To je, za penzionere, svaka igra u kojoj se koristi lopta.
Igor:"Baba, gde je Marko?"
Baba:"eno ga u parku, igra se LOPTE."
To je, za penzionere, svaka igra u kojoj se koristi lopta.
Igor:"Baba, gde je Marko?"
Baba:"eno ga u parku, igra se LOPTE."
Fudbalska liga ništa slabija od 6. srpske lige ili bilo koje seoske lige. Čak šta više, ova liga je veoma popularna. Igra se gde se stigne, na ulici, u parku, na parkingu... A pravi znalci ove vrste fudbala imaju plate, i premije po datom golu (obično je to pivo ispred dragstora ili pola metra drva). Kad se igraju utakmice između timova različitah mahala, u publici obavezno dođe do tuče. Jači timovi imaju čak i svoje grupe navijača.
npr. Ekipu iz ulice Kneza Lazara podržavaju njima verni "Mračni vitezovi" a ekipu iz bivše ulice JNA uvek prate "Black Ops"-i. Liga je još u usponu, a za par godina možemo da očekujemo i TV prenose ovih utakmica.
Ubijanje dosade na času, gde se, usled nedostatka pametnijeg posla, pravite da jedna obična linija opičena po sredini može da vas razdvoji od ortaka iz klupe i da ga spreči da prelazi na vašu stranu jer vam je par sekundi skakao po glavi kad vama nije bilo do toga.
A neki se par decenija kasnije dosete razjebanih klupa, pa kad sednu za svoje stolove od pune hrastovine, zavaljeni u kožne fotelje, počnu opet da se igraju iste igre, ali u nešto većoj razmeri.
Skoro svaka riba u periodu od 12 do 17 godina.
Dok joj divljaju hormoni fura majice sa anarhijama, dijeli flajku piva sa beskućnikom u parku, drlindža kliću na postere Sida, Kobejna i ostalih pokojinih buntovnika...
Onda joj majka priroda podari solidne četvorke i čvrstu zaobljenu guzu i kada zahvaljujući tim atributima otkrije da je džin tonik u noćnom klubu besplatan i da postoje muškarci koji imaju toliko para da mogu da te izvedu i na večeru u fensi restoran brže bolje prodaje izglancane martinke mlađoj buntovnici koja još nije dobila opremu za klabing, uskače u korzet staje na štikle od 15-20 cm te kreće u misiju pronalaska debelog gasterbajtera koji je spreman da joj udovoljava do kraja života.
E vidi onu napucanu kako tetura na štiklama mora da je ispratila cuge od najmanje deset likova.
Stani malo pa zar ono nije mala Sonja što je pušila čitavoj postavi Goblina i svim predgrupama kada su svirali kod nas?
A bracika ladno jeste ona jebo te pas, ne mogu vjerovati da je i ona okačila čizme o klin baš sam polagao velike nade u nju, čak sam planirao da ju ženim čim napuni 16.
Majmunčino jebena pa ti imaš ćerku njeno godište kako te nije sramota, nego mislim da je tvoj red da ideš po pivo. Pitaj usput i malu Sonju da nam prebaci neku kintu možda se i smiluje u ime starih dobrih vremena.
Naziv za drugi deo parka koji se nalazi kod zgrade županije, nedaleko od samog centra grada - Sombora gde je isti smešten.
Njegovo pravo ime glasi Park Heroja, ali je dobio i to drugo, gore pomenuto, koje je opšte prihvaćeno među Somborskom omladinom, te se toliko ustalilo da se prvobitno ime povuklo iz upotrebe. Novi naziv je dobio iz razloga što je postao veoma popularan kao svojevrsna "sigurna zona" za svakojake radnje, kad god zatreba zaklon od nepoželjnih pogleda. Bilo da je to neko gudranje, pijanka pod vedrim nebom ili pak nemanje adekvatnog mesta za jebanje raznoraznih promiskuitetnih ženskih persona - narkić je tu. Kod poslednjeg slučaja popularna je poslednja klupa u samom ćošku, gde se uvek mogu pronaći tragovi u vidu iskorištenih kondoma, praznih flajki i gomile opušaka.
Danju je aktuelan prednji, prvi deo parka, a noću drugi, narkić. Samo je potrebno sići niz stepenice i tu si, u oazi mira.
- 'Oćemo negde da izvarimo ovo?
- Pali ovde, šta nas briga.
- Ma kakvi. 'Ajmo u narkić?
- 'Ajde.
==============================
- Jesi čuo da hoće Bole da se šibate?
- Sereš? Pa čekam na to već mesec dana.
- Da da. Kaže da dođeš sam u narkić, za pola sata.
- Do jaja. Ima da me se seti na svaku promenu vremena!
==============================
- Gde ćemo? Meni su matorci kod kuće, tamo ne možemo.
- A nemaš kola?
- A šta fali narkiću?
- Neću seljačino da se nažuljam tamo, a i hladno je.
- Šta hladno čoveče, mart mesec! Vid' ja u kratkim rukavima.
- Imaš kondom?
- Čuj imam li! Rođen spreman!
==============================
- Moraš po ket, dogovorio sam se da završimo za soma.
- A daj, taman sam seo.
- Požuri bre, čeka te u narkiću, kakavi si ti to čovek kad ni dilera ne mo'š ispoštovati?
- 'Ajde, daj pare.
Student koji ima ribu, ali i asocijalnog cimera.
Riba: Je l ćemo kod tebe večeras?
Student: Ne znam baš, onaj kreten neće da izađe napolje. Ajmo do grada, znam jednu mega zamračenu klupu u Tašmajdanskom parku.
Mjesto đe idu oni koji su zajebali magarca.
1970. godina, OŠ Ivo Lola Ribar
Level 1: Opomena
Level 2: Magareća klupa
Level 3: Ćošak
Level 4: Lenjir po dlanovima
Level 5: Trganje solufa
Level 6. Klečanje na kukuruzu
Level 7: Šestar u oko i glava o tablu
Level 8: Direktor
Izuzetno debilna osoba koju 99% ljudi ne voli ali mu niko nije to u oči rekao , dok on ipak misli da je izuzetno gotivan
Bleja u parku sa ekipom: joj ljudi eno onog Majme aj bježimo odavde
Pribor za tehnicko obrazovanje iz petog,šestog,a nekad i sedmog razreda osnovne škole.Koristili su se (ko nije zaboravio kod kuće ili polomio) za testerisanje šper ploče(ređe) ali i školskih klupa i uništavanje ostale školske imovine(češće).Kada testerica pukne,ili se zaglavi nekoliko puta ,dolazi do opšte nervoze kako i nastavnika tako i učenika,jer sada treba da se namesti nova testerica,(koju nameštaju ili učenik i nastavnik,ili 3 učenika).I naravno desi se da pri prekomernom zatezanju ponovo pukne testerica,kada priča počinje ponovo.I naravno ,kada se priprema otvori ,svi polete unutra kako bi se igrali sa starim peglama,fotoaparatima,ili lomili ono što su drugi napravili,a nekad neki učenik uzme onu najveću testeru i uđe u učionicu kako bi se pravio pametan,glupirao,i kako bi sva pažnja bila uperena na njega.Dok je za većinu dece čas brzo protekao(u suzama i u smehu) ,za nastavnika je bila čitava večnost.
Sada moja nastavnica tehničkog iz petog razreda radi u kafani kao konobarica.Mnogo fina žena.
Problem koji se javlja kod maštovitih ljudi koji s'pažnjom slušaju neku osobu.
U našem jeziku postoji puno žargona i ako si gore pomenuti maštoviti slušač, često će želudac da ti se prevrne kada slušaš najobičniju priču... Problem je što maštoviti ljudi slušaju pažljivo svaku reč i slikovito je zamišljaju, tako da ako neko kaže "Šetao sam po parku i okliznuo sam se na neko govno i usrao sam se u trenutku, razbio se k'o majmun" od te najobičnije priče u glavi se maštovitima stvara slika opšte ludnice i apsurda, ali samo na trenutak, što nekad može biti zanimljivo, ali gadno je kada ti mozak dočara slikovito kada neka dobra riba kaže "Ju! Usrala sam se!" E, tada se svi snovi ruše...