obamu. U'vatilo me na vratima pa sam mor'o nazad da bombardujem šolju.
Isto što i baciti peglu, povraćati. Posledica preterane konzumacije alkohola, opojnih sredstava i kurvi sa štajge.
-Jebem vam mater nenormalnu opet ste mi sjebali ceo stan!
-Simke brate izvini, ali nismo mogli da odolimo. Znaš kako je, mladost - ludost.
-Šupičkumaterinu degenu jedan, ima da obrišem patos sa vama!
-E kad smo već dok patosa, Žare ti baca fasadu po zidu u dnevnoj sobi. Mislm da je neka kajsija nijansa.
Babina defka zdravlja
Sinko pojed šta na kašiku razboljet češ se
Ubio se bombom kašikarom.
- Mile izgin'o!
- Zajebav'o se sa ćaletovom bombom.
- Je l' izvuko osigurač, a pustio kašiku?
- Aha!
Povratiti, obično nakon pića.
Bacio sam peglu i nastavio da tučem vinjak.
Svršen glagolski oblik. Nešto što nije bacati foru.
Kako su nas učili da razlikujemo glagolske oblike po trajanju? Ako ima smisla da glagol stoji uz pola sata onda je nesvršeni, a ako zvuči nezgrapno i nelogično onda je svršeni. Hajmo!
Pola sata baciti foru. Ne baš. Osim ako nijesi stranac ili gastarbajter. Ali te onda glagolski oblici ne interesuju. - svršeni.
Pola sata bacati foru. Izbjegavaj!
Uspješno baciti foru je biti majstor u određivanju mjere. To je kuvarska vještina. Flambiranje. Tajni začin razgovora. Britkost britve brice. Britkost sjekire drvosječe. Ne cijepanje po čvoru drveta, no đe je najmekše, đe se vlakna dodiruju. Đe se odvajaju slojevi mesa šarana. Ne prstima đe se kose mrse, no đe im vjetar vlasi razdvaja.
Nekada je u korist razgovora a nekada u čast univerzumu.
-Meni je život mnogo dobra dá.
-Kako, boga ti? Šta je tvoje bolje od moga? Nije da mi je krivo...ja to informativno, radi razgovora.
-Uvijek krećem od đece.
-Pa i moja su isto...škole završila, dobila posao i kola da koriste koliko god oće.
-Pa đeca moje đece.
-Mašalah! Alah ih pozlatio. Biće i kod mene ubrzo.
-Pa moja žena, sam je Bog meni poslao i oni pločnici kuda sam trčao za njom su za moje noge bili istesani i gurali me da joj skute dovatim. E kad se sjetim njene haljine koja se izdizala svaki put kad bi skliznula iza ugla zgrade. Bog da joj dušu prosti. Odakle došla, tu i ot'šla.
-Sjećam je se, sjećam...da joj lako pane dženet i meleci.
-I moj posao i moja imovina. I sve što sam đeci ostavio. Đeci moje đece i njihovoj đeci. I svoj svojoj đeci po svijetu koju ni ne znam. Njihovim majkama. I njihovim babama.
-Eeee...
-I ja sám. Ljudi koji su me gledali su govorili da ličim na Patrika Svejzija. Da stojim kao bor među korovom. Prava leđa, široka ramena. Jaka prsa i snažne ruke. I moj mali prst je najbolji oblik malog prsta.
-Aaah...Ljuta!
-Dosta je. Koja ti je to po redu, rode?
-Samo kad nije zadnja.
-Đe ćeš, tek smo sjeli...aj još po jednu.
-Nemam ti kad, kume. No vidiš li ti ovaj mali prst koji pružim kad držim fildžan? E pa nije do fildžana. Ja to tako i kad pijem vodu i kad jedem viljuškom. I kad kucam po tastaturi. A znaš li šta je to? Inkarnacija moje ćune iz blagodati od prošlog života.