Osim starih dobrih izreka da voda nije dobra ni u kolenu, kao da ni u opancima ne valja i ovo je još jedan od načina da šaljivom opaskom odbijete H2O i umesto toga popijete nešto što ima alkohola u sebi. Iako bi svako pomislio da je ovo opaska notornih alkoholičara, mogu je izgovoriti i ljudi koji piju rekraeativno. Naravno to ne znači da treba da popijete kojekakve gejfrute, već da drmnete nešto što zaista može da se smatra za alkoholno piće i od čega će krv brže da vam prostruji. Uzevši u obzir da se rečenica iz naslova najčešće može koristiti kada ste u gostima, mnogo toga zavisi i od vašeg domaćina, odnosno od toga šta će vam ponuditi za piće ako vas uopšte ponudi (ovo drugo samo ako je baš pizda). Ako i pored njegove najbolje volje nema nikakvog alkohola (sokovi ne dolaze u obzir, niste valjda pička) , pa vas ipak ponudi vodom eto šaljive rečenice kojom ćete olakšati domaćinu da mu ne bude baš neprijatno, ali i spasiti sopstveni organizam od šoka usled konzumacije nepoznatog pića.
- Ej Mare, ajde upadaj. Šta se radi? - Ništa brate, samo što sam se vratio iz grada. Prijavljivao neke ispite, popizdeo sam u onom sekretarijatu. Nas milion i tri šaltera, zamisli kakva je žurka bila. Mrtav sam umoran kao da sam ceo dan na građevini fizikalisao. - Zajebano nema šta. Lepo sam ti rekao da ne razvlačiš te ispite, al' ko te jebe kad nisi hteo da slušaš. Nego jebeš faks, turio sam fuka. Hoćeš da popiješ nešto? Može voda da se osvežiš malo? - Voda? Ajde u kurac i ti i voda, neću da se umivam. Daj bre nešto konkretno. - Pa lepo reci da si žedan, ne mogu ja da gatam. Može rogonja? - To matori, još ako je 'ladan mož' i u dupe da me jebeš. - U redu je vilenjak, iskuliraj sa pokazivanjem ljubavi prema bobanu. Evo ti flaša pa nju cuclaj, mani se mog kurca.
Šta ima.? (u funkciji pozdrava).....evo pomalo...(u funkciji otpozdrava) Potpuno besmislen odgovor na jos besmislenije pitanje. Potiče iz Bosne. Sinonim za "jedi govna sta te briga"ili ti "koji si mi ti faktor da ti odgovorim. Sumnjam da su ga smislili Turci, pošto ionako po ceo bogovetni dan nisu radili ništa ili...sve nešto...."pomalo"
Ja: Šta ima tetka? Tetka iz Bosanske Krupe: Evo pomalo... Ja: Šta bre pomalo? !! #~~ (u sebi: kad li će kući?)
A baš to malo ti fali, znam, znam..Ima ipak i gore, ona jedna sitna pakost koja te prati ceo život i ne da ti da budeš srećan, ili makar zadovoljan. Onaj jedan procenat koji ne upropasti, ali pokvari..
Upoznao si Katarinu, lepu, zgodnu i na prvi pogled zanimljivu devojku kojoj si se, ni sam ne znaš kako dopao, čak je i ona tebe pozvala da se vidite večeras. Srećan, žuriš kući da se istuširaš, obriješ i središ, u glavi praviš plan kako će sve da prodje, kad ćeš i kako da je poljubiš..Jebi se vukajlijo, jebi se internete, jebi se blejanje sa dvolitrom, jebi se Sale šmekeru što se ribe lože na tebe, imaću najlepšu devojku Kaću, ko zna možda i potraje, od ponedeljka krećem u teretanu, na tegove, zgibove i trbušnjake..
Dolaziš u stan, obavljaš sve fiziološke i mačo potrebe, već si smislio šta ćeš da obučeš, u gaćama peglaš farmerice, odlaziš do ormana da uzmeš omiljenu jebačku košulju za koju veruješ da ti donosi sreću, i shvataš da si je još pre dva meseca prljavu bacio u orman zajedno sa stvarima koje su smetale na fotelji.. ZAŠTOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO!
Jos jedan izraz kome pokazujemo nekom sto se zali da nas apsolutno ne zanima sta taj ima da kaze. Ili smo nekompetentni po tom pitanju ili nas totalno mrzi da slusamo taj ekspoze.
Rečenica koju ti uputi domaćin kada ti se, prilikom nazdravljanja, iz čašice prospe malo domaće kajsijevače od 20 i kusur godina.
-E, 'ajde, živeli. -Živel...opa. -Šta opa?! Jes' to pros'o? E, moj derane...Pa bolje da ti je iz oka iscurilo nego iz te čašice. Bogami, za tebe ova brlja od jesenas...
Ovako pocinje pitanje u filmovima i serijama posle koga osoba koja ga postavlja obavezno naslucuje da nesto nije u redu i da nije dobila tacan odgovor.To pitanje postavlja osoba 1 osobi 2 ukoliko primjeti da osoba 2 ima neki cudan trag na sebi, najcesce oziljak, ogrebotinu na licu.Na to joj osoba 2 odgovara nesigurno, krijuci pogled, kako se radi samo o nezgodi, ali osoba 1 svojim carobnim mocima naslucuje da nesto nije u redu i da je osoba 2 zrtva pljacke, okrsaja, tuce, pokusaja ubistva...I uvijek je osoba 1 u pravu.
Postoji vise mogucnosti
pr.1 : Osoba 1 : (strogi pogled u osobu 2 koja skriva lice, podize rukom glavu osobi 2) Sta ti je to??Odkud ta modrica!!?? (i dalje strogi pogled) Osoba 2 : (Skriva pogled) mhm ma toooo nista eto bas sam zapeo za stolicu pa sam udario glavom u TVV mhm "I'm fine"... Osoba 1 : (zamisljen i namrsten pogled) Hm... (naslucuje nesto al' za sada ce pokusati da vjeruje Osobi 2)
pr.2 (spanska serija) : Osoba 1 (najcesce muskog roda) prilazi osobi 2 (zenskog roda ili eventualno muskog ako je u pitanju mladji brat ili otac) i primjecuje ogrebotinu, modricu, sta vec: Cekaj malo!Sta ti je to? Osoba 2 : ma toooooo niiiiiista, znas, kad sam bila kod Pedraaaa... Osoba 1 : QUE!!!?? Kreten te je udario!!!???Kako se usudio!...(Besno istrcava iz prostorije, Pedro, najeb'o si.)
pr.3 (policajski film/serija) : Osoba 1 (zenska osoba, drugarica osobe 2) : Sta ti je to na licu? Osoba 2 : Ma nista, nezgoda. Osoba 1 : Are you sure you will be OK? Osoba 2 : Ma 'ocu. Osoba 1 : (Zabrinut pogled) Obecaj mi da ces me zvati ako ti nesto zatreba. Osoba 2 : Obecavam. (Posle ovoga ce osobi 2 sigurno zatrebati pomoc osobe 1, kad-tad)
pr.4 (porodicna serija ili film) : Osoba 1 (najcesce majka osobe 2) : Sta ti je to??? Osoba 2 : ma igrali smo fudbala pa sam zapeo za loptu, ma nije nista strasno, "I'm fine". Osoba 1 : LAZES!Opet si se tukao!Dragiiii, ovaj mali se opet bije.....
...U stvarnom zivotu: Majka: Sinee, sta ti je to, kakva je to modrica, tukao si se? Sin: Ma daj, kevo, iskuliraj, udarila me je lopta na kosarci. Majka: Ah, ne lazi me, ja te poznajem! (znacajan pogled) Napao te je neki mafijas na ulici, lopov, je l' da?Meni mozes da kazes!Neki ljubomorni suparnik? Sin: A u picku materinu malo manje gledaj TV !!! Nisam u kandzama mafije, ne izlazim sa udatim zenama, NE, NISAM U SEKTI...A budi sigurna, ako vec upadnem u neku od tih tvojih nevolja, doletece Juan Fernando na konju da me spase. (Napusta prostoriju)
Pitanje koje su mi često postavljali komšije i rođaci u selu, dok sam bio mali. Nikad nisam kapirao što me to pitaju i u čemu je fora, a nije mi bilo jasno ni šta je bolje da kažem, pa sam svaki put menjao odgovor.
Primer 1:
Subota pre podne, jul mesec, seljaci ispijaju Valjevsko pivo ispred jedine prodavnice u selu.
- Zdravo, mali. Čiji s' ti? - Ja sam Milanov unuk. - Milanov? Nemoj zajebavati! Pa šta radi deda? Ko koga sluša, ti njega ili on tebe? - Ja njega. - Ako, ako... Jašta, tako i treba... Pametan ovaj Milanov mali....
Primer 2:
Slava. Radoznali gosti postavljaju slično pitanje.
- Milane, ovo tvoj unuk? Jes' poš'o u školu,aa? - Jesam. Prvi razred, drugo polugodište. - Aaa, pa mator momak, sunce ti... A ko koga sluša, ti dedu ili on tebe? - Deda mene. - Hahahaha a jes' bistar mali, opasan... Biće on, vidim ja, švalerčina na dedu!
Kao klinci smo to često govorili stipsama koji nisu teli da s nama podele igračku, bajs... bilo šta. To bi mu značilo kao da ga odobrovoljim da popusti.
Klinac puca na nemce iz neke BAŠ BAŠ dobre puške: Ja: Daj da ja roknem kojeg nemca. On: Nedam !!! Ja: Daj bre, neću da ti pojedem. --------------------------------------------------------------
Vraćamo se iz škole i klinac kupi burek s mesom: Ja: Daj griz. On: Nedam !!! Ja: Daj bre, neću da ti pojedem.
Možda najlepši odgovor na pitanje šta je zapravo uspeh u životu?!
Ima ljudi koji čitav život jure novac. I oni se odriču sveg što je zapravo bitno u životu, samo da bi skupili što više papira. Valjda u toj jurnjavi i ne primećuju obične radosti, nikad ne zastanu da čuju pesmu, al jebeš pesmu, nikad ne zastanu da čuju mladost kako ječi za njima. Oni proćerdaju život i tek negde na posletku shvate besmislenost svog postojanja. Za njih mnogi kažu da su uspeli, jer su bogati. * Postoje i ljudi koji jednostavno znaju da greše, ali opet ne mogu u toj gluposti stati. Njih boli što u svom bogatstvu, osećaju samoću, pa kupuju prijateljstva, kupuju ljudski govor. Oni čitav život provode u očajanju, ali se bolesno trude da to prikriju makar pred drugima. * Opet postoji i onaj sloj koji nema ništa, a opet je zatrovan. Oni se vode po onoj, ako nemam ja, pa neka nemaju ni drugi. I oni nemaju nikog bliskog, ali ih ljudi opet malo više shvataju, jer veruju da makar nisu od dobra poludeli. * I da nije sve tako crno, postoje i oni koji su po svom nastanku predodređeni da budu pre svega ljudi. Oni uglavnom nemaju mnogo, ali nikada ne kukaju na svoje siromaštvo, jer opet svesni su svog bogatstva. Znaju da ako nemaju suprugu da izvedu u restoran, a oni će je provesti kraj uličnog svirača i za nekih 500 dianra naručiti njihovu pesmu. Oni će naći opravdanje i za sujetne, proklete i pohlepne. I dok oni uživaju u svojoj dobroti, drugi će im zavideti, nesvesni da su se takvog života sami davno odrekli. Jer kako reče meni jedan čovek: -Ne može svako biti šampion, ali može biti čovek.
Pitanje koje postavljaju keva ili baba kada ti posluže tortu ili neki kolač, postoje dva odgovora na ovo pitanje da i ne, prvi se velikodušno prihvata, dok na drugi bolje i da ne pomisliš a kamoli da ga kažeš. Jer ako to uradiš teško tebi. Kevu bi nekako i mogao da preživiš ali babu nikako.
Baba poslužila kolač unuku: Baba: I da li ti se sviđa kolač? Unuk: Pa baba, ne baš, znaš.... Baba: Šta kako ti se ne svidja ja sam o tome mogla samo da sanjam 43, za vreme rata. Unuk: Ali... Baba: Zavriši taj kolač! Unuk: stavila si so umesto šećera... Baba: Kakva so kakvi bakrači jedi, i da li ti se svidja? Unuk: Da, baba, super je. Baba: O srce babino.