Nutricionisti i silni fitnes instruktori koji prave liste belih stvari ubica potpuno su izostavili ' prazan beli frižider ' koji će vas sigurno ubiti pre dobrog bureka pečenog na mašću podmazanom plehu. Izostavili su i ' kokain ' al' o tome nećemo....
U holivudskim blokbasterima snimanim 80ih godina prošlog veka sve je crno belo, dobri akcioni junak se bori protiv "loših momaka". Ali tu njegovu borbu koči dosadni birokrata koji mu brani da koristi silu.
Ovaj birokrata je jedini lik u filmu koji ne veruje u priče o duhovima, teroristima, robotima, vanzemaljcima i ostalim mitskim bićima protiv kojih se hrabri junaci bore.
Ceo svet je na strani junaka a ovaj nesrećnik jedini sumnja u njihove sumanute priče. On je zapravo jedini lik u filmu koji se ponaša kao stvarna osoba i pritom ne kapira da je samo sporedan lik u priglupom američkom filmu...
Publika ovakve nesrećnike najviše mrzi, a na kraju filma ih glavni junak po običaju tresne pesnicom u glavu i prokomentariše nešto tipa "ti nemaš muda" i slične holivudske gluposti.
Zli birokrata: "Duhovi? To su besmislice, vi varate pošten narod. Strpaću vas u zatvor!"
Glavni junak ga udara pesnicom u glavu: "Ovaj čovek nema muda!"
(ovakve uloge su uništile živote mnogim nesrećnicima jer su ih priglupi ljudi poistovećivali sa ulogom, pri tom nemajući pojma da se ti likovi jedini u filmu ponašaju kao odgovorne osobe...)
kurirska sluzba koja za male pare prevozi sve i svasta... od dokumenata,razno raznih auto-mehanicarskih delova,kucne hemije,alata,racunara,stampaca,prozora,vrata,bojlera,vodokotlica,wc solje,kade...
za lepsu polovinu..."vibratore" i razno razna seksualna pomagala...pouzecem naravno tu je i ne izostavno "zuto,belo,zeleno..."
Svi smo mi nekad bili mali, i voleli okrunjeno. Da bude meko i nežno, da ne napada zubiće i pravi čudne ukuse u ustima. Da bude njanjavo, ko što smo i mi bili, kad smo bili nejač.
Onda su neki odrasli normalno, i ukapirali da su kao klinci ustvari propustali najbolje delove jela, a neki su odrasli kao pederčine. Da se razumemo odmah, ne pederčine kao homoseksualci, nego pederčine kao pederčine bez obzira na pol, seksualnu orjentaciju ili štaveć.
Oni bi ako mogu, da ne grizu. Da im mamica sažvaće i onda pljune u usta, samo da ne pregrizu, i ne osete neki jači ukus.
Kad udješ u kuću, i kreneš da jedeš sa nekim, i vidiš da leba polagano počinje da biva izdubljen umesto isečen, ili kolutiće korice po stolu, upoznao si pederčinu (još jednom, muško-žensko, nebitno). To čudo će da čerupa leba. Da skida kožicu sa pileta, i da se gadi na batake, da jede samo belo. Da sa pečenja skida slaninu, i da se hvata samo za meso. Da ljušti jabuku pre nego da jede. Uvek. Da ne jede povrće. Da od ribe jede samo riblje štapiće. Da voli kremaste i ljigave kolače. Samo njih. Samo da ne žvaće. Nikako da žvaće. Zube će koristiti da mulja.
Pogledaćeš malo detaljnije onda, i videćeš da ni oni sami nemaju koricu. Da su jezgro nečeg mekanog i okruglog, bez ikakve spoljašnje zaštite, bez ikakvog jačeg ukusa.
I na kraju ćeš se sažaliti na tu mlohavu masu i zamoliti Boga da mu oprosti i da ti da snage da mu ne opališ šamar.
Obavezan detalj marketinških stručnjaka na našim televizijama. Naime, u slučaju ubacivanja poznate ličnosti za potrebe reklamiranja nekog proizvoda, u nedostatku dobrog scenarija, prilično glupa i nezanimljiva reklama obično se završava tako što dotična ličnost na kraju uz smešak konzumira proizvod čije je zaštitno lice.
Reklama za puter: Željko Joksimović na kraju halapljivo klopa parče 'leba namazano puterom.
Reklama za sok: Nikola Kojo ispija flajku soka i to na eks, uz "klo, klo, klo" onomatopeju.
Reklama za prašak: Seka Sablić trpa šaku praška u usta uz smešak: Blistavo...mrhgmrghhmrh...belo.
Mentalno zaostao. Ogroman broj problema u glavi. Pogrešno izrast'o. I to vidno pokazuje ali samo pojedincima, saučesnicima sa istim problemom, koji taj isti problem ne primećuju na sebi već samo na drugima. Pod hitno treba da počne sa upotrebom lekova, i posetom raznih specijalista. Kod Tijanića pod hitno! Kokne čoveka pa se smeje, i još mu se ispiša na glavi, polije benzinom, popuši cigaretu sa mrtvakom, pa posle zapali telo. Čisto da ga ne pronađu. A onda ode kući, i pred ženom i decom se ponaša kao nevinašce, kao stidljiva mlada, odgleda jednu finu romantičnu komediju pa i dalje tvrdi kako je njegov posao težak, i kako je pružanje pomoći staračkom domu zaista divan, i plemenit gest. Ode da spava, pa sutra opet u belo odelo.
-Džizs Krajst Momire, opet si obesio mačku! -For fak sejk Stanko, ugledao sam se na tebe! -Potrebna ti je pomoć, zaista.