
Knjiga utisaka u lokalnoj banci. Kad dođeš, sačeka te osmeh bankarskog službenika, koji iza leđa oštri čakiju i sprema se da ti je surdukne u leđa, ali onako, školski. Zato, kad kreneš da vraćaš, ohohohoho, ima da jebeš oca, pa da se tek onda rodiš.
-Dobar dan! Poslala me žena da dignem neki kredit... đavoli ga znali kako se zove, ali videla ona reklamu. Kaže u reklami svi srećni, svira muzika, zečevi skaču po pašnjaku, kao u sred sezone parenja...
-Aham, to je naša akcija. Jako povoljno, nećete osetiti.
-Znam, ona neće osetiti dok troši moje pare. Prijatelju, daj nemoj mene jebati sa tim tvojim pričama. 'De da potpišem da dajem dušu Đavolu?! Nije mi prvi put, potpisivao sam se i u opštini kad sam se ženio, tako da, već sam jeban, ako me razumeš...
-Onda super. Vidi, prijatelju. Po tebi, rekao bih da si čovek iz naroda. Iako nije u duhu naše kompanije, ja ti moram reći... bolje da si otišao u Nigeriju da uzmeš kintu od crnaca, manje boli kad oni krenu da te jebu, a i poljube te pre čina. Udri potpis ovde, pa da mažemo vazelin...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.