ne znam bas sad, ali ovo mi prvo pada na pamet: Dial-up + pcm na telefonu = brzina od 14.04 kb/s (ziva istina,imala ja) pokusavas da skines neki mp3 od,recimo, 4mb a za to je u tim uslovima trebalo izmedju pola sata i sat vremena. I onda ti, u pola skidanja, pukne veza ili se vec desi nesto, a downlad se prekine.
Dobra strana je bila,kad sam otkrila free download manager u kompu,pa sam za vreme downloada napravila krevet,ispusila cigaru,istusirala se... Najbolja strana je bila kad sam uzela adsl :)
Zapovest izdata od strane mog dede pred kraj dnevnika
Deda: pssst, da čujemo vreme! Ja: čuo si već danas a ionako... Deda: ćuti!!! (tajac 5min dok pođe prognoza vremena i vesti dana) Ja: deda, kakvo će vreme sutra da bude? Deda: ne znam (sleže ramenima zbunjeno)
Nastao u surovim uslovima naglih promena vremena krajem meseca oktobra, opijen isparenjima iz postrojenja TE, agresivan i nervozan jer je tu kad mu vreme nije. Pametniji, izdržljiviji i lukaviji od svoje kilave letnje braće, zuji kada bombarder i leti kao Crveni Baron lično. Ni slučajno ne sleće na beli zid nego skoro isključivo na tamne delove nameštaja. Fokusiran na svoj primarni zadatak (zajebavanje naivčine koja bi da prespava u toj sobi), strpljivo čeka prvi, najslađi san da dejstvuje i taj obrazac ponavlja do jutra kada mu se misteriozno gubi trag. Neuhvatljiv i neuništiv, jedini lek je da budete strpljivi i sačekate novembar, jer ko je ikada čuo za novembarskog komarca psihopatu?
vi – (tek zaspali) on – zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz….. vi – Ijao, jebem ti život i sve… valjda će da ode … on – zzzzzzZZZZZZZ… (pravi luping od vašeg uha do nosa) vi – (mahnito mlataranje rukom) on – …………
(sve ovo 3x…)
vi – (paljenje svetla. Pola sata gledate svaki cm sobe i ne vidite ništa. Čekate još pola sata i vidite siluetu kod glave, ali niste dovoljno brzi. Pokušavate da dremate, ali vam je psiha već otišla u tri lepe i od spavanja nema ništa…) on – zlurado se smeje dok čeka da ponovo zaspite i zuji po melodiji imperijalnog marša…
Osnivač i lider Srpske Radikalne Stranke i najmlađi doktor prava u SFRJ. Pravni fakultet je završio u Sarajevu za samo 2 godine. Postoji urbana legenda da, kada ga je Tito primio i čestitao mu doktorat rečima "Čestitam doktore", on odgovorio "Hvala, majstore" (pošto je Tito po obrazovanju bio bravar). Poznat je i po izraženom "kotrljajućem R" tako da njegovo R zvuči više kao V. Inače, čovek je hodajuća pravno-istorijska enciklopedija. Na žalost, zbog nekih svojih, možemo reći, suludih ubeđenja, svo njegovo znanje i sposobnost nema pozitivnu svrhu. Kada ne bi stalno pravio nacionalističke i druge budalaštine, verovatno bi bio jedan od najcenjenijih i najpriznatijih međunarodnih pravnika. Danas mu se sudi za ratne zločine u Hagu, i nije da ga branim, ali moje lično mišljenje je da su strendžeri kasno shvatili sa kakvim ludakom imaju posla i da osuditi ga neće biti nimalo lako.
Moj ćale je studirao na ETF-u u Sarajevu u isto vreme kad i blesavi Voja na pravnom. Pričao mi je da su svi studenti sa univerziteta jedva čekali da on prijavi ispit da odu da ga slušaju, jer je i tada, kao i danas, od svega pravio cirkus. Profesori su čak njega uvek prvog ispitivali, kako bi ga što pre skinuli s' vrata iako po abecednom redu bi trebalo da odgovara negde na sredini ispita. A po ćaletovoj priči, Vojino polaganje ispita je izgledalo otprilike ovako:
-Kolega Šešelj, izvolite. -Zašto ja druže profesore? Ima njih na spisku pre mene, budimo parlamentarni. -Za vas sam, kolega, siguran da ste spremni, pa da drugovima studentima malo probijete led. -E onda dobro. Skida sako, seda na stolicu. -Kolega, izvucite karticu sa pitanjima. -Druže profesore, smatram da nema potrebe, pitajte me šta god želite. -Molim vas, kolega, izvucite karticu. -Onda vi izvucite, druže profesore, da ne bude neko lako pitanje, pa da kolege kažu kako sam imao sreće. -Molim vas kolega, radi procedure, izvucite karticu. -Ako je do procedure, onda dobro. Izvlači karticu, pročita je i kaže: -Mogu li da zamenim pitanja? -Zašto, ne znate ili niste sigurni? -Ma ne, suviše je lako, ovo su kratke lekcije. -Molim vas kolega, dajte da počnemo. Idemo prvo pitanje. Voja kreće da veze kao iz rukava, jer je pored udžbenika, verovatno pročitao i pola biblioteke na tu temu. -Dobro kolega, dovoljno je, sledeće pitanje. -Ali, dozvolite mi da završim izlaganje, zašto me prekidate na pola? -Da bismo stigli da završimo danas, vidite koliko ljudi čeka. -Dobro onda. I tako sva pitanja. Profesor na kraju postavlja i podpitanje, ne bi li ga uhvatio da ne zna, na šta Voja odgovara: -Odlično podpitanje druže profesore. Prava tema za raspravu. Znate ja sam pročitao u delu... Voja veze, profesor čupa kosu, studenti padaju od smeha...
Duhovita i ironična opaska, na račun nečijeg nepoštovanja kontinuiteta vremena i prostora.
Voz kasni, cirka dva-dva i po sata u startu, pa još stoji na stanici u nekoj vukojebini. -Pa šta sad čeka pička li mu materina, da mu pička materina!? -Polako prijatelju, čeka vreme, sa'će on...
Nešto slično izgovoru boli me glava, kad su žene u pitanju. Samo što ovo moramo da razumemo i prihvatimo.
- Maco mogli bi malo ovo-ono xe xe... - Dragi! Vreme je za bebe! - Pa to sam i mislio! Čekam te, go sam ko radikal... - Nema šta da me čekaš nego dolazi ovamo da greješ mleko!
Omiljeni izraz a i tema. Odličan uvod u dalju konverzaciju. Za meteropate, osetljive osobe i nesnalažljive, to je razrada, čak i zaključak.
-Da pitam? -Ne pitaj. -Šta bilo? Pa ti vladaš materijom... -Vladali su bato, teški vremenski uslovi. -U amfiteatru? -Kijamet i vetropičina. Oduvalo me, brate. A prošli put sparno, isparilo mi sve. -Ćuti, kod mene bilo kišovito, pa prespavao... -Teško neko vreme... evo sve me žiga sa leve strane.
Rečenica kojom ti se objavljuje svest o propuštenim šansama.
- Sine, nije otkaz najstrašnija stvar... vidi, čitav život bi radio u toj rupi i onda jednom dođe taj dan, izađeš i prepadneš se: "Ju što lepo vreme napolju "... Ajmo mi još jedno pivo!
Brutalno pregaziti. Ovaj kompozitor i "komičar" je bio izuzetno popularan u 80-im kao vođa grupe Rokeri s Moravu, i 90-im kao Alfa i Omega tv emisije BB Show (za vas mlađe koji ne znate, preteča Kursadžija) gde je uposlio kompletnu svoju familiju. Vremena su se menjala ali njegov smisao za humor i dar za komponovanje nisu nimalo, te danas iako se i on i deo njegove porodice trudi da povrati popularnost, to predstavlja nemoguću misiju.
-Tata, tata, šta je sa Džekijem? -Vidi sine, jednom davno, ovog jutra Džekija je pregazio šleper. -Pa jel' dobro Džeki? -Nije sine, sjebo ga neki Turčin k'o vreme Borisa Bizetića. -Ko mu jebe mater, ionako mi je grizo patike.
Izreka koju koriste naše babe i dede, a neretko i nastavnici koji su podučili ''preko svoje ruke'' jedno 30-ak generacija.
Baba: Ju sine pa što nosiš tako dugu kosu. Mama: Ma pusti ga, u pubertetu je! Baba: Eeee, u naše vreme taj vaš pubertet se lečio batinama! ______________________________________________________ Baba: Ju ćero pokrij te sise. Oćes da te kindapuju, da te sutra po Rumuniji tražim? 15-ogodišnja adolescentkinja: WTF, OMG , Baba esi ti ono kao u 15-om veku. I kaže se kidnapuju. Baba: Ju, vidi je, kako te nije sramota da me ispravljaš. Pa stariji valjda bolje znaju od mladjih! Mama: Ma pusti je bre mama, vidis da je u pubertetu! Baba: U naše vreme se taj pubertet prutom isterivo!