Murinjo je obavezno osoba muškog pola, starosti od četrdeset godina pa naviše. Obično je bangav u noge, ne zna da hoda, smotan je ko sajla i može mu se dodati još sličnih epiteta, ali itekako se "razume" u fudbal. Čitav svoj život trenirao je fudbal po raspalim fudbalski klubovima kao što su: Arsenal iz Malog Mokrog Luga, Brodarac i tome slično. Murinjo je u tripu da zna sve o fudbalu, da je fudbalski mag poput Messija, Kristijana, Pelea i Maradone, da mu niko nije ravan na kugli zemaljskoj, ali jebiga sjebala ga povreda Latissimus dorsija protiv Čajetine u gostima kada mu je Žika Britva nemilosrdno, sa dve noge, uleteo pravo u slabine, i to mu je načisto sjebalo karijeru inače bi on bez sumnje dominirao evropskim i svetskim fudbalom. Pošto mu je jebiga Žika Britva sjebao karijeru za ceo život (proklet da je, peder raspali!!) odlučio je da svoje fudbalsko znanje prenese na mlađe generacije, jer bi bila neizmerna šteta da toliko znanje jednostavno ponese sa sobom u grob.
Murinjo živi u zgradi na jedanaestom spratu, sa čije se terase jasno vidi fudbalski teren obližnje osnovne škole. Kada god bi Murinjo sedeo na svojoj terasi i video decu kako igraju fudbal, odmah bi se uputio ka svom ormaru, uzeo patike za fudbal, štucne, šorc, znojnice, svoj stari dres FK Arsenala iz Malog Mokrog Luga i odmah bi se uputio na teren.
Naravno, Murinjo je bio svima dobro poznata faca u kraju, kako i ne bi kada je svaki put kada se igrao fudbal u kraju on dolazio u svojoj prepoznatiljivoj opremi, prosipao svoje fudbalsko znanje i pričao o Žiki Britvi (proklet da je peder raspali!!). Tako je Murinjo neko vreme igrao fudbal sa obližnjom decom, dok ga nisu oterali u kurac zato što je previše pametovao u toku igre svojim komentarima: "Gde ćeš poprečnu!!??, "Na prvu igramo na prvuu!!!", "Jel si svestan sta bi ti Žika Britva uradio kad bi se tako sporo oslobadjao lopte?"
Vidno razočaran u današnju omladinu i njihovo razumevanje najvažnije sporedne stvari na svetu, rešio je da digne ruke od njih. Ali znanje ipak nekom mora biti prenešeno, ali kome!? Znam!, setio se Murinjo, brzo obukao jaknu seo u kola i otišao na utakmicu obližnjeg lokalnog tima. Naravno otišao je na mirniji deo tribine, da bi tamo jasno svi čuli i divili se njegovom fudbalskom znanju. Kako je utakmica odmicala Murinjo je počeo polako, pa sve više i više da deli taktičke instrukcije igračima na terenu: "Alo izađi bre na visok presinggggg!!", "Kakav je ovo playmaker ne može jedan pas da pogodi u pičku materinu", "Vidi ga ovaj prima je ko saučešće, eh šta bi im ja uradio kad bi ušao na teren, nego Žika Britva(proklet da je peder raspali!!)".
Posle nekog vremena Murinjo je postao dobro poznata faca na stadionu, nije propuštao nijednu utakmicu i uvek je imao nešto novo da kaže igracima ili pak nekom neznancu do sebe.
Međutim ni to nije večno trajalo... Jednog dana Murinjo je otišao na stadion ne sluteći šta ga čeka. Zauzeo je svoju standardnu poziciju i počeo da kenja kao po običaju.
- "Komšija jel vidiš ti ovog šuntavog sa brojem 8, pa ko ga napravi ovako smotanog?, oca mu jebem. Pa on ne može dva tačna pasa da sastavi! Strašno!"
Komšija ga je samo pogledao i zaboo ga u glavu, očigledno da je dotični šuntavi sa brojem 8 bio njegov sin.
Od tada Murinjo sedi u svojoj fotelji i preko malog ekrana deli savete Ser Aleksu Fergusonu.
„grob“
Tačno ta rečgrob13 definicija →Predstavlja govornu formu grobobrana.
Pričaš telefonom sa drugarom, u daljini si primetio devojku kako te merka. Prilazi ti. Kad se dovoljno približila uočio si da je grob. Nastavljaš razgovor. Čekaš pravi trenutak, tj onaj kada je stala pored tebe i kada bi je, da iole liči na nešto, krljnuo, izgovaraš "I ja tebe", time joj jasno stavljaš do znanja da si veran svojoj dragoj i da ne želiš nikakve akcije sa strane.
...
Pričaš telefonom sa devojkom, u daljini primećuješ devojku, čuj mene devojku, ribetinu. Pogledi su vam se ukrstili. Devojka i dalje priča, govori o cipelama koje je juče videla dok se šetala sa drugaricom. Međutim u tom trenutku si opsednut drugim stvarima. Kada se konačno razgovor priveo kraju, taman si i prišao dovoljno blizu dotičnoj, odgovaraš devojci sa, "I ja tebe". Istog trenutka si skapirao da si napravio kardinalnu grešku, ali ne želiš da te to demotiviše i odlučno joj pružaš ruku uz, "ćao ja sam Slobodan".
E sad, ako ti odgovori sa "drago mi je" ili "ćao jel ono tvoj auto", uspeo si, ako te iskulira jebiga, dao si sve od sebe, biće još prilika, Bože moj.
Izmišljena knjiga iz dela Lavkrafta, poznatija i kao Knjiga mrtvih. Također naziv za osobu koja žedno prikuplja znanje o svim pokojnicima i saranama. Obično je to baba ili tetka, iako ni mlađe osobe nisu isključene iz te morbidne opsesije.
- De si, baba, kako život? Jebeš li išta?
- Jedem, jedem, sine, taman se vratila sa sarane, fino neko žito bilo, meko ko dedin ti kurac. Umro Marko Jovin, što mu se sin obesio kad je Liverpul izjednačio. Fina sarana bila, ne ko neki dan kad je ona kurvetina Maja poginula, seme joj se zatrlo, roditelje u grob oterala, Ivu i Stevana...
- Baba odo ja do kladže, eto me za 15 minuta, zapamti de si stala. Koji si ti Nekronomikon, nevera.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Eno ga Mare Nekronomikon ide prema nama, pređi ulicu, brže, brže!
- Što bre, što izbegavate momka, baš fin izgleda.
- Oke, saš vidit. Mare! MAAAAARE!!!! Šta ima brate?
- Znam šta nema, prijatelju moj u ovoj dolini smrti i suza. NEMA SRBA!!!!! Bela kuga nas kosi svirepije no i jedan rat, a tu su i sumnjive iznenadne smrti. Zadnjih godinu dana 24.045 ljudi starih između 20 i 35 je umrlo. Saću ti ih nabrojati: Jovan, 34, pomoćnik geometra, Aranđelovac. Ognjen, 22, vozač autobusa, Beograd. Aleksa, 21...
- El vidiš sad zašto? De Mare odjebi sad, ne kvari mi raspoloženje dodatno. Učiniću te delom te tvoje morbidne statistike, usta te depresivna jebem.
Apoteoza ljudske želje. Metafora ultimativne žudnje za nečim iz nasumične oblasti života na planeti Zemlji, uz prstohvat jeftine patetike kao zvučnim začinom.
Jer Čovek može biti "gladan" ljubavi, uspeha, seksa, avantura, pornića sa dobrom pričom (jebem mu mater stvarno)...a da li će na kraju biti i sit, umnogome zavisi od apetita i kulinarskih sposobnosti da isti utoli, mu. Ako pitate Agilnog...ma, ne očekujte odgovor.
- Ništa, mama, vidimo se kasnije, idem da se vidim sa Mladenom...
- Čekaj, ćero, zar ne beše Miloš, Milan, Mihajlo, kako ono?
- Ma, oni su bili stari, ovaj je nooovi...Ah, mama, šta ću kad sam gladna ljubavi, hihihi...
- Pre bih rekla da si gladna nečeg drugog, sine, al' aj nema veze...
-------------------------------------------------------------------------
- Zdravo, ženo, šta ima da se jede, gladan sam k'o vuk!!
- Gladna sam i ja, Momire...al' nežnosti i pažnje! Kad si mi, na primer, poslednji put kupio neki poklon, a?! Ili barem buket ruža?!
- Moré, ljiljane ima da ti kupim...al' ZA GROB, ako mi momentalno ne budeš dala nešto da smirim čir, ščula?!?!
- Evo, evo, ne moraš odmah da urlaš, životinjo...:i pasta sa šunkom i pečurkama dobija preliv od Mr.Muscolo-a:
---------------------------------------------------------------------------
- Striče, šta misliš: 'oće krenuti sad Troickog posle ove pauze, ono, gladan je trofeja i to?
- Ma, pusti to, sinovac, nego - 'sti gladan pičke, bre? Imam jednu curu za tebe, dušu dala da skineš mrak s njom, hehe...
- Pa, ne znam baš, striko...
- 'Ajde, 'ajde, pa ja da čekam da se onaj tvoj blesavi otac a moj brat pobrine oko toga, ti bi verovatno i do penzije dogur'o, kenjac jedan...Alo, Grozdana, jes' ti? E, slušaj, treba mi tvoja stručna pomoć oko nečega, znaaaš, hehehe...
Naziv za ponašanje one grupe ljudi koja stalno drami da će negde zakasniti.
Prepoznaju se po satu ili mobilnom koji uvek imaju uz sebe i na svaka dva sekunda gledaju koliko je tačno sati i računaju koliko im treba do odredišta. Okolinu obično uznemiravaju brzim hodom i histeričnim krikom "kasnimo!" poput uzoru na belog zeca iz "Alise u zemlji čuda" koji jurca unaokolo sa časovnikom i mrmlja "zadocniću" do iznemoglosti.
To su oni koji uvek negde žure, čak i kada ih niko ne čeka i kada je totalno nebitno da li dolaze za pet minuta, pola sata ili tri sata. Oni koji se za dvanaest godina osnovne i srednje škole nikada nisu uspavali i propustili prvi čas, ne daj Bože zakasnili sa odmora. Na fakultet, udaljen desetak minuta vožnje autobusom, kreću sat vremena pred početak predavanja. Pred svaki ispit se bude u pet ujutru i kreću minimum tri sata pre početka istog jer se nikad ne zna u kakvu gužvu mogu da upadnu usput. Svaku sedeljku i žurku prekidaju histerijom kako moraju da idu kući jer je već kasno, jer žure negde i jer ih neko čeka.
Igrom sudbine, ovakvi ljudi zakasne po prvi put u životu baš onda kada se to najmanje očekuje.
- Požuri! Možeš li brže da jedeš?
- Ne mogu brže. Opusti se, nigde ne žurimo! I ostavi taj mobilni, nerviraš me! Svaki čas gledaš u njega, kao da si negde tempirala bombu pa čekaš da eksplodira!
- Kako nigde ne žurimo? Moramo na voz! Koliko nam treba odavde do stanice?
- Dvadeset minuta ako idemo peške a taksijem se stiže za pet.
- Zakasnićemo na voz! Sad je pola šest a voz je u šest! Moraš odmah da platiš, da otrčimo u taksi i usput molimo Boga da stižemo na vreme. Možda voz zakasni!
- Ne pada mi napamet da žurim. Pusti me da preživam, kad ovo pojedem ima i palačinku da naručim a posle ću još jedan koktel. Imaš voz i u pola sedam i u deset do osam i u devet i petnaest. Jel' ti žuriš da gledaš nešto na TV-u?
- Ne žurim nigde ali sam planirala da se vratim ovim vozom u šest! Rekla sam drugarici da ću oko osam biti u Beogradu, da dođe kod mene! Možda i stignem, ako u pola sedam uhvatim brzi voz, onaj što ne staje u Karlovačkim vinogradima i Beškoj ... aaa, ma nema šanse, neću stići do osam!
- Pa promeni plan, javi joj da se nalazite sad vremena kasnije! U čemu je problem?
- Ne mogu ja to tako! Znaš da ja nikad ne kasnim i ne menjam dogovore.
- Nikad ne kasniš, a? Pa ja se sećam da su ti dedu uveliko zakopali i zatvorili grob a ti si se tek tada si se pojavila na sahrani i još se čudila što ne počinju i što nema popa! Kad si to preživela podnećeš i da propustiš jedan jebeni voz. Sedi tu i jedi!
Floskula koju koristi pojedinac prilikom iskazivanja krajnjeg stepena zabrinutosti i sekiracije.
- Isto Sladjo!
- :donosi rubinštajn: Izvolite komšija.
- Hvala.
- :seda za sto: Izvinite komšija, mogu li nešto da Vas pitam?
- Kaži Sladjo?
- Radim ovde već 10 godina, i nisam Vas videla do pre mesec dana. A od tada dolazite svaki dan. Uvek sedite sami do kasno u noć. Jel Vas to nešto muči?
- Eh Sladjo, oko sokolovo, vazda... Ma onaj moj nesrećnik... Ceo život sam radio kao konj da mu pružim najbolje što sam mogao. I na kiši i na vetru, al' nije mi bilo teško. Znao sam za šta i za koga radim. NIšta od toga ne bih ja u grob poneo. Mislio sam, završiće neku školu, postati čestit čovek, a on... Završio srednju i to jedva. Ponavljao jedan razred, jedva sam ga spasao preko veze u četvrtoj. Fakultet nije hteo, a i da je hteo, nije mogao. Od tad po ceo dan sedi kući, bulji u one fejzbuke, pičke materine... Niti radi niti pos'o traži, a dvajes' i sedam je u dupe sprcao. Terao ga ja da se ženi, mislio promeniće se ako bude imao i on za koga da radi i stvara, al' ni da čuje! Džigerice mi pojede, ne znam više šta da radim.
- :donosi flašu rubinštajna: Ovo je na moj račun!
Ne, nije u pitanju srećna okolnost u kojoj vam veseli komšija samac ostavlja kuću, kola i voćnjak. Ovo je više slučaj karakterističan za ruralnu Srbiju kada se sa komšijom razgovara samo na sudu.
Ćale donosi punu kutiju raznih papira i počinje:
- Slušaj sine, znaš da sam pre nedelju dana bio kod doktora. Rekao mi je da smanjim nerviranje i da će me ovaj moj sudski slučaj oterati u grob.
- Znam ćale, rek'o sam ti ja to još odavno.
- Pošto ja ne mogu da nastavim suđenje sa Slavkom, moraćeš ti.
- Joj, nemoj ponovo o tome.
- Pazi, ovo ovde je tlocrt našeg placa. Jasno se vidi gde je granica, a ovaj je sa onim njegovim zidom prešao punih 10 cm na našu stranu. K'o da je napravio invaziju na naš posed! A ovo ti je lekarski izveštaj od prošle godine kada sam udario glavom u taj zid i zaradio 4 šava.
- Ćale, vraćao si se sa slave i bio mrtav pijan.
- Nebitno, mogao sam i trezan poginuti tada. Ček ček, ovo ti je izveštaj specijaliste koji jasno dokazuje da su naše nosilje smanjile produkciju jaja za 16% od kada im taj zid zaklanja sunce. A ovo ti je kopija zakona o urbanizaciji. Po njoj on tu ne bi mogao da zasadi ni živicu, a ne ovaj poluberlinski zid.
- Nema šanse da ću ja nastaviti taj vaš cirkus.
- E, vala 'oćeš. Ja sam završio parnicu koju je moj pokojni otac započeo sa levim komšijom. Ti ima da završiš sa ovim desnim.
Rečenica na koju očekujem od svake mlade osobe da instinkitno odvali TV prijemnik šakom, nogom, glavom ili kurcem a u cilju nanošenja telesnih povreda koje, nadam se, mogu da pariraju mentalnim bolovima nastalim od strane izgovorenog. Klin se klinom izbija. Izdrkavanje starijih pred-civilizacijskih generacija za svaki kurac koji ne valja u državi. Današnja poruka vladajućih subjekata, a ko slučajno epskih primera komunističke inteligencije, glasi : "Mladi su govna i treba ih sve na stadion i šarcem ko Šicer što je u svoje vreme", dok te očinski tapše po ramenu za vreme preizborne kampanje. Ali na mladima je budućnost. Pa barem što se tiče otplate kredita, da se ne lažemo. A šta kad izumru ti primeri vladajuće strukture koji se hrane idejom o glavoklimajućoj publici i koje još uvek podržava krezava većina maloumnika? Da li u ovom trenutno do vas, na poslu, u busu, u krevetu, sedi govno koje će da vas jebe u mozak cirka 4-5 godina?
- Ovi mladi ništa ne rade, samo vise na fb i ispijaju kafe.
- Ne seri ćale. Sto godina imaš a pričaš gluposti.
- Ti svom ocu da ne sere, eto poštovanja. Joj, šta sam dočekao. Ustani Dragane, da se ja opružim.
- Ne zazivaj đeda pokojnog. Kad si mu na grob otišao? Nego, ne mogu više da te slušam čoveče. Pa dokle? Dizao si se za tuđi kurac ko većina debila 92-ge a za svoj ne bi ni mrdnuo.
- Znaš li ti šta je bilo uopšte tada? Šta pričaš? Pa nas su političari ujebali.
- Pa što ih niste tih istim puškama pobili? Jel ti dao pušku, odmah ga među oči.
- Ti si lud. Jebo te otac ko te takvog napravi. Znaš li ti šta je država?
- E odo da rintam za ovo sranje što ste napravili. A ti kad vidiš malo svoje vršnjake po gradu serendaj onda jer si s njima živeo tu neku mladost a ne sa mnom.
- A što vi mladi ne uradite nešto kad ste tako pametni? Što ne nađete na internetu? Hahahaha e tugo moja što te u šolju ne baci već u mater ti.
- Pa još uvek su tvoji na vlasti, bog te ne jebo ludi. Eno ga ima 60 godina drka ljude na faksu, obara po sto puta. Tvoja generacija, nije moja. Tvoj problem mene jebe, ne moj.
Psihološki : Mazohistički poriv pojedinca da sam sebe dovede u situaciju u kojoj proizvodi abnormalnu količinu srama, kasnije i kajanja povodom istog, a radi čije realizacije može nastati umišljaj tj. psihički doživljaj fizičkog bola i/ili privremena mentalna trauma.
Narodno : Ono kad te sramota samog sebe, iako si sam u sobi.
- Aaaaaaaaaaaaaaaaaa!
keva upada u sobu
- Sine šta ti je, što vrištiš? Jesi li se udario? Jer zato plačeš?
- Mamaaaa!
- Jao, čedo moje pa šta ti je? Govori! (počinje da rida)
- Boli me dušaaaa!
- Lutko moja lepa, jel te opet cura ostavila? Ajde, proće to. Nije jedina na svetu.
- Nijeeeee! A joooooj umreću! Zemljo otvori se, uzmi me!
- Kukavče crni šta si sad uradio? Joj, oteraćeš me u grob ladni pre vremena!
- Gledao sam spot i ... i ... aaaaaaa!
- Kakav spot?
- Jelene Karleušeeeee! Aaaaaaa boli me srce!
- Pa što si to radio, sine moj grešni? Jadna ja sa tobom takvim.
- Ne znam bre.
- Ajde smiri se malo, doneću ti čašu vode sa šećerom.
--------------------------
Koji mi kurac! Aaaaaaaaaaaa! Upravo sam odgledao pornić gde riba jebe lika sa lažnim kurcem! Majko mila, šta sad da radim? Ubiću se, to je najbolje. Čekaj malo. Šta me ima biti sramota ako niko nije video kako ja to gledam? Pa da. Sve je ok. Crkni skote bolesni! Zemljo otvori se, kad te molim. Alo glavo luda smiri se. Ej, sam si! Zaboravi na to. Ladno bih mogao bih da nazovem Rileta da odemo na kafu. Šta li taj čovek radi? Da li je konačno prodao onog svog ..... beži mi iz glave majku ti jebem i strapon!
U nekim porodicama, nepisano je pravilo, da astal posle jela rasprema onaj ko poslednji ostane da hasa.
Ćale: Alo kamikaza, šta si navalio kao cigan na kontejner, polako sa tim mesom.
Sin: Jebiga ćale, vojska učinila svoje, od sad pa na dalje ti raspremaš siniju OPAAAA!
Ćale: Neš to viđet pod krovom mojijem!
Sin: Prepisuj onda imanje da pravim kuću i da se ženim, štas' se stiso k'o četrn'es dinara.
Ćale: Ne dam zemlju da spičiš i raskućiš! Gaji kuče da te izujeda!
Sin: Čitav sepet oko kuće stoji, ti se flaše do'vatio žute, majku Milku slomio od rada, ne daš zemlju u grob ćeš je nosiš!
Ćale: Slušaj sinko roditelja svoga, nije sepet od rakije ljute, već je sepet u tvojega ćala, zbog jedinog sina neradnika!
Sin: Malo li je selom diskoteka, lepih žena s'nokti lakirani', kad da stignem sepet da raspremim, kad je mladost moja tek počela?
Ćale: Ženo Milka podajde sikiru, da zamanem ja desnicom rukom, da zabodem u astala sofru, krv ti spalim da ti krv ne spalim!
Sin: Nemoj ćale sikire ti tvoje, nije sinko nikad nadžak bio, sad će sinko astal da raspremi, jedinoga oca d'ispoštuje.
Ćale: Kad to čuo ćale od jedinca, proli suze niz obraze svoje, čet'ri stotke izvadi iz džepa, da sin ima kad noću izađe, pak on reče sinu jedinome: Sine Rale jedini u oca, nećeš sine sam da ga raspremiš, nego ćemo sinko mi zajedno...