Opštepoznato je da navijači koji drže neki kraj urade i grafit u njemu. To rade i Grobari, Delije, Radovci i ostali... e sad, pored grafita šaraju se i razne šipke na ulici, tereni, sprave za vežbanje, parkovi, itd... Beograd ima svakakvih navijača, i naših i njihovih, i ovih i onih, ali najviše izgleda ima Borusijinih fanova. Sad se postavlja pitanje - Da li su gradski oci našeg lepog grada dobili neki keš da bi sprovodili propagandu Borusije? Da l' su dobili i koliko su dobili?! Jer u Beogradu skoro da nema ulice u kojoj ne postoje stubići ofarbani u crno žutu boju. Čak i oni gelenderi za bicikliste su njihovi. Pa dokle ćemo više da se podvrgavamo Švabama, majku mu?! Za šta su se borili Prle i Tihi?! Za šta?! Da sad svaki navijač mora da gleda bruku u svom gradu. Državo ubij se, obesi se nožom!
„gajiti cveće“
Tačno ta rečGajiti Cveće1 definicija →Vremenski interval nakon Top shop reklame u kojem ako pozovete i naručite njihov proizvod dobijate velelepne dodatke i super-potrebne alatke.
-Ako pozovete u narednih pola sata i naručite naš Super secko za nokte dobijate i pufnaste navlake za slušalice u boji po želji, još jedan Super secko za nokte na nogama, dva štapića za uši koji mogu da se peru, žardinjeru za cveće tešku 200 kilograma i to nije sve!!! Ako naručite dva Super secka treći dobijate besplatno, a uz to dobijate i čaj za dvanaestopalačno crevo kao i kremu za šuljeve, pozovite odmah!
Jedini predmet u Srbiji za koji se kaže da je puna čak i kad je prazna. Ujedno je to najkorisniji predmet. I sa najviše namena u domaćinstvu.
Muž: Ženoo daj onu praznu flašu što imamo od kisele vode, procurelo mi ulje na ovu kantu od juga.
Žena: Nema flaše isekla sam je, zasadila cveće.
Muž: Ma da se nosiš ti u pičku materinu, jebalo te cveće!
Žena: Zorane, dodaj mi molim te tu flašu što sam ostavila kod veš mašine oprala sam je lepo, treba mi da stavim ljute papričice.
Muž: Misliš ona od Soka?
Žena: Da!
Muž: A pa nema isek'o sam je na pola, trebalo mi da stavim na ogradi, znaš da nismo kupili čepove a najavljaju kišu pa da pokrijem stubove. Da se ne pune vodom.
Žena: Ti si bre idiot!!!!
Muž: Vesna, daj onu flašu da natočim miletu rakiju.
Žena: Nemaa, stavila sam u njoj paradajz.
Muž: Ma ti bre nisi normalna, ti si slučaj za ispitivanje!
Žena: Milovane, donesi mi onu flašu molim te da dam Jelki sad me zvala 'fali joj još jedna da stavi zimnicu.
Muž: A ako misliš na onu od kisele vode, natočio sam vino u njoj.
Žena: E bedniče jedan, bolje bi ti bilo crevo da sprovedeš neko do dnevne! Da se ne mučiš više da silaziš u podrumu.
Žensko telo je nepresušan izvor inspiracije za slikare tako da ženski akt zauzima poprilično mesto u slikarstvu kao i u umetničkoj fotografiji a ne lezi vraže daje i izvor prihoda modelima koje za određenu svotu poziraju umetnicima. Ako želite da se nagledate nagog ženskog tela idite u umetnike lolololo (mala šala) sad to ima sve na internetu
- Kevo odi da vidiš šta sam naslikao
- Samo nemoj opet neku golotinju
- Daj bre kevo šta lupaš, žensko telo je inspiracija za svakog slikara
- Opet sise, noge i gola dupeta, ZNALA SAM!!!!!!
- Pa šta bi ti htela da slikam
- Slikaj CVEĆE
- Ajde bre kevo ne lupaj
1: Šta reći?
2: Koju slavu slaviti?
3: Da li kad je leto ili kad je zima?
4: Postiti ili ne?
Pitanja su koja se najčešće prožimaju kroz glave "prosvećenih" ljudi. Nažalost, ima ih još mnoga ali nemam želudac da ih sva priložim.
Ti dubokoumni ljudi su mahom bivše komunjare ili pak deca istih. Živeli su u takvom okruženju i sistemu gde se nije verovalo ili bolje reći, nije se smelo verovati u Boga, ići u crkvu, slaviti slavu...
Čast izuzecima ali njihov broj u takvom društvu je bio na nivou statističke greške.
BUM! Fast-forward do 21. veka!
Komšije neće da drukaju tvoju porodicu što slavi slavu kao što su tamo neki drukali mog pradedu. Crkve su još praznije ali to ne smeta da se slave slave, jer one više nisu stvar tradicije, sad su, tako reći in.
U tom novom sistemu vrednosti bivši pioniri i pionirke su bačeni u veliki rebus. Sad, kako to da ništa ne slave? Šta će svet da kaže? Kako odgovoriti na pitanje ,,Komšija kako to da vi ne slavite slavu?''
Obično se na tavanu ili u podrumu negde u mračnom, prašnjavom ćošku nalazi ikona Svetog proroka Jeremija ili Svetog Joakima i Ane koje su zamenjene nekom Titovom slikom ali ko je bre čuo za njih?! Daj da se slavi Sveti Nikola ili Đurđevdan to'e sad u modi!
Obično se i izabere Nikola i to onaj u decembru kad pola Beograda slavi a druga polovina ide na slavu, međutim, problem je što se posti, ko će bre ribu da guli? Nema pečenja, sarme, torte... Druže. Pa to onda nije slava.
Vrhunac kvazi-vernika je baš tad kad se lome da li postiti ili ne.
Uglavnom se ne posti. Iznese se prase, ja'nje, slavski kolač iz pekare Tito i ja i zalije cveće sa svetom vodom.
Nek ti je srećna slava domaćine, Srbine!
Definicija je napisana za MizanTrophy.
Filmski žanr izbegavan od strane mnogih uz obrazloženje da ćemo i mi, kao gledaoci, postati u najmanju ruku agresivni (u nekim situacijama i monstrumi, izopačeni idioti, bolesnici, itd.) samim gledanjem istih.
Nakon jedne "dramatičnije" scene keva upada u sobu i dere se:
- "Konju jedan, opet gledaš te boleštine od filmova, hoćeš da postaneš kao i oni?! Sinoć si opet pio, vidi kakav si, kao vampir, sve više ličiš na njih. Samo neka klanja, vriske... Otac je u pravu, ti se drogiraš. A neće to tako moći, dopašćeš mi šaka".
-"Je li, kevo, a je l' ti misliš da ako puste Diznijeve crtaće u "Zabeli" da će i oni da zvižduću i sade cveće u slobodno vreme?"
Supermenska sposobnost koju muškarci priželjkuju a žene je se užasavaju. Kako smo nedavno saznali da supermen ne postoji i da su nas ameri samo lagali o njegovim nad-moćima, razvijane su mnogobrojne tehnike za razumevanje ženskog mozga po sistemu ko je kako mogao i umeo. Repertoar tehnika se kreće od upotrebe toljage i lobotomisjkog pribora pa do hardversko-softverskih tehnika, komplikovanih matematičkih formula i cveće-sveće-vino metoda. Motivi za ovoliki eonski trud svekolikog muškog sveta su poprilično jednostavni i svode se na laki, ali ne i brzi, sex. Neko će ove motive definisati kao primitivne, animalne, normalne, ljudske, jebačke, srpske, muške, Darvinističke, ali bez obzira na kategorizaciju motiva razumeti ženski mozak je i dalje nemoguće ili skoro nemoguće.
Zbog čega? Ima li leka? Gde je tajna? Postoji li šansa da muški mozak pronadje svoj sveti gral?
Pa izgleda da NE, i to baš zbog toga sto ženski mozak ni sam sebe ne razume.
Kada u jednom trenutku svog razvoja ženski mozak shvati namere muškog mozga automatski uključuje genetski determinisanu funkciju nasumičnog prepunjivanja sopstvenog moždanog prostora svakojakim delovima nespojivih i diskutabilnopostojećih slagalica. Već posle par sati ženski mozak je pun treša kao kanta za djubre pred subotnje pražnjenje.
Ne pokušavajte da sastavite deliće do kojih uspete da dodjete u neku logičnu i smislenu celinu sa zaključkom. Verovatnoća da uspete je jednaka verovatnoći da će tornado na smetlištu iza sebe ostaviti potpuno sklopljeni džambo džet koji još i radi.
Radnja koja davno bejaše bila potpuno uobičajena, iako su većina učenika mogli da izgaze profesore. Verovaše se da bi mlaćenje prutom po turu postavilo omladini markere u mozak do kraja života kako da se ponašaju. Međutim, mnogi profesori bi preterivali i učenici bi često zaradili potrese mozga i uganute zglobove; al' život ide dalje.
Sada su većina adolescenata koji uopšte razljute profesora ekstremne pederčine koje zaslužuju potres mozga. Ali, prosvetni radnici su toliko iznervirani od lošeg posla da nemaju snage ni da viću. Možda upišu nekog propaliteta u dnevnik, al' život ide dalje.
(Istiniti slučajevi)
1950:
Adolescent (visok 180 cm, mase 70 kg) u školskom hodniku ogrebe cipelom zid.
Profesor: "Pogledaj šta si uradio, svinjo! Ovo ćeš prekrečiti krvlju!" i povuče ga za zuluf i udara mu glavu o zid. Onda ga povuče unazad i inercija ga ugruva o pod.
2005:
Adolescent (viskok 185 cm, mase 90 kg) izlomi desetogodišnje cveće jednog profesora.
Profesor ga odvede kod razredne: "Pogledaj šta su mi uradili, moje omiljeno cveće... Samo mi ga skloni s očiju!"
Adolescent onda pobegne odatle i potuče se s obezbeđenjem.
Razredna: "Ugh... Nema veze, smiriće se on."
2007:
Predpubertetlija (visok 165, mase 50 kg) polomi krhki zid iako mu je nastavnik rekao da ništa ne dira. Mnogi drugi učenici su mogli da se povrede.
Profesor: "Alo, bre! Pogledaj šta si uradio, a rekoh ti da ništa ne diraš! Ima da te isprebijam sada! Argh!"
Dečak se samo smeje i nije ga briga.
Profesor: "Dobro, dobro... Gubi mi se s očiju." i smireno mu upiše tri keca u dnevnik.
Tri sata kasnije, klinac zaboravi na sve to.
Džiberizovani upitni oblik, ali bez funkcije pitanja, kojim gardijan kojekakvog prolaza namerno neuljudno saopštava da dalji progres putem kojim si se namerio proći za tebe nije prohodan.
- Kuda?
- Heh, dobar dan, mi smo sa mladine strane.
- Momci, došli ste na ispraćaj. Đole Stativa i Mićko Biceps idu u vojsku, ali mogu da ih zovnem ispred, da im čestitate i poželite puno sreće u zajedničkom životu. A možda im se i dopadne to cveće što nosite.
- Neka, neka, odosmo mi.
--------------------------------------------------
- Dragi, kuda?!?
- Ups, bekdor, izvini.
--------------------------------------------------
- Alo, kuda?!?
- Pa mi bismo u EU.
- LOL!
Scena: predgrađe. Zatopljeni filter kamere, usporeni snimak. Mačka pretrčava užareni asfalt. Vintidž Mustang automobil prolazi cestom, u njemu dvojica likova isturenih laktova. Ne pričaju. Kamera lagano pomera fokus na šareno obučene ljude koji sede na pragovima. Oni su znojavi. Svima pantalone spale do pola guzice. Radni dan, a bleje, jebiga, da ne poveruješ kako se lepo živi od otimanja Nikon fotoaparata britanskim turistima kad se zagube u faveli. Nema debelih, nema bobuljičavih, ten im je uniformno kremast. Pozdravljaju klimanjem glave ove u automobilu. Znojavi su.
Prelaz kamere na pendžer mlade deve. Iz radničke porodice je, niža srednja klasa. Obučena je u majicu bez rukava i odsečene teksas pantalonice. Sise precizna trojka. Danas se potrefilo da ne volontira u crkvi kod oca Miguela, ne ide ni da prodaje cveće i ne skuplja pare za siročad iz čileanskog samostana. Ona se smara. Vruće joj je, i vrućina je tera na grešne misli. Steže brojanicu na grudi, moli se za održanje nevinosti katoličkog pičića. Sad dvojka je ipak u opticaju, sevanje u dvojku valjda ne spada pod jurizdikciju šokačkog Isusa. Znojava je.
Kadar na ulicu. Grupa iz kraja dolazi. Nabavili su i jednog Kineza. Tu su bubnjevi, radio kasetaš, gusle i vuvuzele. Bam, tras, decibeli basa lome zvučnike. Tempo ubrzava. Fastforward videa sa 14 na 24 frejmova. Tu je i on. Papi. Nosi maramu ispod šešira. Atlet majicu da istakne biceps, vidi se da je dečko radio na sebi, ali nije nagruvan k'o Dorian Jejts, jok, ne, to je od salse. Latino seksi, crn i mističan. I on je znojav. Oko vrata mu je ogrlica sa žetonom. Ukr’o od Cobeta kaiš sa gigantskom kopčom. Došao je da kobjasni neke stvari, znaš iz geta je, težak mu je život. I on repuje. I dok to radi, mlati rukom u kameru. Pantalone mu spadaju. Sreća pa ne mogu dalje od dubokih zeleno-ljubičastih patika sa ogromnim jezikom. Prelazak na refren, uzvlačenje pantalona. Opet priča u kameru i rukama preti snimatelju.
Oštar kadar nazad na malu. Ona je čula latino ritam, greh je nadvladao, krv je nečista. Kadar ruke koja steže brojanicu. Ah, fleška - Papi je tu! Silazi, trči. Opet 14 frejmova po sekundi. Baba uzela u ruke džoger i zabarikadirala hodnik da joj spreči put da se vidi sa Papijem. I baba je znojava. Gazi babu, baba leže, i baca poslednji pogled na ikonu Svetog Karmelita od Bogote. Babina ruka pada i brojanica ispada iz babine ruke na pod, dole je laminat, jebiga sirotinja. Pogled sa ulice na ulaz zgrade, mala istrčava, njegova bejbi je konačno sa njenim Papijem. Papi će noćas jebati, u oba slota. Dernek se nastavlja. Oh, kako su svi oni tako kul šareni, bezbrižni, puni nade, neispunjenih snova, a opet tako krimi i strastveni. I znojavi.
O, majku vam milosnu jebem, zar je problem kupiti običan glicerinski sapun, uniseks antiperspirant, običnu jednobojnu majicu, i neki polovan fen. U vr’ glave 20 evra, mala cena za veliku uslugu neidenja na kurac.
Definicija je napisana za Mizantrophy.