„cigani“

Tačno ta rečCigani30 definicija →

Kad zaposleni u niskogradnji toliko razjebu kolovoz u nekom gradu, varošici ili selu da je tuda nemoguće voziti, da bi posle u njih sipali ono crno govno i na taj način ,,popravili" kolovoz. U većim gradovima ovo znači potpuni kolaps saobraćaja i povišen stepen nervoze kod vozača, dok je u manjim gradovima i selima znak da dolazi neki visoki funkcioner.

Kragujevac

Lik 1 - Šta opet čeprkaju po putu, majke im ga ciganske, dimljene? Razjebali ste sve, nema šta više da se čeprka!!
Lik 2 - Ma pusti ih, rade ljudi svoj posao. U pitanju je prolećno krpljenje rupa. Vozi malo sporije.
Lik 1 - Ma zakrpim im ja malo majku! Gledaj! GLEDAJ! Sad mažu ono crno govno!

Pizdikovac (kraj Morave)

Lik 1 - Vidi, opet riju put... Ovi cigani stvarno nemaju preča posla nego da ovo crno govno mažu po putu.
Lik 2 - Pa vrše prolećno krpljenje rupa, dolazi Oliver Dulić u Pizdikovac, glupo da vidi ovakav put.
Lik 1 - A, onaj fudbaler! Ako, ako neka srede malo, da vidi svet da i mi imamo džadu za primer
QUQuatermain · 30. apr 2011.💬 0

Poslednji vapaj ciganina kad uvidi da kupac zna o kakvom se sranju od robe radi i da ne želi da plati cenu koju cigan zahteva.

Koliko god da ponudiš, on će da uzme, jer realno to što prodaje uglavnom nema ni tu vrednost...a verovatno je i ukrao.

-Kolko su ti ove plastične čarape?

-melez: to je original kume...vidi, pipni, nema taj kvalitet nigde, nećeš nigde da nađeš ovakve veruj mi, nećeš da se pokaješ ako uzmeš...ajde molim te, imam malu decu, teško se živi...znaš kako je, mi cigani nemamo prava ko za svi ljudi...

-ma nemoj da mi prodaješ maglu, nego pitam te pošto su čarape?

-melez: ma to je najbolji kvalite.....-AMA ČOVEČE, POŠTO?
-m: za tebe kume 500 dinara 20 pari....vrhunski kvalitet!

-ma jok bre puno je to.

-m: ajde dobro bre, kolko daš kume?

-Ako uzmeš čarape, verovatno će pokušati da ti uvali i neke zavese za 200din isto tako vrhunskog kvaliteta i sumnjivog porekla.
MDMrs.DogLover · 28. dec 2010.💬 1

Nakon što ste 40 časova vozili kantu i kuvali/smrzavali se u njoj (leto/zima), sada trebate da pokažete šta ste naučili za tih par meseci.
Dolazite na poligon (neku vukojebinu obraslu šibljem, gde pošten seljak ni traktor neće da protera) oko 9 sati pre podne, neispavani jer je najbolji ortak baš sinoć slavio punoletstvo. Oči vam se sklapaju, pandura još nema...
Oko 9:30 dolaze trojica plavaca po pravilu raspoloženi k'o da ih je poplava izbacila. Razmišljate u sebi kako ste najebali, ali bože moj, malo njih položi vožnju iz prve. Polako jedan po jedan na početku polažu oni sa vezom. Vidite prvo troje je položilo, hvata vas euforija, talas optimizma, možda se čak i nasmešite. Međutim četvrti pada vožnju, mislite da je kompletni idiot, ali takođe padaju i peti, šesti pa sve do desetog....
Oko 11 sati vi i dalje čekate na odlučujućih desetak minuta.... Izbija frka zato što je neki lik zaboravio ličnu kartu. Hvata vas nervoza.
Oko 11:30 nastavlja se polaganje ispita... Vas više ni ne zanima ko prolazi a ko ne, čak ni ne mislite šta ćete vi da uradite, misli su okrenute krevetu.
12 sati-pojeli biste i vola, stomak će da procvrči, a počinje da vas steže i bešika. 13 h -napokon stižete na red. Grickate nokte dok ulazite u kola. Predajete ličnu kartu, podešavate sedište retrovizore i ostalo.... Menjač opet baguje (neće u drugu jebem li ga, sad je naš'o da me jebe). Odvozali ste poligon. U kola ulaze tri pandura prosečne težine omanjeg slona. Mislite kako Yugo ne može da izvuče ni vas i instruktora na ravnom, a ne vas i tri nosoroga na uzbrdici. Pokušavate da izađete sa poligona, međutim Cigani su parkirali svoje oklopno vozilo na kapiju i skupljaju kartone, terate ih u pičku lepu materinu (naravno u sebi), uspevate nekako da se provučete. Izlazite u grad.... Pokušavate da skrenete na put sa prvenstvom prolaza. Odakle li je samo ovolika gužva?! Izlaze li ti ljudi iz kola?! Pa kreteni jedni, sad vam nije skup benzin, jeb'o vas ja da vas jeb'o!!!! Napokon ste se uključili. Panduri vas vode na najveću moguću uzbrdicu koju mogu da nađu u ovom jebenom gradu!! Trebate da krenete pod ručnom.... Pa, stoko debela, šta se žalite na male plate, a tovite se k'o hibridni prasići.... Zašto li vas plaćaju?! Mogli bi ste malo da izađete iz kola i da pogurate ovo govno od auta kad već ovi iz autoškole nisu mogli da ga 'oprave kako valja... Savladali ste i ovu prepreku. Prelazite sve moguće raskrsnice, obilazite čak i kamenčiće (jeb'o te, pregoreće migavac na ovoj mašini). Izlazite na glavnu ulicu i zaustavljate vozilo po propisu na znaku "Stop"... Neko govedo otpozadi vam trubi. Najradije biste izašli iz kola i najebali mu se mile majke, ali tu su panduri. Uključujete se na glavni put, idete ka polukružnom. Glupi pešaci ne znaju da li hoće da pređu ulicu ili ne. Bože, ko sve živi danas u gradu! Zaustavljate vozilo, ulicu prelazi četa pešaka. U sebi ih psujete. Nastavljate vožnju. Naravno ispred vas istrči mlada ćurka van pešačkog prelaza. Naglo kočite i i dalje pokušavate da ne oterate sve u tri lepe. Osećate tup udarac u sedište. Pandur koji sedi iza vas, je to roknuo glavom. Ako, ima Boga. Ionako nikakve vajde od njega. Još jedna prepreka uspešno savladana. Dobro odvozate polukružno. Vozite ka poligonu. Iseče vas glupi motorista koji vozi 100-ku iako je dozvoljeno 40. Najradije bi uzeli ciglu i gađali ga. Ko mu dade dozvolu? Ulazite na poligon, kraj ispita, nek mi svi sisaju malo. Baš vas briga da li ste prošli. Zovu vas panduri, govore vam da ste odlično vozili (već vas hvata euforija), ALI da ste pali zato što niste DOBRO pogledali u retrovizor.
Jedete se, nervozni ste, spava vam se i terate ih sve u kurac. Idete kući i i dalje se nervirate. Jedete. Legli da spavate, ali ne možete da zaspite jer ste Bože moj mnogo nervozni. Uzimate telefon i zovete ortaka. Idete negde da utolite tugu i bol.

Iako bi gotovo svaki kupac na prvu loptu pomislio da je u pitanju proizvod kvaliteta Švaba kad napravi, integracijom država Istočne Evrope u EU, natpis može ponekad biti i ekvivalent za Made in Romania. Inače, vrlo nepoželjno na našem tržištu.

"Ala sam kupio gume! Ima da mi tera jugo kao Ferari! Piše na gumama Made in EU! Nema to, Švaba kad napravi!"
"Jel misliš na one gume tamo? One u plavo-žuto-crvenom pakovanju?"
"E te! Jel vidiš kakve su! Ko bombona!"
"To su ti bre Milorade rumunske gume! Ako ih budeš stavio na juga, nećeš stići do kraja ulice! Cigani se gađaju sa tim gumama kada im je dosadno!"
"Šta pričaš bre? Kakvi bre Rumuni kad piše, Made in EU!"
"Pa Rumuni su ti u EU, ako nisi znao!"
"E do mojega! Znao sam da nešto smrdi čim sam ih platio 350 dinara! Ne može Švaba da napravi, a da bude džabe!"
MOMorrissey · 29. jul 2013.💬 2

Kako su današnja deca mnogo manje naivna, roditelji su izmislili novu mitološku ličnost da zameni Deda Mraza, u čiju su verodostojnost deca pronikla. Ombudsman - zaštitnik građana, pojava koja bi trebalo da deci unese lažnu veru u pravdu i ravnopravnost koja naravno ne postoji ni u naznakama.

- Tata, zovi ombusmana, neko nam se opet parkirao na teren za fudbal.
- Sine, dovoljno si odrastao pa je red da ti ja objasnim neke stvari.
- Kakve stvari?
- Pa vidiš, ombudsman ne postoji. Sećaš se kad su ti cigani ukrali loptu? Pa nije ti je poslao poštom zaštitnik građana nego sam je ja otkupio na pijaci od istih tih cigana koji su ti je ukrali.
- Šta pričaš to, pa drugaru Đoletovog strica je dao novog psa kad mu je starog pregazila hladnjača.
- Jel ti nikad nije bilo čudno da su u tim pričama uvek ljudi iz nekog drugog grada koje ne poznaješ?
- Moj celi život je jedna velika zabluda. Kako ste mogli tako da me tretirate. Šta ste me još slagali, da se možda i besplatno zdravstveno osiguranje samo zove besplatno?
- Pa...
- Muka mi je...
MSmagnificent steiner · 17. apr 2013.💬 7

Drugi izraz za totalni random i nepovezan skup rečenica koji neko izgovara. Uglavnom se koristi kada ljudi tokom diskusije samo nabacaju reči bez ikakvog reda i smisla (zajedničko tekstu sa majici).

"Jel si gledao onaj film juče!"
"Ma idi bre čoveče! Juče sam busplus uzeo i već me smaraju, a hteo sam ko čovek da gledam surfing takmičenje iz '69 u Majamiju, ali ne daju dušmani"
"Jel ti to čitaš tekst sa majice?"
"Kakav bre tekst sa majice?"
"Pa jel vidiš da si na random nalupetao reči?"
"Izvini stvarno, nešto sam nervozan danas!"

"Šta kažeš? Jel valja ta knjiga?"
"Ma ne vredi ništa cigani se gađaju sa ovim knjigama iz dosade! Skače kroz radnju, priča šta on hoće, koristi neke arhaične reče! Totalno nerazumljiv?"
"Pa jel ima bar nešto zanimljivo?"
"Možda i ima, ali nisam ništa razumeo! Tekst sa majice mi deluje razumljivije i smislenije!"
MOMorrissey · 11. jan 2013.💬 0

EksperAt, iliti, nestručni stručnjak. Mlada osoba koja ima zvanje (i njime se diči), ali nema znanje. Kad se lati rešavanja nekog problema, samo ga još gore zagovna.

Prvu reč, engleskog porekla, ne treba posebno objašnjavati, a druga svedoči da je uglavnom reč o osobi koja je završila pravni fakultet.

Negde na jugu...

Komšija: Je li bre, Milorade, šta bi sa oni Cigani, što su ti se nastanili na njivu?

Milorad: E, moj komšijo, napasti su to velike. Otišli mi na sud, kad sudinica veli: Milorade, zar je Vama malo 5 hektari?

Komšija: Kako, bre?

Milorad: Ništa, presudila ona da 5 hektara ostaje meni, a 5 ide njima. Kaže, to su ljudi koji su ostali s ničega, Šiptari im popaleli dole na Kosovo sve što su imali. Ja velim neka idu u Beograd da se nastanlju, golema je to varoš. Ovo je moje vekovno ognjište.

Komšija: I? Koje je bilo posle?

Milorad: Ništa, tada je ovaj moj mali Miloje još studirao prava u Beograd, a sad je svršio, vratio se i zajedno smo uložili žalbu. Eve, baš danas otišao na ročište.

Komšija: E, eve ga, vrća se s onu njegovu limunzinu.

(Objašnjenje: LimuNzina je "Dačija", koju je kupio od ćaletove ušteđevine. Seljacima koji su navikli na "Jugo", "Fiću", "Stojadina" i traktore deluje kao "Rols Rojs", a kada posle 2-3 godine bude u raspadnom stanju, prodaće je, dodati još malo i kupiti nešto bolje, pa će rodbina i lokalna ženskadija da misli još kako zarađuje silne pare)

Milorad: Gde si, sinko! Pričaj, koje si uradeo!?

Miloje: Pa, uradeo sam nešto, tatko. Evo, nama ostaju 3 hektari, njima ide 7.

Milorad (posle trenutka tišine): Koje bre buncaš? Kako to nama ostaju 3 hektari?
Jesmo tražili svih 10!?

Miloje: Pa, tatko, ti mi nesi rekao da su oni Cigani i to s Kosova. To im je uzeto ko olakšavajuća okolnost, vele, oni su ugrožena kategorija.

Milorad: Pa dobro bre, magarčino jedna, znaš li ti da ti to neje ni dedovina, ni čukundedovina, to ti je kurđelovina, nesrećo jedna! To je Knez Miloš lično pokloneo našoj porodici za borbu u Takovski ustanak, u kolibu tamo je Kralj Milan lično spavao kad je dolazio pre 120 godine, bre!

Komšija: E, nesrećo jedna, eve ti je dolazi mati. Sad biraj s koje će se utepaš kad joj kažeš: il `ćeš se besiš, il` s dvocevku...
DUDustBGD89 · 29. jun 2012.💬 6

Pojava koja se javlja kod gotovo svakog roditelja. Prepoznaje se u raznoraznim situacijama po krajnje sokantnim pitanjima, naravno retorickim, i preteranoj brizi za svoje dete. Odatle proizilazi izreka "Ne daj Boze da ti se desi ono sto ti roditelji pomisle"

1. Ides u grad
"Cero, jel se drogiraju tamo gde izlazis? Pazi molim te da ti ne stave nesto u pice!"

2. Ides u teretanu
"Sine, jel' pijes ti steroide? Mnogo si narastao od kad ides da vezbas, nemoj molim te jetru da upropastis tako!"

3. Ides na put
"Jesi poneo pasos? Cuvaj se molim te da ti ne ukradu dokumenta i pare, rasporedi pare na vise mesta, strpaj 100 evra u carape za svaki slucaj..."

4. Ides na ispit
"Jel' to polazes kod onog profesora sto gadja indeksima kad ne znas? Cuo sam ja za njega, pazi da te ne pogodi u glavu..."

5. Sedis za kompom i blejis na netu
"A jel' imas profil na facebooku? Tako su kidnapovali devojku i silovali je tri dana kad je isla da se upozna sa nekim sa tog cuda... Pazi se molim te!"

6. Ides u inostranstvo na studije
"Jesi li siguran sine? Milojkino dete je radilo dan i noc sa nekim crncima u McDonald's-u da bi moglo da prezivi na onu skupocu..."

7. Ides na rostilj sa drustvom
"Necete valjda u onu sumu? Ima krpelji da vas izujedaju, tako je jednoj maloj usao krpelj skroz pod kozu, nisu mogli 7 dana da saznaju sta joj je. Onda je umrla."

8. Ides na bazen
"Jel' se spustas ti na one tobogane? Samo da znas cigani lepe zilete na zvake, pa se zabavljaju tako sto seku takve kao sto si ti..."

9. Ides sa nekim negde kolima
"Jel te to vozi onaj mali Joca? Crno dete, bolje taksi da uzmes kad se budes vracao, ima u jarku nekom da zavrsite, ne daj mu da popije vise od jednog piva, secam se kako se od dva napio na tvom osamnaestom i povracao nam po kadi..."

10. Ides kod novog decka/devojke
"A ko su njeni/njegovi? Sve to treba odmah da se raspitas, tako se ona mala Marinkova udala za onog njenog, mislila fin mladic, a ono ima sizofreniju na dedu..."
MRMrsSupergirl · 16. jun 2010.💬 8

Opis odnosa nadredjenog prema potčinjenom.

- I šef ti je rekao pred svim kolegama da si neuspeli abortus, kako dozvoljavaš da se tako ponaša prema tebi?
- Ženo, na sirotinju i zec vadi kurac, nego, kad rekoh zec, mogu li u nedelju u lov?
- Možeš. Kad vaskrs padne na petak, pa tri dana posle.
- ???

-----------------------------------------------------------------------------------------------------

Tipična srpska kafana u sitne sate.

- Gazda, šta oš' da ti sviramo sad?
- Cigo, da mi svirate "izgubljeno jagnje".
- Ali, gazda, 'de će ti duša, tri put' smo ti svirali to, kiša pada napolju...
- More, marš! Ja dok plaćam, ima da svirate i u auspuh, ako treba.
- (šapatom) Na sirotinju i zec vadi kurac.
- Nešto reče, cigo?
- Ništa, ništa gazda, kažem na ovi moji cigani da zauzmu PREDISpozicije.
- E, tako te volim, cigo, 'ajd', navalite!

P.S. "Izgubljeno jagnje" se svira tako što orkestar izadje iz kafane, raštrkaju se na tri-četiri strane (u zavisnosti koliko članova broji orkestar), počinju sa svirkom i polako dolaze do onog koji je pesmu naručio. Važi samo za trubačke orkestre.
M7M70 · 5. sep 2011.💬 17

Imao sam nekih 6 godina, pikao zabavište i boleo me smoki, samo sam se sprdao u dvorištu sa ostalim mini djilkošima i vukao klinke za kosu. Bio zanimljiv život tada, moram priznati. Verovatno jer to sada ne mogu da radim. Jedno letnje popodne me keva pustila iz kućnog obora da vidim kako ulica izgleda i sa te druge strane kapije, da malo proširim vidike, jedno 20 metara fore do ćoška, uz pretnju da će da me odere kao banka neiskusnog žiranta ako joj nestanem iz vidika.
Naravno da sam nestao u roku od par minuta. Otišao Bojan malo do pruge, iako nije znao šta je pruga, ali bilo je novo, jebiga.
Razgledam ti tako ja okolinu, nigde žive duše, smetlište sa obe strane pruge koja ide preko tog mosta ispod kojeg je nabacano samo smeće i ostala sranja koje ljudi tu kulturno ostave u noćnoj smeni, jer im je mrsko da budu ljudi.
Nakon par minuta razgledanja i divljenja nepoznatom pejzažu, kvrcnulo mi je u tintari da sam ga ugasio k'o Švabo četr'es' pete, jer sam prvi put uključio kurcobolja mod na kevinu naredbu. Al' tad je još uvek mogla da me premlati, tako da je ona bila gazda. Krenuo sam godinu dana ranije u zabavište, pa sam zato imao dve godine fore tamo da levelujem.

Lepo beše bogme, sram me bilo ako ikad budem kenjao za taj period, stvarno je lepo bilo. Štaviše, odatle život dobija jedna od najlepših priča koje imam da ispričam.

Vraćao sam se te druge godine iz zabavišta, možda koji mesec tek išao, i provalim da me prati ker.
Hm, nije ker. To je džukac. Ker je malo prefinjeniji. Ovo je džukac klasik verzija, crni, kusastog repa, sa žutim deonicama iznad očiju, okolo njuške i šapa.
Al' imala je najtužnije oči koje sam ikada video do dan danas, koliko god to pičkoplačljivo zvučalo. Jes' da sam bio klinac i to baš klinčuga koja tek treba da provali šta su lična mišljenja i predrasude, ali to je ono.. Po difoltu, urodjena emocija. Počela je da me prati. Dodjoh ja sa njom do kapije, gde me je čekala keva i, ne streljala, nego, gadjala hidrogenkom. Ja se napravim Šejn i pitam što je ljuta. Sreća pa sam bio sa druge strane kapije kad sam skontao koliko je to glupo. Al' smirila se majka brzo kad je skontala da sam još ipak živ, da me nisu odneli cigani čergari ili haremski čuvari.

- Vidi mama, kuca! Pratila me je do ovde!
- Jaoj bože, samo mi još jedan džukac fali. Oteraj ga i ajde ulazi dok te nisam polomila za ovo.
- A mamaaaa.. Pa pogledaj je! Vidi kako gleda!
- Ma neć.. Jooooj, Bojane. Ajde, ajde, uvedi je, samo nemoj posle da mi kukaš kad ti kažem da joj daš da jede.
- Hvala mama! Ajde kuco!

Par dana je tu živela kao anonimus, bez imena. Onda ćale jedan dan dodje na ideju da joj da ime Lujza, jer je voleo Telmu i Luiz, pa mu bio neki ćeif da ošine tako. I tako i ostade do kraja. Taman što joj dade ime, razvod braka, šta je bilo, bilo je i ostalo, nebitno.

Par godina prodje tu, odraste ona bogme u prepucanu životinju, fizički besprekornu, nikad ne bi rekao odakle je došla. Mada je bilo još bitnije ono psihičko.

Nigde ništa nije učena, trenirana, ništa od toga. Bila je jednostavno inteligentno biće.

Piče godine kad se zabavljaš, zar ne, Lu?
Pitao sam je to par puta dok smo sedeli na obali kanala, gde sam ja pecao a ona čekala potencijalnu klopu. Jebote, morao sam da se ubijam na biciklu da bih držao brzinu sa njom, koliko je samo mogla da trči, to je bilo nerealno. Sećam se jednom da je komšijski pas režao na mene nešto kao jer je valjda mislio da je prejak. Došla Lujza do njega, za vrat pa tri put' o zemlju i putuj igumane. Od tad se prešaltao samo na rekreativno mahanje repom kad me vidi.

Celu osnovnu školu sam je vodio na pecanja, vožnje i slično, uvek bih našao vremena, ipak je to bilo neko bezbrižno doba, što mentalno, što fizički. A onda je došla srednja škola i neka pravila su se promenila.

Lažem.. Sve što se promenilo je bilo to što sam ja više vremena posvećivao tome da budem neki tuki u školi, kao i svi drugi, to je valjda difolt tog uzrasta. Samo to se promenilo. Lopov vremena sam postao sam sebi, ne videći to.

Ona bi me uvek čekala na ivici terase kad dolazim, i potrčala ka meni čim bih otvorio kapiju. Kad razmislim, to je uvek bila ista, čista, iskrena radost u njenim očima, iako je samo jedan, za nas, ljude, uobičajeni akt koji se samo ponavlja.

Ono što razara moje srce su finalne godine njenog života. Šta je gore, znati vreme nečijeg kraja, ili ga ne znati? Loše pitanje, valjda.

Bilo je leto 2010. godine, znam da sam tako nasumično dobio želju da odem do mesta gde sam kao klinac dane provodio sa kanticom i pecaljkom. Seo sam na biciklo, došao do kapije, i zaledio se. Iza sebe sam čuo poznato, umilno cviljenje koje me moli da je povedem. Bilo me je sramota što sam na prvom mestu i zaboravio da je zovnem da krene sa mnom u oldskul avanturu.

Krenuli smo polako. Nismo se vozili, ima par godina sigurno. Al' primetio sam nešto što me je poprilično ruiniralo. Nisam više ja bio taj koji se trudio da drži korak. Još tužnije je bilo to što sam video da se ona opet i dalje ne predaje, hoće volja, ali te, sad već, stare šape ne slušaju kao pre 6-7 godina. Nema veze, Lu, šetaću i ja, imamo svo vreme ovog sveta.. Makar danas.

To je bilo poslednje putovanje nje i mene, nisam želeo da joj priredjujem to ponovo jer sam video sa kolikom mukom ide, iako uvek želi. Tužne moje oči, umorne i iscrpljene, a opet tako vedre i srećne kad god bi me videle.

Sve to mi je razaralo srce, ali poslednja stvar, koja ga je i razorila, je bio njen kraj. Ne zbog toga što je bio samo kraj, već zbog toga što nije bilo fer. Nije bilo fer. Nikad neće biti fer. Nije fer da se, na jedan moj veliki i značajan dan, samo tako ugasi i nestane nešto što volim van svakog rečnika, razuma i objašnjenja. Takvo nešto ne bi smelo da postoji. Takvo nešto je mene, krajnje apatičnog i mentalno neverovatno izdržljivog, polomilo kao graničicu. Direktno u srce, kroz svaki štit i gard koji sam ikada imao.

Koja god da je vrsta i za koga god da je, ljubav je kada nekome daš svo oružje i snagu da te uništi, i nadaš se da neće.

Ona nikada i nije. Zato toliko razara..

Van zaborava je, za čudo svakoga kome sam rekao, posvećena nekome ko nije čovek. Moj najveći prijatelj ikada je pas. Moja Lujza. Lu. Pas kojeg sam sa 6 godina doveo kući jer me je pratila dok sam išao iz zabavišta. Pas koji je prošao sito i rešeto, i bio sa mnom 15 najlepših i najbezbrižnijih godina, bez da je ikada napravila bilo kakvu štetu. Sve što bi najdresiraniji pas znao, ona je znala bolje, samo nikad nije bila dresirana. Hej, ko je još video da ostaviš tacnu sa hranom pored psa i kažeš mu da čuva, posle se vraćaš i skontaš da pas ne da komarcu da sleti na sto, a ne na tacnu, a kamoli da razmišlja da pojede meso sa tanjira. Jednostavno se nekad rodi takvo neko čudo koje jednostavno razume. Što kaže baka, samo joj je falilo da govori i to je to. Svaki prijatelj kojeg imam je nekad uprljao naš odnos na neki način, niko nije ostao skroz čist u mojim očima. Ali taj pas je bio tu, majku mu, bio je tu kad su se moji razveli, kad je umro deda, kad su bila razna sranja, bombardovanje, sva ta sranja je bila pored mene. Čak šta više, ja sam njoj par puta naneo zlo, ali nikad joj na pamet nije palo da uzvrati, samo bi istrpela i stavila glavu na moje koleno i tužno me pogledala. U momentu bih shvatio koliko sam jebeno djubre, i izvinjavao joj se. I dan danas zaplačem ako uzmem da sviram tu pesmu, kad mi dodje.

Sviram je suviše retko,
shvatam je smrtno ozbiljno,
a volim je beskonačno.
CHChavez · 25. dec 2013.💬 78
prethodnijoš rezultata