Nije baš poza, to je više stil kretanja kroz tržni centar dok žena bez trunke savesti na tebe kači kesice, kese i kesurdače. Jebiga, nije dala da ostaneš kod kola da ih čuvaš od zloglasnog pauka, a zna se da se žene slušaju bez pogovora, jeb'o ih ćaćin ćaća.
-Dragi, 'ajd svrati ovde. Vidiš da je veliko letnje sniženje, a taman mi treba par sitnica za odmor.
-Nemoj me zajebavati? A ja baš pomislio da nisi videla... ooo, moje naivnosti...
-Znaš da ja imam oko za te stvari... hihihihi...
-Čudna jada od Mostara gradaaaa...
-Molila sam te da ne pevaš ta sranja dok si sa mnom u kolima... Daj mi one dve kartice.
-Ne! Te kartice ne smeju da se koriste. Kamata na njih je katastrofalna, pored rate za auto, samo mi to fali. Ni za živu glavu. Ne dam i tačka.
-Nećeš da daš tvojoj ženici? Ja sam mislila da ti mene voliš...
-Da, da. Veruj, mnogo je lepše da te ne volim, nego da gledaš kako ti oni iz banke kerebeče muža... na tvoje oči...
-Samo par stvarčica...
-Drži. Volim ja njihovu književnost... najdraža mi je Kamatasutra. Ja moram da ostanem kod kola, ovde je zona, a ne dam im ni dinara. Onog malog što piše kazne samo da vidim na kilometar... tri mi pisao prošle nedelje.
-Ma, nećeee.. 'oću i tebi nešto da kupim...
-He, od mojih para meni da kupiš... 'ajde. Ovi će da me jebu za moje pare, tako da to dođe na isto. Čekaj, šta meni treba? Ja imam sve.
-U Fila papučama i kupaćim gaćama na kojima piše „Sarajevo '84“ sa mnom nećeš ići... tačno da mi se drugarice smeju.
-He, neće im biti smešno kad uporede šta se nalazi u mojim „Sarajevo '84“, a šta u onim fensi gaćama kod njihovih mužića, mislim, ako me razumeš...
-Meni se ne hvali... ja znam šta se nalazi i to jeste za smejanje...
-Aaa, takooo?
...............
-Dragi, još samo ovde japanke da uzmem i idemo... malo smo se zadržali, ali izviniiiii...
-Idvadi mi ovo id uta...
-Ne razumem te ništa, čekaj da ti izvadim tu kesicu iz usta...
-M'rš u kola, jebem li ti seme! Tegljim ovde k'o magarac tri sata i još nisi sve uzela. Nema na odmor. Idemo kod mojih na selo da skupljaš šljive, tu ti japanke i krema faktor dva'es'četir' ne trebaju! Polaz' ispred mene!
Ma koliko negirali, sve nas, u datom trenutku, pogodi neki narodnjak. Različite ljude i pesme drugačije gađaju, na vaskolikim veseljima diljem naše napaćene Otadžbine.
Pogledajmo sada neke standardne tipove veseljaka na svadbama, ispraćajima, krštenjima, veridbama, punoletstvima i sl.
Šaldžija (eng: MS): Bez njega veselja nema, desna ruka domaćina. On skuplja koverte sa šuškama i poklone, dobacuje tek sazreloj ženskadiji koja tog dana prvi put obuče kratko 'aljinče, pita za zdravlje babe na samrti, čita preko mikrofona koliko je ko para dao, najavljuje mladence i naručuje škakljive pesme tipa:
- Specijalno od tašte: '' 'Ajde, zete, da mi jebeš dete''.
Frajer koji izaziva salve smeha i tapšanje po ramenu, san svake seoske udavače, a java lokalnih raspuštenica i dobrodržećih udovica.
------------------------------------------------------------------------------------------------
Kum i starojko: Jebena stranka na svakoj svadbi, koje prozivaju svi: od domaćina i gostiju do šaldžija, muzike i kitačica cveća (mislim da je ovo, ipak, najprigodniji izraz - prim. aut.). Glavni gosti, koji moraju da imaju specifično držanje, da umesno i duhovito odgovore na svaku opasku, popiju 18 rakija pri nazdravljanju u toku dana i 5 litara špricera uveče pod šatorom, a da ne pokažu znakove pijanstva, da budu kadri da naruče i povedu kolo od 17 minuta, izbunare pesmu gde se pominje kumina frizura, ''u starojka žena k'o devojka'', ''dogodine da krstimo kumče'' i slično.
------------------------------------------------------------------------------------------------
Razbijač: Svadbarski ultras. Vrlo zajeban i opak lik kad popije. Tip koji provocira goste, drži taoce, razbija čaše i flaše, smara muziku satima i ima samo jednog kolegu do sebe sa kojim je dobar u piću. Oko njega leti staklena ambalaža, a u stanju je da eksira rakiju bez ruku i pojede čašicu pride! Neartikulisana pojava zbog koje sitna deca napuštaju veselje u 6 popodne pod izgovorom da je vreme za spavanje. Ovaj dasa uglavnom napušta terevenku oko 9 uveče u pratnji dvojice čika sa šapkama, koji ga teatralno drže za nadlaktice, dok ih ovaj zasipa psovkama i uvredama, a muzika pravi dramsku pauzu i baca akcenat na ovaj incident.
------------------------------------------------------------------------------------------------
Berači šljiva mokrim rukama: Staramajke zabrađene maramama na amebe i časne starine u bridž pantalonama i sa nakrivljenim šajkačama. Ruku podignutih visoko u vazduh, okrenutih jedna prema drugoj i obavezno otresanje dlanovima u ritmu muzike. Težak transfer za unuke, ali uglavnom pojava praćena sa simpatijama. Ova fela, u muzičkim pauzama, često zna da zapeva ''a kapela'', tj. na suvo, i objasni kvazi-muzikantima neke stvari. Vrsta koja izumire. Svet koji nestaje.
------------------------------------------------------------------------------------------------
Znojaši: Pripiti domaćini sa visoko uzdignutim rukama ''a la Alan Širer'' u belim letnjim košuljama kratkih rukava, sa velikim, od znoja mokrim, krugovima oko pazuha. Ovakav veseljak uglavnom stoji sam u nenaseljenom delu svečane sale ili šatora, a pogađate i zašto. Ipak, on prvi kupuje sliku od fotografa na kojoj se kezi blaženom facom u karasevdahu i kose ulepljene oko slepoočnica. Trejdmark veselnika srednjih godina, zanimanje: zemljoradnik srpski. Dopunsko zanimanje: sedenje ispred zadruge.
------------------------------------------------------------------------------------------------
Znojašice: Tetke i strine nedepilirnih mustaća oko usana, sa hladnom trajnom na glavi i vrelim srcem u grudima. To je ona žena koja, svako malo, ispušta prodorne krike IIIIIJUUUUU. Na svakoj svadbi vesela, k'o da brata ženi, iako ima samo dve sestre, i to poodavno udate. U blejzerima, mokrim na leđima od silne vriske i vidljivim dlakama koje štrče izvan hulahopki boje tena, pojava koja meša simaptije i gađenje prosečnog i manje važnog gosta, koji, opet, sedi bliže izlazu nego vr'u sofre sa mladencima.
------------------------------------------------------------------------------------------------
Kokanjaši: Gamad koja na veselje dođe nepozvana, ždraka od preko plota i snima konstelaciju gostiju. Obično čeka ''Kumovo kolo'' da se prihvati, i onda, kao slučajno, sedne na prazno mesto pored ovala sa pečenjem, i dok se kolo završi, uspeva da omlati 800 grama jagnjetine i litar i po belog špricera koji se nađe na stolu. Neretko, kasnije najveseliji gost, specijalizovan da zaigra keca u kolu i prepliće nogicama sve u šesnes' dok mu se repići seljačkog centarfora njišu u ritmu bas bubnja i dok trese glavicom kao da je priključen na 220 volti.
------------------------------------------------------------------------------------------------
Nemi posmatrači: Lokalne torokuše i muške tetke koji samo snimaju situaciju i skupljaju ogovarački materijal: ko je koga odveo na pišanje, čiji se čovek prvi napio i da li je količina suvih rebara u svadbarskom kupusu dostojna reputacije ove domaćinske kuće. Skupina poslovično namrštenih ljudi, lica isklesanih kao biste narodnih heroja u komunističkom parku, koji nezainteresovano poigraju svako treće kolo, tek koliko red nalaže i to bez ikakvih facijalnih ekspresija ili suvišnih pokreta ekstremitetima. Uglavnom troše samo žuti sok i čekaju tortu da bi legalno mogli da krenu kući, žaleći gorko za svakim dinarom koji staviše u kovertu.